„Deca ne žele da slušaju kako ti je bilo teško i kako si se mučio u životu.
Ona žele da čuju kako si bio hrabar.
Da nisi odustajao ni kad ti je bilo teško i kad si se plašio.
Teškoće i strah su u redu, kao i odustajanje.
Samo ne odustaj od sebe samog. Zbog sebe, ne zbog dece.
To je hrabrost.“
Ovo je na Fejsbuku napisala moja draga koleginica Danijela Stojanović.
I dodala- Šta znači ne odustajati od sebe?
Na to pitanje je svako pozvan da sam sebi da odgovor.
Ove njene reči su dotakle i zagolicale nešto u meni.
Koji je moj odgovor na pitanje- šta znači ne odustajati od sebe?
Šta to za mene znači?
Ne odustajati od sebe za mene znači prvo-poznavati sebe.
Razumeti sebe.
Čuti tihe jecaje duše i ozbiljno ih shvatiti.
Čuti razigrana snevanja duše, i njih valja ozbiljno shvatiti.
Izdvajati vreme za sebe, ali stvarno.
Vreme da sretnem i čujem sebe.
Vreme da osetim sebe.
Vreme da se zapitam:
-kako sam?
-šta mi treba?
-da li me nešto boli?
-da li sam umorna?
-šta osećam?
-šta mi duša ište?
I sve to raditi redovno.
Ne odustajati od sebe za mene znači prihvatiti i slediti svoju istinu.
Tu je posebno važno ne odustajati od sebe.
Čak i kad nije lako.
A u početku baš, baš nije lako.
Znam iz iskustva.
Posle je sve lakše i lakše.
I to znam iz iskustva.
Neki ljudi, iz dobre ili ne dobre namere, pokušavaju da mi nametnu svoje puteve i svoja viđenja mog života.
Bez obzira na njihove namere, moje je da ne posustanem i da istrajem na svom putu.
Jer, koga ću imati ako odustanem od sebe?
Ne odustajati od sebe za mene znači da kažem DA svemu što mi dušu raduje.
I jednako važno- da kažem NE svemu što mi dušu povređuje.
