Da li postoji rešenje za svaki problem?

Sviđalo se to nama ili ne, problemi su sastavni deo života. Ne postoji ništa što možemo da učinimo da ih sve izbegnemo. Nemoguće je.

Ne postoji način da unapred sredimo da nam sve u životu teče glatko.

Problemi, krize, izazovi, prepreke su, ponavljam, sastavni deo života. Kroz njih učimo i rastemo.

 

Život nije uvek mirno more. Možemo da se ljutimo zbog toga, a možemo i da naučimo da plovimo.

U tekstu Kako se rešavaju problemi? Pitanja kao čarobni štapić sam napisala da ako prepreke posmatramo kao nešto što je normalno i što se svima dešava one postaju zadatak koji treba rešiti i kom pristupamo strpljivo i sa svim znanjima, veštinama i iskustvima koja imamo na raspolaganju.

Kroz sve moje tekstove se provlači ta ideja da za svaki problem postoji rešenje. Ja verujem u to, u svom životu sam se nebrojeno puta uverila da sve, ali baš sve može da se reši.

Inspiraciju za ovaj tekst dobila sam čitajući komentar jedne čitateljke, koja je napisala da nije to baš tako, i da postoje situacije kada rešenje ne postoji.

Da li postoji rešenje za svaki problem?

Zamislila sam se na kratko nad tom tvrdnjom, i shvatila da je nesporazum verovatno nastao u različitim očekivanjima o tome šta je rešenje problema.

Da, za svaki problem postoji rešenje!

Pre nego što ovo obrazložim, podeliću sa vama citat koji sam odavno pročitala i koji je jedna od ideja vodilja u mom životu.

Problem nije tamo gde ga vidiš, već tamo odakle ga posmatraš.

Evald Flisar

Prvi put kad sam ga pročitala ništa mi nije bilo jasno. Kako to? Ovaj čovek hoće da kaže da sam ja problem? Na prvi pogled ne zvuči baš optimistično, ali kad malo bolje razmislim jeste. Baš optimistično.

Ako je problem u meni, onda je i rešenje u meni. Ako sam odgovorna, onda imam moć i da učinim nešto i dođem do rešenja.

Da li to znači da mogu da rešim baš svaki problem?

Da!

Ali- to ne znači da imamo moć da sve bude onako kako mi želimo.

Za svaki problem postoji rešenje. Nekad je rešenje u tome da prihvatimo da na nešto ne možemo da utičemo, i tim prihvatanjem vratimo sebi mir.

U tom smislu, za svaki problem postoji rešenje.

Da se dobro zamislimo i preispitamo- da li ja mogu da utičem na to da se neka situacija promeni?

Ako mogu, šta sve mogu da uradim?

Ako ne mogu, kako to da prihvatim?

problem je tamo odakle ga posmatras

Ovo je odavno rekao Sveti Franjo Asiški, u svojoj molitvi za koju verujem da može da posluži svima. I vernicima i ateistima.

Bože, daj mi hrabrosti da promenim to što mogu da promenim, daj mi snage da prihvatim ono što ne mogu da promenim, a najviše od svega, daj mi mudrosti da razlikujem jedno od drugog.

Da ne ostane samo na molitvi i pasivnom čekanju da neka viša sila reši problem, predlažem vam da uradite sledeću vežbu.

Zapišite neki vaš problem. Zatim, kada ga vidite tako zapisanog, zapitajte se- da li ja mogu da utičem na ovo? I dajte sebi dovoljno vremena da dođete do pravog odgovora.

Ako je problem kompleksniji, raščlanite ga na pojedinačne probleme i za svaki od tih problema se zapitajte- da li ja mogu da utičem na ovo?

Ako možete, učinite sve što je u vašoj moći.

Ako ne možete, prihvatite to kao realnost i vaše vreme i energiju usmerite negde gde će to biti efikasno.

Iz knjige „Lepe misli za lepe dane“

Pročitajte:

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

23 thoughts on “Da li postoji rešenje za svaki problem?”

  1. Jako mi se dopao tekst..i volela bih da dodam sledeće(govorim u svoje ime).
    Godinama sam se upirala da ispunim svoje zacrtane ideje o dobrom životu i uspehu.Majka sam 3 dečaka,ove godine i najmlađi puni 18.godina.Bilo je raznih životnih izazova, ratova, promena države,razvoda,gubitaka posla…sve kako život već može da bude.Ranije, jako sam brinula,bila opsednuta kontrolom, kad neki problem iskrsne,upirala se da ga rešim, ja sama…To mi je donelo da sam nekako stalno bila na oprezu, šta je sledeće što ću imati na putu i tako godinama.Pitala sam se često mora li to tako, I da li kad u procesu rešavanja nekog problema nailazim na stalno nove izazove, da li su to možda signali da radim nešto pogrešno.Puno sam čitala i nalazila „smernice“ svuda.Pomalo sam i testirala tehniku, „ne uplići se“. Šta sam naučila: Dodje neki problem, ja ga registrujem, pitam se umem li da to rešim, uradim najbolje što mogu i ostalo prepustim Univerzumu…ali zaista, bez „varanja“.Više se time ne bavim i ne razmišljam kako, samo verujem da će biti najbolje moguće po mene.I bude.Naučila sam da budem iskrenija sa sobom i da pustim stvari..i od tada sam mnogo opuštenija i sretnija.

    Odgovori
  2. Da, verujem da je tako jer kad se osvrnem iza sebe në vidim nijedan në resen proble. Mada i vreme igra ulogu u svemu tome, mozda tek sada shvatam poentu resavanja problema,tj da shvatam da su ustvari reseni

    Odgovori
  3. Dobar, inspirativan tekst…daje podsticaj, pokrece sivu masu na aktivnost, uostalom kao i svaki Vas tekst…Verujem da svaka akcija izaziva reakciju…Nista nije nemoguce, samo ako to zelimo. Vas tekst nam ukazuje da pasivnoscu ne resavamo nista… Posebno ovaj tekst moze biti koristan hronicnim bolesnicima, invalidima… ljudima koji traze slamku spasa…

    Odgovori
  4. Podržavam tvoj stav da za svaki problem postoji rešenje. Na probleme gledam kao na sopstveno nesviđanje prema nekoj situaciji ili nečijem ponašanju . Samim tim što se meni to nešto ne sviđa , uvek sebi stavim do znanja da se o ukusima ne raspravlja i da iz tog razloga ja treba ili da promenim što se da promeniti ili u slučaju sopstvene nemogućnosti prihvatim isto na meni svojstven način. Dakle , ako postoji rešenje problema nači ću ga , a ako ne mogu da ga nađem , onda to nije moj problem već nečiji ko može da nađe rešenje. I tako kod mene rešivost problema postaje potpuna 🙂

    Odgovori
  5. Ja imam jedan veliki problem.A to je što nemam problema.Čovek bez problema danas ne postoji i nema nijednog problema a da se ne mpže rešiti.Nasjčešći problem je sam čovek,jer ne želi da reši problem.Ako tako,onda je taj problem stvarno nerešiv.

    Odgovori
  6. Draga Jelena,
    Potpuno se slazem sa Vama da resenje postoji za svaki problem. Kao sto svaka jednacina ili svaki zadatak u matematici donosi konacno resenje, tako i svaki problem, koji ne moramo konacno videti kao problem, zavrsava se konacnim resenjem. Tako i svaka bolest ima svoje izlecenje. Situacija u kojoj doticna cura kaze da nema resenja jeste njena odbijena zelja da pronadje ili vidi resenje ili nemogucnost spoznaje da ce svaki novi trenutak izuzev toga doneti vec konacno resenje. Strpljivost, zelja i ciste misli su veliki dar i naravno ljubav. Bez ljubavi se nista ne resava. Do brzeg resenja doci cemo ako se vise bavimo resenjem nego problemom,(nadam se da ovde po Vama ne gresim) jer to sto se desilo je proslost, a resenje donosi buducnost. Takodje zavisi i iz kog ugla gledamo na problem. Ako smo duboko u njemu trebace nam vise vremena do resenja, ako ga vidimo malim, do ideje ce doci spontano i brzo. Naravno, svi smo mi razliciti, razlicita iskustva imamo i gledamo razlicito na zivot i cinjenice.
    Nikad ali nikad nisam dosla na ideju da resenja nema( i u najtezim situacijama ), iskustva su me dovela do tacke da razmisljam sta se desava i zasto se ne pojavljuje resenje, sto se retko kada desavalo. Tada sam ostavljala problem tamo gde je da bi zavrsila druge stvari(probleme) a onda se vratila po resenje.
    Ja zelim, Ja hocu, Ja cinim, Ja volim, Ja dajem, Ja primam….<3
    S najvecim postovanjem. Svako dobro..

    Odgovori
    • Draga Anita, u potpunosti se slažem- mnogo je lakše kada smo usmereni na rešenje nego na problem.
      Svako dobro i vama 🙂

      Odgovori
  7. Već odavno parolu slične interpretacije kao citiranu Sv.Franje držim u kancelariji na zidu odmah pored monitora a od nedavno sam je odštampao u više primeraka i „rasturio“ po dokumentima u skoro svaku fasciklu.Tako mi se ova molitva koju sam prihvatio i kao savet,pojavi i kada je tražim i kada se nenadam već nervozno kopam po dokumentima da bih
    razrešio „problem“.
    DA!Poštovana Jelena,apsolutno ste u pravu.Samo svi u grču svakodnevne jurnjave za egzistencijom često ovo smetnemo sa uma.I ovde sam uhvatio sebe u svojevrsnoj kotradiktornosti:“Svakodnevna jurnjava za egzistencijom!!!!???????“-?????????-A zarad čega?-Zarad duhovnog mira kada je egzistencija „bezbedna“!????Kakav paradoks!Pa duhovni (ne)mir nam je svima uslov za „svakodnevnu egzistenciju“.?????
    Veliko HVALA i OVAJ PUT za savet:Da treba stati i sagledati „PROBLEM“-ŽIVOT i svoj odraz u ogledalu…..Rešenje UVEK postoji…..kako sam ono onda rešio(la)…..A izgledalo je bezizlazno….
    Draga Jelena svakodnevno u poslu,porodici na ulici u autu….zatrebam neki o Vaših saveta koje sam više puta čitao i znam ih i sam ali nikada nije na odmet ponoviti ih.
    Još jednom hvala u ime svih istomišljenika i mnogo sreće u daljem radu!

    Odgovori
  8. Hvala još jednom, Jelena ♡
    Na linku koji ću ostaviti gospođa Nena može da vidi kako može da plasira svoj ručni rad na internacionalnom nivou i eventualno dobije ideju šta bi sve moglo da se pravi i, naravno, prodaje. Mi smo (kao narod) slabo upućeni u ove stvari, a čini mi se da se ni ne intersujemo previše, ne znajući kakve sve mogućnosti postoje oko nas. Postoje i evropske varijante ovog sajta, pa ukoliko g-đa Nena (ili neka od kćerki) dobro stoji sa francuskim i nemačkim jezikom, eto još više mogućnosti, na ovom je dovoljan engleski jezik, a s njim se svi snalazimo. Dakle, ima šansi svuda, samo treba gledati..
    Draga Neno, pogledajte, prelistajte, iščitajte forum, vodiče… Sve najbolje! ♡

    http://etsy.me/10SS1d4

    Odgovori
  9. Draga Jelena,
    Hvala na još jednom korisnom tekstu. Samo čitanje ne može da pomogne, ali svaki tvoj tekst je ključ kojim se otljučavaju ona potrebna vrata za izlaz ili prolaz ka dalje, ka rešenju, ka otkrovenju, makar sebe samog i svog potencijala, vrednosti…
    Želela bih da se osvrnem na komentar gospođe Nene… Draga Neno, čitajući Vas kao da čitam jednu od mnogobrojnih žena Vaše (približno) generacije koje su podmetnule leđa za svoju porodicu, pogotovu decu. Ispravite me ako grešim, ali nisam u vašoj poruci primetila podatak da je ćerka koja čeka posao, pokušala da radi išta drugo. Ne mislim samo na posao van struke, jer i to je jako teško naći, nego pre na nešto slično onome što sami Vi pokušavate da bi prehranili porodicu. Recimo hobi koji bi se mogao unovčiti. Znam da se u ovoj nesretnoj zemlji ručni rad ne ceni ni deo onoga koliko vredi i koliko bi trebalo, ali danas kad nam je internet na dohvat ruke, isto tako nam je blizu i inostrano tržište. Može se, kad se jasno postavi cilj, uz angažovanje i rad doći do njega.
    Čini mi se da cela ta starija generacija previše obaveza prebacuje na sebe, Ne mislim da treba dete kad završi škole izbaciti iz kuće, ali mi se čini da se previše brine o odraslim ljudima i previše se štite, premalo se računa na njih, kao da su deca (što će svakako biti čitav život dok Vas imaju) koja su još toliko mala da ne mogu nikako da doprinesu.
    Veoma se izvinjavam ako grešim, ali zar niste razmišljali o tome da bi jedna od ćerki (bar) mogla da radi nešto da donese tu minimalac platicu u kuću? Vi jeste roditelj, jeste majka i briga je normalna stvar, ali dođe to vreme kad deca postaju odrasli ljudi i ta bi briga trebalo da počne polako da se sa vaših leđa raspoređuje na njihova i da oni preuzmu bitniju ulogu u očuvanju stabilnosti (materijalne, zdravstvene…) porodice.
    Gde ima želje i volje ima i načina, znajte to. I, ne govori Vam to neko kome cvetaju ruže u nekoj Švajcarskoj, nego isto tako majka troje (maloletne) dece koja je digla ruke od čekanja posla i zaposlila ih konkretnim stvarima koje mogu da donesu preko potreban profit, pa kopala i kopala da nađe način kako da unovči ono što ume da radi.
    Ja bih Vas rado uputila na jedan website da pogledate nešto što bi vam moglo dati ideju, ali ne znam da li smem da ostavim link u komentaru, mada nije konkurentski sajt, niti išta slično ovom divnom Jecinom kutku. Ako postoji način da Vam nekako prosledim link, rado ću to učiniti.
    Nadam se da će moje reči naići na Vaše razumevanje, jer ovo nikako nije kritika, već najdobronamerniji pokušaj da ukažem na nešto što je Vama možda promaklo.
    Sve najbolje! ♡

    Odgovori
    • Draga Majko 🙂
      hvala ti za lepe reči, drago mi je što ti se svideo tekst i što ti je koristio. Sviđa mi se to kako si formulisala da su moji tekstovi samo ključ ka vratima koja vode dalje. Slažem se da samo čitanje ne može uvek da pomogne i da je potrebno dodatno angažovanje i ponekad i dodatna podrška.

      Nije problem da ostaviš link, ako je to sajt na kom Nena ili neko od čitalaca može da pronađe korisne informacije za zapošljavanje.

      Odgovori
  10. Draga Jelena,
    Pišem draga, jer ste mi zaista postali dragi kroz čitanje Vaših postova.
    Možda zaista potoji rešenje za svaki problem, ali nije uopšte nebitno kada?
    Prihvatam da imam problem i ja imoja porodica. To je problem koji ima previše ljudi u Srbiji, a tim pre ga je teže rešiti. Nezaposlenost i nedostatak novca.
    Ne radi se tu o privremenoj nezaposlenosti, već to traje dugo, jako dugo, moj muž je imao 56 godina kad je ne svojom krivicom ostao bez posla, a od tada, bez obzirra na svoju stručnost i iskustvo, svuda nailazi na diskriminaciju po osnovu starosnog doba. On je sve stariji, a ne sve mlađi, dakle, šanse da se zaposli su nikakve. Starija ćerka takođe dugo traži posao, a mlađa uskoro završava fakultet, sjajan je student, ali i nju čeka isto. Bili smo podstanari, pa smo kupili stan na dalekoj periferiji na keredit. Moja plata nije dovoljna za ratu kredita i račune, srećim te imam dozvoljen minus. Dakle, ne radi se o tome da novca nema za nove cipele, koje nisam kupila pet godina, ili za godišnji odmor, za meso i čokoladu, nema se ni za hleb, i pasulj.
    Pokušavam da budem dobro, da funkcionišem na poslu i van posla, pokušavam da održavam veze sa prijateljima, ali oni nas napuštaju, pokušavam da svojim rukotvorinama dodatno zaradim, ali je i tim stvarima tržište prezasićeno. Ima dana kad od rige ne znam kuda idem, ima dana kad sam pomirena sa situacijom, pa mislim, desiće se čudo. Čuda nema. Ako jednog dana bude bolje, ako se zaposli ćerka, muž neće, čekaće starosnu penziju, šta to vredi kad smo svi zdravlje izgubili. Još uvek se po nečemu radujem, ali je ta radost sve manja i sve je više razočarenja u ljude kojima sam okružena, u svet oko mene.
    Ranije sam se nadala da će nam ljudi pomoći, da će neko imati sluha, pa da bar umesto u Liliju ili kod Kineza, poklone za rođendane kupuju kod mene. Ni tome se više ne nadam. Nadala sam se i imala obećanja od mnogih da će pomoći, jer se malo slobodnih radnih mesta oglašava, više se popunjava preporukom, pa da će neko pratiti u okruženju i preporučiti, ništa ni od toga. Predugo sve to traje. Moja plata je sada umanjena za 19 godina minulog rada, i dodatnih 10%. Nadajući se da će biti bolje, doživljavam samo gore i gore.
    Ovde sam otvorila dušu. Nemojte misliti da ja svuda idem i kukam, Na psolu ne pominjem situaciju u kojoj se nalazim, a ne pominjem je nigde. Ćutim, jer ljudi, oni koji mogu, nije ih briga, oni koji ne mogu, ne mogu, zašto ih optrećivati. Tako sa osmehom srećem kolege, poznanike, uvek sam ljubazna, u prevozu, u redovima u pošti na primer, u prodavnici gde kupujem najnužnije.
    Ima li moj problem, a znam da nisam jedina s tim problebom, rešenje?
    Da mislim pozitivno, mislim već godinama, uz povremene padove raspoloženja, da radim više, a ja već radim iznad svojih mogućnosti, da meditiram…šta od toga može doneti makar malo poboljšanje, još jednu minimalac platicu u moju kuću?

    Odgovori
    • Draga Neno,

      cilj ovog, i drugih tekstova na mom blogu je da inspiriše i motiviše. Nekom to bude dovoljno, a nekom je potrebna i dodatna podrška i neki drugačiji pristup problemu.

      Zaista mi je žao, sećam se da ste već pisali o svom problemu ispod nekog od prethodnih tekstova.
      Kada kažem da postoji rešenje za svaki problem, to ne znači da ja imam ili znam sva rešenja.

      I ja imam probleme, koje rešavam, i obaveze koje me čekaju, i zaista nisam u mogućnosti da se bavim individualnim problemima čitalaca.

      Želim vam svako dobro

      Odgovori
    • Draga Neno,

      Nisam izdrzala, da Vam ne dam par komentara na ovo sto ste gore napisali. Ograničiću se i reći da nisam najpametnija na svetu, ali….. Pre 9 godina sam radila u dobrostojećoj firmi u gradu u kome živim. Firma je privatizovana i zahtevalo je više rada. Moja mala devojčica je tada imala godinu dana, a sin 13. Obzirom da se radilo o firmi koju su kupili stranci, želela sam da se dokažem i napredujem, otvorim nove mogućnosti za svoju porodicu, uključujući i bivšeg supruga koga sam godinama „vukla“ (oprostite na rogobatnom izrazu) na ledjima. Kako sam trpela pritisak na poslu, a zbog posla i kući, odlučila sam da napustim posao i budem, majka, domaćica, supruga, ono što je bivši zapravo i tražio od mene jer mu ego i kompleks nisu dozvoljavali da budem uspešnija od njega. Elem, nakon prekida radnog odnosa, gde nema para, na žalost nema ni ljubavi, sledeće godine sam se razvela i ostala sa dvoje dece skoro pa na ulici. Da sve mora da potreći, desilo se i da mi godinu dana nakon razvoda premine i majka, koja mi je bila velika pomoć bar oko dece. Nikada nisam klonula duhom, sve se dešava s razlogom…..najtamnije je pred zoru….. onda su počela da se dešavaju čuda. Danas radim u firmi koja je takodje solidna, radim i dopunske poslove honorarno, prevod, trgovina, sin studira, ćera je u 6. razredu. Sve ovo pišem, kako bih Vas naterala da razmislite, o REŠENJIMA, ne samo o problemima. Promenite fokus i stvari će se same od sebe promeniti. Da, još nešto, zamolite i svog supruga i svoju decu, da malo uguše svoj ego i prihvate se bilo kakvog posla. Pozdrav!

      Odgovori
  11. Draga Jelena,
    Hvala na divnom tekstu. Apsolutno se slazem da postoji resenje za svaki problem, iako nam se mozda neka resenja bas i ne svidjaju ona su ipak resenja. Wayne Dayer kaze: „When you change the way you look at things, the things you look at change“ ili u prevodu, „Kad promenimo nacin kako gledamo na stvari, stvari koje gledamo se menjaju“ Meni je takodje bilo potrebno da razumem ovo, ali zaista. Npr. ako vam se neko svidja i vi nikako da doprete do njega, postoji resenje ili on nije za vas ili nije spreman. Svoju energiju usmerite n nesto drugo i pustite,on ako jeste doci ce, ako nije doci ce neko drugi. Mozda vam se resenje u prvom trenutku dopasti, ali ako ga prihvatite i nastavite dalje, posle izvesnog vremena, samo ce vam se kazati zasto je to dobro i kako je resenje koje vam se nije dopalo, zapravo bilo jedino moguce i iznad svega najbolje za vas.

    Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *