Šta je zamka empatije i kako da se izbavite iz nje

„Hodanje u tuđim cipelama“ je dobro, ali ne kada postane jedini način odnošenja prema drugima. Previše empatije može da vas učini slepima za svoje potrebe“

Piše Robin Stern u tekstu Zamka empatije

Srećan život čine dobri odnosi sa ljudima

Jedan od načina da se povežemo sa drugom osobom je empatija.

Da biste bolje razumeli šta je empatija, navešću njene četiri karakteristike:

  1. sposobnost da se situacija sagleda iz perspektive druge osobe i da se ta perspektiva prizna kao njena istina
    (umesto “da sam na tvom mestu ja bih…” bolje je “želim da razumem kako je na tvom mestu, kako situacija izgleda iz tvog ugla gledanja”)
  2. uzdržavanje od osuđivanja i kritike
  3. prepoznavanje osećanja druge osobe i komunikacija (“vidim da si tužan/zabrinut/ljut…”umesto “nema razloga za tugu/brigu/ljutnju…”)
  4. empatija je kada osećamo SA drugom osobom

Kada saosećamo sa drugom osobom, to je kao da verbalno i neverbalno komuniciramo “znam kako ti je, znam kako je kad je teško/tužno/boli…”

Iz teksta Moć empatije- kako se istinski povezati sa drugom osobom

Empatija zvuči kao nešto lepo i korisno. I jeste, ako ne preterujemo. Ako je primenjujemo i na sebi.

biti dobar prema sebi

Kao što nije dobro sputavati sebe i uvek svoje potrebe stavljati u drugi plan, tako nije dobro ni stavljati sebe iznad i ispred svih drugih.

Rešenje je kao i obično u ravnoteži. Voditi računa o sebi i svojim potrebama, ali uzimati u obzir i druge ljude.

Iz teksta Ko je važniji-ja ili ti?

Umetnost empatije zahteva obraćanje pažnje na potrebe drugih bez žrtvovanja svojih potreba.

Oni koji redovno tuđa osećanja stavljaju isped svojih često pate od generalizovane anksioznosti i blažih oblika depresije.

Robin Stern

U svom tekstu on daje listu pitanja koja će vam pomoći da utvrdite da li ste upali u zamku empatije:

  • da li provodite više vremena razmišljajući o osećanjima drugih nego o svojim osećanjima?
  • da li se tokom rasprave toliko fokusirate na ono što drugi govori da potpuno zanemarite ono što vi imate da kažete?
  • da li vas teška osećanja bližnjih ponekad toliko obuzmu da počnete da ih osećate kao svoja?
  • da li ste nakon rasprave preokupirani onim šta druga osoba misli?
  • da li više vremena provodite pokušavajući da shvatite zašto vas je neko izneverio umesto da  vidite da li su razlozi druge osobe nadvladali vaša osećanja?

Ako ste se prepoznali u većini ili svim pitanjima, vrlo je verovatno da živite u zamci empatije.

Ne brinite, ima leka.

Kako da se izbavite iz zamke empatije?

voleti sebe
Tuđe cipele su samo za ponekad, kad zatreba. Niste u obavezi da ih stalno nosite 😉

Robin Stern navodi nekoliko načina da se izbavite iz zamke empatije:

  • potrebno je da vežbate da istražujete i zadovoljavate svoje potrebe
  • kad god osetite da vas preplavljuju osećanja drugih ljudi shvatite to kao znak da treba da obratite pažnju na sopstvena osećanja
  • napravite pauzu (duboko disanje pomaže) i zapitajte se: Šta sada osećam? Šta mi je sada potrebno?
  • kada znate šta vam je potrebno, možete da donesete svesnu odluku  o tome koliko ćete da date drugima a šta ćete da tražite za sebe
  • kada počnete da primećujete na koji način vas preplavljuju intenzivna osećanja drugih ljudi, posebno ona neprijatna, moći ćete da se distancirate od njih, čak i da se izolujete kada je to neophodno
  • promena načina komunikacije takođe pomaže kod oslobađanja od pomešanih osećanja. Na primer, vaš partner je došao s posla iznerviran zbog šefa, a vi u tom trenutku nemate snage da slušate ili pomognete da popravi raspoloženje. Možete da kažete nešto poput „Volela bih da razgovaramo o tome ali ne večeras. Možemo li sutra da nađemo vreme za to?“
  • visoko empatične osobe odlično zapažaju osećanja ali ih ne tumače uvek ispravno. Zato je važno da proverite sa drugom osobom šta tačno je dovelo do tog osećanja.
  • jedan od načina da brigu za druge i brigu za sebe dovedete u ravnotežu je da empatiju zamenite saosećanjem. Umesto da osećate osećanja drugih, primetite ih i pitajte kako možete da pomognete, šta možete da učinite za njih

izaci iz zamke empatije

Kao neko ko je sklon da upadne u zamku empatije dodala bih da su razvijanje zdrave ljubavi prema sebi i postavljanje jasnih granica takođe od velike koristi.

Kada sebi damo dozvolu da imamo osećanja i potrebe, kada se podsetimo da smo jednako važni kao i drugi i da nismo sebični ako se zauzimamo za sebe, mnogo lakše ćemo postaviti granice i u datoj situaciji dati onoliko koliko možemo.

Ako niste 100% empatični, ako niste u svakom trenutku zainteresovani za osećanja drugih ljudi i niste im emocionalno na raspolaganju, to ne znači da ste psihopata! (ovo je bio jedan od mojih strahova, da ću ako se malo više zauzmem za sebe biti loša osoba i psihopata…. deluje blesavo, ali znam da nisam jedina koja tako rezonuje)

Pomaže i ako se zapitamo- da li zaista pomažem drugima ako dozvolim da me preplave njihova osećanja? Da li postoji neki drugi, konstruktivniji način da pomognem?

Put do istinske sreće je pomaganje drugima, ali i sebi.

Negovanje drugih, ali i negovanje sebe.

Uvažavanje drugih, ali i uvažavanje sebe.

Vođenje računa o granicama drugih, ali i vođenje računa o ličnim granicama.

Misliti samo na sebe nije dobro, ali jednako nije dobro ne misliti uopšte na sebe.

To nije put do sreće i neke nebeske nagrade za dobrotu, to je put do života ispunjenog nezadovoljstvom i osećajem nebitnosti.

Iz teksta Pomaganje drugima mi pomaže da budem srećnija, ali…

I za kraj, samo da vas podsetim- vežba čini majstore!

Nije dovoljno samo da pročitate sve ovo i da znate kako treba da se postavite. Potrebno je da to primenite u svom svakodnevnom životu. Svaki dan po malo, iz situacije u situaciju, prvo manje bitni a zatim bitniji odnosi… i vremenom ćete postati osoba koja ume da vodi računa i o sebi a ne samo o drugima. Mnogo, mnogo zadovoljnija osoba, sa mnogo više energije i mnogo kvalitetnijim odnosima.

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

6 thoughts on “Šta je zamka empatije i kako da se izbavite iz nje”

  1. Prepoznajem se.Lepo napisano,samo treba primeniti??Mada,mislim da poznajem osobe koje ne znaju šta je empatija-ni to nije dobro….

    Odgovori
  2. Moram reci da empatija moze biti toksicna, kao u mom slucaju.
    Kada je roditelj uvek zrtva i uvek mislis kako je njoj/njemu, a tvoji problemi i osecanja nikada nisu tema razgovora, onda shvatis da si izmanipulisan.
    Nazalost, u pocetku nisi svestan sta se desava. Ovaj model prenosis na ostale odnose i uvek si na drugom mestu u svojim mislima. Naravno, to nije zdravo i pojavljuju se prve posledice… Sve je lepo opisano u tekstu.
    Drago mi je da se neko bavi ovakvim temama… Inace bi smo ostali sami u svom mraku…
    Ovako imamo potvrdu da smo upravu i da nismo sami i nevidljivi u svom izgubljenom svetu koji nikoga ne zanima. Osecas da nisi sam u svojim problemima.

    Odgovori
  3. Dobro jutro, Jelena! Svaki put se iznova oduševim tvojim obrazloženjem. Jesam i ja empatična osoba, dugo vremena uopste nisam znala da sam ta, nisam znala da se ta osobina tako zove. Dugo vremena sam bila uhvaćena u tu zamku i nisam znala da se oslobodim kako treba, nekako sam se oslobađala ali je uvijek ponešto išlo naopako, uvijek je kuhalo u meni dok ne bude prekipjelo i to je onda moralo izaći vani. Znam da je to bio bolan način, ponajviše za mene.
    Hvala ti najljepša na objašnjenju, sada znam da je „caka“ da ne dozvolim da počnu emocije da kuhaju, moram ih držati na umjerenoj vatri tako što ću misliti na sebe i svoje osobno stanje, bez grižnje savjesti. Neće biti jednostavno ali spoznaje je već velika pomoć. Jelena, otvorila si mi oči, jesam i sebi sam sama jako važna.
    Lijep ti dan želim!

    Odgovori
  4. Ah, savršeno napisano Jelena. Teorija savladana, ali je to malo teže u praksi… Nego, kao što smo naučili čitajući ovaj blog, bitna je vežba, Vežba, vežba, vežba! :-* Zahvaljujem se na prelepom tekstu, kao da je za moju dušu pisan 🙂 :-*

    Odgovori
  5. Ponekad-dar , prečesto-prokletstvo. To je neko moje viđenje empatije. Imam sklonost ka empatiji, naučila sam da hodam u tuđim cipelama, no polako shvatam da nije u redu da drugi idu bosi dok moje cipele čekaju da budu obuvene. Valja i svoje cipele iznositi, one ipak najviše pašu 🙂 Fala na ovom tekstu ! <3

    Odgovori
    • Opet si sve lepo rekla 🙂 Prokletstvo je kad mislimo da moramo uvek da empatišemo sa drugima a nikad sa sobom.

      Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *