12 faktora zbog kojih se možda osećate depresivno

Depresija je, pored stresa najrasprostranjeniji problem koji pogađa nas koji živimo u savremenom društvu. Pored kliničke depresije koja predstavlja ozbiljan poremećaj i zahteva profesionalno lečenje, tu su i mnogi blaži, ponekad i zamaskirani oblici depresije.

Iako ti blaži oblici depresije ne ometaju u tolikoj meri svakodnevno funcionisanje, oni svakako umanjuju kvalitet života i oduzimaju nam toliko potrebna osećanja radosti, mira i zadovoljstva.

                                                                                   

O uzrocima depresije napisane su mnoge stručne knjige, i detaljno obrađivanje te teme prevazilazi jedan tekst na blogu, ali nedavno sam pronašla zanimljiv tekst koji vam može koristiti da se preispitate i u nekoj meri otklonite uzroke depresije na koje je moguće uticati uz malo truda i bez stručne pomoći.

U ovom zanimljivom i lepo napisanom tekstu navodi se 12 faktora životnog stila zbog kojih se možda osećate depresivno. To su:

  1. Izolacija 
  2. Tugovanje
  3. Nedostatak sna
  4. Nedostatak smisla
  5. Kritikujući unutrašnji glas
  6. Nedostatak fizičke aktivnosti
  7. Nedovoljno kontakta sa prirodom
  8. Nepravilna ishrana
  9. Stres
  10. Previše rada i premalo igre
  11. Hormonski disbalans
  12. Potiskivanje i ignorisanje osećanja

 

Izolacija 

Pokazalo se da je nedostatak kontakta sa drugim ljudima značajan faktor rizika u pojavi depresije ili depresivnih simptoma. Poteškoća je u tome da kada se osećamo depresivno nemamo volje i energije za druženje, koje nam je tada najpotrebnije. Imajte ovo na umu i ne dozvolite sebi da upadnete u začarani krug- depresivan sam zbog nedostatka komunikacije- nemam volju za komunikacijom- izbegavam društvo- postajem sve depresivniji.

                                                                                 

Tugovanje

Tugovanje nije isto što i depresija. Tuga je normalno osećanje koje osećamo nakon nekog gubitka koji smo doživeli i funkcija mu je da nam omogući da prihvatimo gubitak, prilagodimo se i nastavimo sa životom. U zavisnosti od vrste i težine gubitka, određeni period tugovanja, manjka energije i pasivnosti nam je potreban. Problem nastaje kada odbijamo da završimo sa procesom tugovanja, odbijamo da nastavimo sa životom i na taj način dozvolimo da normalna tuga preraste u depresiju. Depresivne simptome možemo da imamo i kada potisnemo tugu zbog gubitka i pravimo se da se ništa nije dogodilo, da ne boli.

Nedostatak sna

Ovo može da bude i simptom i uzrok depresije. Nekad je jedini uzrok lošeg raspoloženja nedostatak sna i nepravilne navike (premalo sna, noćne aktivnosti). To ćete znati po tome što nakon nekoliko dana ranijeg odlaženja na spavanje i dovoljno odmora loše raspoloženje jednostavno nestane.

                                                                                 Nedostatak smisla

Loše raspoloženje a kasnije i depresivni poremećaj mogu da budu posledica življenja po automatizmu i nedostatka smisla. Teško je ići kroz život i obavljati sve aktivnosti koje su pred nama, ako ne znamo zašto to radimo. Ne postoji jedan univerzlani smisao života i zato je važno da se zagledamo u sebe i zapitamo- šta je to što našem životu daje smisao? Šta je to što je za nas važno i što nas pokreće?

Kritikujući unutrašnji glas

Ako primećujete samo ono loše što uradite pa to još naglasite i preuveličate, a sve dobro vam se podrazumeva, na dobrom ste putu ka lošem raspoloženju i depresiji. Obratite pažnju na to što svakodnevno govorite sebi i zapitajte se: „da li bih to govorila prijatelju/detetu/nekom koga volim?“ i „da li bih pored sebe trpela osobu koja me stalno kritikuje i omalovažava?“

Nedostatak fizičke aktivnosti

Nekad je loše raspoloženje posledica isključivo premalo kretanja i previše boravka u zatvorenom prostoru. Čak i kada su uzroci dublji, pokazalo se da je fizička aktivnost, svakodnevna lagana šetnja, ono što pomaže i ubrzava lečenje. Nekad nisu „krivi“ događaji iz detinjstva nego samo previše sedenja.

                                                                                  Nedovoljno kontakta sa prirodom

Boravak u zatvorenom prostoru i okruženost betonom takođe utiče na naše raspoloženje. Priroda je moćna sila i izvor energije. Ako redovan boravak u prirodi ne uspe da otkloni depresivne simptome, svakako će pomoći u nekoj meri i olakšati bilo koji tretman depresije.

                                                                                   Nepravilna ishrana

Neredovni obroci, nedovoljno tečnosti, nedostatak vitamina i minerala unetih kroz voće i povrće, brza, industrijski prerađena hrana su se pokazali kao uzročnici lošeg raspoloženja. Već samo unošenje veće količine tečnosti i konzumiranje voća i povrća mogu da dovedu do poboljšanja raspoloženja.

                                                                                     Stres

Kakvo iznenađenje! Ko bi rekao!

Šalu na stranu, preduga izloženost stresnim događajima i nedostatak perioda odmora i obnavljanja, kao i nedostatak strategija za prevazilaženje stresa mogu vremenom da dovedu do trošenja naših zaliha energije, što vodi ka lošem raspoloženju i depresiji. O načinima prevazilaženja stresa sam pisala u tekstu „Kako pobediti stres“

Previše rada i premalo igre

Nismo mašine i ne možemo beskonačno mnogo da radimo bez odmora, zabave i uživanja. Čak iako to uporno pokušavamo, produktivnost nam se smanjuje i više grešimo. Aktivnosti koje nam donose zadovoljstvo i radost nam pune baterije i vraćaju osećaj da smo živi i da postojimo. Da nismo automati koji samo obavljaju zadatke. Posao neće obeći ako omogućimo sebi svakodnevna mala zadoovljstva.

                                                                                     Hormonski disbalans

Nekad uzrok depresije nije u potisnutim osećanjima ili događajima iz detinjstva, nego u hormonskom disbalansu ili nekom drugom fiziološkom nedostatku ili oboljenju. Na primer, anemija ili loše funkcionisanje jetre mogu da dovedu do depresivnog raspoloženja. U takvom slučaju psihoterapija ne pomaže, ali pomaže tretman pravog uzroka. Ovo su samo primeri, ima još mnogo mogućih fizioloških uzroka depresije.Ovo je važno imati na umu jer nekad možemo da se zanesemo rešavanjem psiholoških uzroka i bavljenjem emocijama, i zaboravimo da nismo samo psiha nego i telo.

Potiskivanje i ignorisanje osećanja

Emocije su važan deo našeg psihičkog funkcionisanja i njihova svrha je da nas alarmiraju kada se u našoj sredini događaju neke nama važne promene, kao i da nam daju energiju da se tim promenama prilagodimo. Kada ih, umesto da ih prihvatimo, razumemo i pokažemo, potiskujemo i ignorišemo, vremenom dolazimo do toga da nemamo dovoljno energije za život jer je sve više koristimo za potiskivanje.

Preispitajte sebe kroz ovih 12 faktora, vidite da li možda nešto od toga uzrokuje vaše loše raspoloženje i što je još važnije- napravite plan akcije!

Samo saznanje šta uzrokuje vaše loše raspoloženje neće dovesti do promene. Do promene i poboljšanja će dovesti samo aktivnosti i promena životnog stila. Uvođenje zdravijih i konstruktivnijih navika.

Najbolje bi bilo da zapišete šta je to od ovih faktora što utiče na to da nemate dovoljno energije i radosti u životu, zatim zapišete konkretne svakodnevne korake koje možete da preduzmete i polako i postepeno počnete da ih uvodite u svoju svakodnevicu.

Ako sve ovo ne pomaže i nije dovoljno, ili vam deluje preteško i nemoguće, možda bi bilo dobro da se za pomoć obratite sturčnjaku (psihologu, psihijatru ili psihoterapeutu) koji će pravilno postaviti dijagnozu i napraviti plan tretmana.

Obraćanje stručnjaku kad problem ne možemo da rešimo sami nije znak slabosti. Naprotiv, to je znak snage i hrabrosti.

Nadam se da će vas ovo što ste pročitali inspirisati da se zagledate u sebe, preispitate i preduzmete konkretne korake ka življenju lepšeg i ispunjenijeg života.

Inspiracija za tekst 12 Lifestyle Factors That Make You Feel Depressed

Iz knjige „Putovanje u središte srca“

Knjige za lepši život

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

11 thoughts on “12 faktora zbog kojih se možda osećate depresivno”

  1. U pokušaju da pronađem rješenje za svoje tegobe naišla sam i na Vaš blog. Moj problem se pojavio prije otprilike dva mjeseca, kada mi je na praksi pao tlak i to nebi bio problem da se s tim nije pojavio osjećaj panike koji na prvu nisam prepoznala te sam završila na hitnoj gdje su mi utvrdili manjak željeza u krvi. Nakon toga odlasci na praksu su postali ispunjeni strahom da bi mi moglo doći slabo i sve cešće bi me preplavili valovi panike. Mjesec dana od toga dobila sam virozu, koja je produbila moj strah. Pocela sam izbjegavati izlaske iz kuće, druženja, izgubila sam volju za vježbanjem (što sam do tad doslovno obožavala) i sve više vremena pocela provoditi sjedilackim nacinom života. Od tad mi se pojavljuju i razni osjećaji probadanja u tijelu, bolovi, osjecaj kao da sam na valovima, dekoncentriranost itd.. Pocela sam strahovati od svakog podražaja u tijelu i sve više preispitivati samu sebe što ja to osjećam. U međuvremenu sam razinu željeza dovela u normalu.. ali moja panika nije prestala.
    U razdoblju viroze i intenziviranja mojih „napadaja“ sve više mi je do svijesti dopirala cinjenica da je baka za koju sam bila veoma vezana kroz svoj život umrla krajem veljace ove godine. Još više me pogađa to što je „otišla“ dok su odnosi između nas bili nesređeni i jer sam iznevjerila i pozive vlastitog srca kad me je „vuklo“ i dan prije i onog dana kad je umrla da ju nazovem. (Još uvijek se duboko u sebi ispricavam zbog tih stvari, iako ne znam kome se ispricavam..)
    Petnaest dana prije nje, umro je majcin otac koji me je duboko povrijedio tijekom odrastanja i za kojeg iz tog razloga nisam bila vezana niti me dublje pogodila njegova smrt. (No ipak, bilo je to mnogo smrti u malo vremena.)
    Osim toga, imala sam teško djetinjstvo i odrastanje ali unatoc tome uvijek sam bila vesela i vedra osoba i nikad, ni u najluđim snovima nisam pomišljala da bi se mogla naći u situacijama u kojima bi mojim svijetom vladalo stanje straha i panike. Nikad nisam ni bila sklona panicarenju a razdoblja tuge sam preživljavala i prije ali tu nikad nije bilo straha za vlastito zdravlje. Polagano postajem ocajna.. Nebi voljela biti poput moje majke koja cijeli život provodi u grcu i prestravi se npr. na svako škripanje guma automobila na ulici. Ne znam što da radim, za moj problem znaju samo dvije prijateljice, obitelj ne želim opterećivati time (uostalom mislim da bi me mama svaki dan samo propitivala o svemu tome po nekoliko puta dnevno, što bi mi stvaralo dodatne tegobe), lijecnici opće prakse sam napomenula neke stvari no ona ih je precula.. Željela bih svoj problem riješiti bez tableta, lijecnika i uplitanja okoline, dali je to uopće moguće? Mogu li se sama uspješno izlijeciti od straha (da ću npr na ulici pasti u nesvijest iako ustvari nikad nisam pala u nesvijest)? Jeli moguće da je moj problem izazvan gubitkom bliske osobe i hoće li to ikad prestati? Ja zaista ne znam gdje da se obratim i ovo mi stanje stvara samo tegobe.

    Odgovori
    • Draga M. to što se opisali može da se reši, ali ja bih Vam ipak savetovala da se obratite stručnjaku.
      Nemojte me držati za reč, ali panični napadi kod iskusnog psihoterapeuta mogu da se reše i za 2-3 mesecea.
      Ovo shvatite uslovno, čak i ako kod vas bude trajalo duže, uvek vredi potražiti pomoć za sebe.
      Svako dobro vam želim

      Odgovori
  2. Idem vec duze vreme, ali ima tu jos mnogo stvari koje pokusavam da shvatim i resim. Iz tog razloga i volim da procitam sa strane ili da se kosultujem. Nebi li nasao jos odgovora i delimicno ubrzo proces shvatanja samog sebe i okoline. Jer psihoterapija nikako nije brz proces, kosta, seansa traje 45min, prepun sam pitanja sto i ne valja nego bi morao i sam nesto da shvatim, a osoba ne moze tako brzo da prihvati promene, obradi ih i primeni na sasvim novi i drugaciji nacin.
    Voleo bi da jos nesto cujem od vas, mozda vezano za sam moj pristup psihoterapiji, mozda sam pasivan na njoj pa ne uroduje plodom kako sam zamislio. Sto se tice teksta u pravu ste, zahvacen sam pojedinim simptomima iz njega cime doprinosim da se losije osecam, pokusavam da radim na njima.

    Odgovori
    • Mislim da je o tome kako teče vaš psihoterapijski proces i da li možete više da doprinesete najbolje da razgovarate sa vašim psihoterapeutom.

      Odgovori
  3. Moj problem su unutrasnji glasovi ili unutrasnji razgovor sa nekim ljudima koji me nekim razlogom okuruzju ili moram da imam predstojeci kontakt sam njima ili sa bliskim ljudima. Najcesce se zasnivaju na tome da „razgovor“ ima neku realnu pricu i ishod koji mi budi jako puno negativnih misli, ucine besnim i jako me razdraze i ako nisam ni imao kontakt jos sa njima ili sam imao pa sa unutrasnjim dijalogom ostavljam da zivi taj razgovor u meni.
    Ovi opsesivni razgovori se pojacavaju ako sam nekim razlogom besan i onda me prosto tera pricaj, pricaj i pricaj sa samim sobom i to je tolko jako da mi je lakse da ispricam nego da ih obuzdam. Uvek imaju los scenario takvi razgovori. U kojoj vladaju nerazumevanje, uvrede, omalozavanje sa scenariom u mojoj glavi gde moram da zapretim silom ne bi li ih se resio i poravnao racune ili objasnio.
    Sve ovo probudi dubogo neraspolozenje u meni, koncetraciju i fokus ne mogu da povratim dugo, jako neprijatan osecaj u predelu grudi i treba mi bar sat, dva vremena da se oporavim od toga a veoma lako mogu da izazovem nazad i da dovrsim onog cega sam se setio u medjuvremenu. Uglavnom kada nisam sam sa sobom ne razmisljam o tome, ali ne moze covek da bude 16h neprikidno aktivan i u skretanju misli. A takodje se desava da ipak u nekim situacijama i kada je prijatno okruzenje dogodi se da zaobidjem nesto sto sam naumio ne bi li izbegao neki los razgovor. Za to shvatam da mi treba malo vise asertivnosti ili nesto drugo.
    Takvi scenariji nekada i imaju epilog iz mojih prica a nekada potpuno suprotni ali samim tim sto se i dogode suporotnim mi ne daje obecanje da neki sledeci „razgovor“ nece biti onakav kako sam ga konstruisao. Mislim da je u poledjeni toga izbegavanje neprijatnih situacija jer pobudjuju jak stres i neraspolozenje a zatim to dozivljavam kao neki verbalni poraz i licni gubitak u vidu slablenja samopostovanja i samopouzdanja.

    Odgovori
    • Smernice iz ovog teksta mogu u nekoj meri da ublaže simptome koje ste opisali, ali mislim da bi Vam za trajno rešenje i poboljšanje koristio rad sa psihoterapeutom.

      Odgovori
  4. Pratim Vas i na novom sajtu.
    Da, ja sam ta, lečim se od depresije, jedanaesta godina. Pijem lekove, a ipak tugujem, brinem, nadam se, sve je u meni zbrkano. Bilo bi i gore da nije lekova. Kod mene je tzv. sitaciona depresija. kad je oko mene lepo i bez briga i ja sam dobro, no uvek ima realnih, velikih briga, koje potiskujem. I živim s tim.

    Odgovori
    • Žao mi je što je kod Vas takva situacija, želim Vam da pronađete način da trajno rešite ovaj problem.

      Odgovori
      • Hvala!
        Samo ja radim u četvoročlanoj porodici. Da je da se muž ili starija ćerka zaposle, ništa nije nemoguće ako verujemo. Ja ne smem da budem bolesna, zato u poslednje vreme ne idem na kontrole, doktori prepoznaju, ponovo će me hospitalzovati. S druge strane, iako mi je posao, a i uslovi rada, veoma stresan, to je ono što mi i daje snagu.
        Verujem da će biti bolje, moram…da li ovako piše depresivna osoba, ili to samo zdrav razum iz mene piše.

        Odgovori
        • Teško mi je da na osnovu komentara procenim da li to iz vas govori depresija ili zdrav razum. Za postavljanje pravilne dijagnoze i plan tretmana je ipak potreban duži razgovor sa nekim stručnjakom (psihologom ili psihoterapeutom). Koje god vrste da je vaš problem, istrajte u traganju za rešenjem i sigurno ćete ga pronaći. I primena nekih smernica iz ovog teksta može da vam pomogne u nekoj meri, ako ne za trajno rešenje a ono bar da skupite dovoljno energije za rešavanje problema.
          Svako dobro vam želim

          Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *