Moć empatije- kako se istinski povezati sa drugom osobom

Da li ste se nekada pored bliske i voljene osobe osetili nevoljeno, neshvaćeno i neprihvaćeno? Kao da ste dva različita sveta i kao da govorite različite jezike.

Ako ste kao većina ljudi, verovatno vam je poznato to osećanje. I verovatno znate koliko boli kada se u društvu voljenih osećate usamljeno.

Fridrih Niče je rekao “brakovi su nesrećni ne zbog nedostatka ljubavi nego zbog nedostatka prijateljstva.”

Verujem da to važi ne samo za brakove nego i za sve druge bliske odnose. Prijateljske, rodbinske, ljubavne…

Brene Braun, socijalna radnica koja se bavi istraživanjem stida i ranjivosti kaže da “problem nije u nedostatku ljubavi, nego u nedostatku povezanosti.”

U kratkom animiranom filmu Moć empatije ona objašnjava u čemu je problem u bliskim odnosima. I veoma slikovito ilustruje šta, iz najbolje namere i velike ljubavi, radimo pogrešno.

U ovom tekstu želim da sa vama podelim neke od najznačajnijih i najinteresantnijih delova tog videa.

Ako problem nije u nedostatku ljubavi, nego u nedostatku povezanosti, kako postići povezanost? Kako se povezati sa drugom osobom?

Jedan od načina da se povežemo sa drugom osobom je empatija.

Da biste bolje razumeli šta je empatija, navešću njene četiri karakteristike:

  1. sposobnost da se situacija sagleda iz perspektive druge osobe i da se ta perspektiva prizna kao njena istina
    (umesto “da sam na tvom mestu ja bih…” bolje je “želim da razumem kako je na tvom mestu, kako situacija izgleda iz tvog ugla gledanja”)
  2. uzdržavanje od osuđivanja i kritike
  3. prepoznavanje osećanja druge osobe i komunikacija (“vidim da si tužan/zabrinut/ljut…” umesto “nema razloga za tugu/brigu/ljutnju…”)
  4. empatija je kada osećamo SA drugom osobom

Kada saosećamo sa drugom osobom, to je kao da verbalno i neverbalno komuniciramo “znam kako ti je, znam kako je kad je teško/tužno/boli…”

Ljudi često greše tako što, kada vide da je nekom teško, pokušavaju da saosećaju tako što govore nešto poput“strašno!”, “jako mi te je žao”, “to je užasno, katastrofa”.

Na taj način nikom nećete pomoći, naprotiv, na taj način možete samo da odmognete. Na taj način ne da se ne povezujete sa drugom osobom, nego se brzinom svetlosti udaljavate od nje.

Umesto “strašno, katastrofa, jadan ti” pokušaja podrške, mnogo je korisnije reći nešto poput “znam kako je teško biti u takvoj situaciji (ako to stvarno znate)” ili “ne znam šta da ti kažem… kako mogu da ti pomognem? Šta mogu da učinim za tebe?”

Nekad je reći tako nešto jedino moguće i sasvim dovoljno.

Podržati drugu osobu ne znači uvek rešiti joj problem, nekad je to biti uz nju i staviti joj do znanja da nije sama.

Neke tuge ne možemo da “otklonimo” drugima, ali možemo da ih pridržimo dok ih nose i tuguju.

Empatija je izbor, i to je ranjiv izbor. Da bih se povezala sa tobom, moram da se povežem sa mestom u sebi koje poznaje to osećanje.“ Brene Braun

Da bismo se povezali sa osobom koja oseća tugu, moramo da se povežemo sa mestom u nama koje poznaje tugu. A to ume da bude zastrašujuće. I verujem da je to glavni razlog zašto ljudi žure da teše nekog ko je tužan, da ga razveseljavaju ili uveravaju da će sve biti dobro.

Brene Braun navodi još jedan način na koji se, iz najbolje namere, udaljavamo od drugih. To je upravo činjenje svega što je u našoj moći da osobu koja oseća neko neprijatno osećanje dovedemo do toga da oseća neko prijatno osećanje.

“Misli pozitivno”, “gledaj to sa svetlije strane” i “ko zna zašto je to dobro” pomaže ponekad. Ali mnogo češće odmaže.

Kada vam neko kaže da ima probleme na poslu, ili da je nezadovoljan, imate dve mogućnosti:

a) da se udaljite od te osobe tako što ćete joj reći nešto poput “budi zahvalan, ti bar imaš posao, vidi koliko ljudi je nezaposleno” ili “vreme je da odrasteš, posao nije uživanje, posao je težak, nema tu šta da ti bude zadovoljstvo.”
b) da se povežete sa drugom osobom tako što ćete reći nešto poput “vidim da si nezadovoljan, znam kako je to” ili “razumem te, šta je to zbog čega si nezadovoljan na poslu?”

Da li primećujete razliku?

Nekad je potrebno ponuditi rešenje drugoj osobi, ili je podstaći da se aktivira i pogleda svet iz nekog vedrijeg ugla.
Nije lako proceniti kada, kako i šta da učinimo za nekog nama dragog i bliskog. Često je najbolje da pitamo – kako mogu da ti pomognem, šta mogu da učinim za tebe?

“Ono što ponekad radimo u teškim razgovorima je da pokušavamo da popravimo situaciju. Ako podelim sa tobom nešto što mi je teško, biće mi draže da kažeš “Ne znam šta da ti kažem. Drago mi je što si to podelio sa mnom.” Istina je da naš odgovor retko može da popravi situaciju. Ono što poboljšava situaciju je povezanost.“– Brene Braun

Nadam se da vam je ovaj tekst koristio i da će vam biti inspiracija i putokaz da se istinski povežete sa vama dragim i bliskim osobama.
Svaki, i najmanji gest saosećanja je neizmerno veliki za onog kome je u tom trenutku potrebno.

Iz knjige “Putovanje u središte srca”

Pročitajte:

Moć ranjivosti

6 tipova ljudi kojima nije dobro pokazivati svoju ranjivost

Srećan život čine dobri odnosi sa ljudima

Šta je zamka empatije i kako da se izbavite iz nje

Proverite da li ste „prezahtevni“ u odnosima

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

7 thoughts on “Moć empatije- kako se istinski povezati sa drugom osobom”

  1. Hvala, hvala puno!
    Opisan način je mnogo bolji, trudim se da ga primenjujem.
    Često pogrešim, ali se trudim da svakoga dana napredujem.
    Ipak, s ljudima nije lako, vrlo često ni predloženi odgovori nisu pravi, ne prijaju svakom kome se obratimo.
    Život je škola sa svakodnevnim novim lekcijama.

    Odgovori
    • Svi grešimo, nema jednog recepta za sve ljude i situacije.
      Nekad pomaže i kad pitamo tu osobu- kako mogu da ti pomognem, šta mogu da učinim za tebe? Ne možemo da znamo unapred i to je u redu.

      Odgovori
      • Hvala!
        Pitam, ali nekad se odgovor odbija. Izglada da nekim ljudima znači samo da imaju nekog ko će ih saslušati i to je u redu ako ne preteraju pričajući iznova i iznova iste priče o istim problemima.

        Odgovori
        • Nekad i samo slušanje znači, a nekad nekom i ne možemo da pomognemo….nije prijatno, ali nekad je jednostavno tako.

          Odgovori
  2. Draga Jelena, u potpunosti se slazem sa ovakvim objasnjenjem vaznosti saosjecanja.Mnogim ljudima je potreban neko samo da se u teskoj situaciji osjeti povezan sa drugim bicem.Usamljenost je teska, mi ljudi smo socijalna bica, trebamo jedni drugi neprestano.Ponekad je dovoljno biti jednostavno tu, ponekad malo vise: trebamo pruziti nase “ uvo“ samo da slusamo sta nam neko, pogodjen teskom situacijom ,ima da kaze, ponekad moramo takvu osobu podrzati nasim saosjecanjem.
    Ponekad ucinimo i gresku, jer ljudi grijese, pa osobu i pogresno savjetujemo ne znajuci da je pogresan savjet.
    Iz tog razloga mi se ovaj tvoj tekst, draga Jelena, svidio, ti nam bas nudis i rijeci koje mozemo da naucimo u takvim situacijama da koristimo! Hvala najljepsa.

    Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *