Siguran i zdrav način da se trajno oslobodite viška kilograma

Da ne biste bili razočarani na kraju čitanja ovog teksta, molim vas da obratite pažnju da u naslovu ne piše kako se brzo i lako osloboditi viška kilograma.

Ne, piše- siguran i zdrav način da se oslobodite viška kilograma.

Obećavam da ćete u ovom tekstu dobiti odgovor na to pitanje. Rešenje koje svako od vas može da primeni, rešenje koje je zdravo i bezbedno.

Kako smršati? 

Ovo je u današnje vreme pitanje nad pitanjima, pogotovo sad kad se bližimo sezoni kupaćih kostima.

Čudotvorni preparati, režimi ishrane i vežbanja koji sa svih strana obećavaju da ćete se uz njih konačno, za sva vremena, brzo i lako, osloboditi te pošasti čovečanstva- viška kilograma.

Rešenje je veoma jednostavno- „samo“ vodite računa o ishrani, smanjite unos kalorija i povećajte fizičku aktivnost i to je to. Za neke.

Za neke to nije dovoljno.

Zašto ne možemo svi da primenimo tako jednostavne smernice?

Zato što priča o hrani i telesnoj težini ni blizu nije tako jednostavna kao što možda na prvi pogled izgleda.

Hrana nije samo nešto što unosimo da bismo preživeli i da bi telo funkcionisalo.

Hrana za većinu ljudi ima veliku simboličnu vrednost. Ona simbolizuje ljubav, utehu, zaštitu…

Fizički izgled je danas precenjen. Izgledati kao manekenka koja ni sama ne izgleda tako bez fotošopa je imperativ.

Sve ispod toga je ružno. I debelo.

Pritisak društva i medija je ogroman.

Veći deo svog odraslog života provela sam gladna i „debela“. Gladna jer sam jela sa strahom da ću se ugojiti začinjenim osećajem stida i krivice. Prijatno mi bilo. Debela znači par kg viška, mereno standardima modne industrije. Sa 15 godina nisam znala ništa o različitim vrstama telesne građe, znala sam samo da ne izgledam kao manekenka iz časopisa. Znači debela sam. Logičan zaključak za nekog ko ima toliko godina, nema pojma o životu i živi u svetu u kom je mršavo jednako lepo. Sve što nije mršavo je debelo, znači ružno.

Druga otežavajuća okolnost u mom slučaju je to što sam od onih koji se „teše“ hranom i „štite“ viškom kilograma.

Neki ljudi kad su pod stresom, nesigurni, uplašeni…ne mogu da jedu. Pa smršaju i onda budu kul.

Neki se pod stresom ugojimo. Mi nismo kul. Mi smo debeli.

Neki nesigurnost i unutrašnje konflikte rešavaju alkoholom, narkoticima ili na neki drugi, autodestruktivan način.

Oni su kul zato što nisu debeli.

Mi što te iste konflikte rešavamo hranom i štitimo se viškom kilograma nismo kul. Mi smo debeli. Znači ružni. I neodgovorni prema sebi. I ne volimo sebe dovoljno. Eto dodatnog razloga da se nešto prezalogaji. Da se zatrpamo još kojom kilicom, da prikrijemo taj stid što smo tako nesavršeni.

Da se razumemo, ni alkohol ni narkotici ni hrana nisu konstruktivni načini rešavanja stvarnog problema. Stida, straha, nesigrunosti…

Samo sam htela da naglasim apsurd različitog vrednovanja podjednako loših i pogrešnih načina rešavanja problema.

Kao reakcija na prevelik pritisak društva i medija da je samo mršavo i vitko lepo, pojavila se druga struja. Ponosno isticanje viška kilograma propraćeno rečima- volim sebe takvu kakva sam, izgled nije važan.

Kada je par kilograma viška u pitanju to je ok.

Kada je to višak od 10, 20 , 30 kg…..ne bih rekla. Takav višak može da ugrozi zdravlje i nema nikakve veze sa estetikom.

Nezdrava hrana u velikim količinama i nedovoljno kretanja nisu pokazatelj ljubavi prema sebi. 

Ljubav prema sebi i prihvatanje sebe nisu „radim šta hoću i ne radim šta neću i baš me briga stav“.

Ne. Ljubav prema sebi  i prihvatanje sebe znače i da vidimo gde grešimo, da sebi pristupamo nežno i sa razumevanjem, i da činimo za sebe stvari koje su na duže staze dobre za nas, iako možda u datom trenutku nisu prijatne.

To znači da vidimo u čemu je problem, koji je uzrok i da strpljivo i nežno idemo ka rešenju. Pa kad stignemo.

Nekad samostalno, nekad uz stručnu pomoć. Ali uvek i samo sa pozicije ljubavi prema sebi.

Umesto – vidi kako sam debela i grozna moram da smršam, mnogo je bolje

Ovo je trenutno najbolje što znam i umem, imam problem i ne znam kako da ga rešim, ali saznaću. I rešiću ga. Zato što volim sebe. I biću strpljiva sa sobom. Zato što volim sebe i kada nešto ne znam, i kad mi nešto ne ide.

Više puta  sam uspela da smršam i dođem do toga da budem vitka. Nekad lakše i brže, nekad teže i sporije, na različite načine…ali uspevala sam.

I svaki put sam bila privremeno zadovoljna, ali ne istinski i trajno. Bila sam samo malo manje nezadovoljna.

Sve dok se nisam pozabavila uzrocima i počela da radim na tome da više volim sebe, da razumem sebe, da tragam za načinima da se utešim i zaštitim koji su dobri za mene i moje zdravlje.

Još sam na putu, neću da vas lažem. Ali sada, sa viškom koji imam i ne sviđa mi se, priznajem, daleko sam zadovoljnija i svesnija da sam ogroman put prevalila i mnogo učinila za sebe. Sada sam sebi mnogo lepša nego što sam bila kad su me kukovi bockali ako spavam na stomaku. To je bio moj ideal mršavosti i lepote. Kad kukovi bockaju to je to. Zgodna sam i lepa. Sad kad vidim fotografije iz tih perioda uopšte mi se ne sviđa kako sam izgledala. A rastužuje me kad se setim kako sam i tako „bockavih kukova“ bila tužna i stidljiva. Nezadovoljna.

Jedan moj prijatelj, koji je vitak od kad ga znam, i isto tako od kad ga znam opterećen da se ne ugoji, mi je jednom prilikom pokazao svoju fotografiju iz perioda kad je bio debeo.

Čin pokazivanja te fotografije je bio veliki gest poverenja i prijateljstva. Pokazao mi je nešto čega se stidi. I stvarno je bio debeo. Baš. Pa je smršao i sad izgleda lepo. Ali je i dalje opterećen hranom.

Primetila sam jednom prilikom kako on verovatno u ogledalu vidi tog debelog. Svaki put kad se pogleda. Tužno i sa stidom je klimnuo glavom.

Razumela sam ga. Znam kako je to. Sećam se. I srećna sam što kod mene više nije tako.

Neko meni blizak je nedavno odlučio da smrša. Smanjio je količinu hrane, počeo da pije više vode, da se više kreće…i uspeo je. Devet kilograma za dva meseca! Bravo!

Malo me rastužuje to što je mislio da je to uslov da ga neko voli. Rekao mi je „sad može neko da me voli, sad lepo izgledam, nisam debeo.“

Meni je to jako tužno. Nije ni bio debeo. Smršao je, a i dalje ne voli sebe onako istinski. To je ono što ja vidim i osetim sa strane.

Siguran i zdrav način da se trajno oslobodite viška kilograma podrazumeva sledeće:

-prvo se doooobro preispitajte da li zaista imate višak kilograma! Podsećam vas- ako ne izgledate kao top model to ne znači da ste debeli!

-preispitajte se šta očekujete od mršavljenja. Ako očekujete da će vas drugi voleti, da ćete biti sigurniji u sebe i više uživati u životu….možda ste na putu da se razočarate. Vitkost nije garancija sreće. Ljubav se ne kupuje vitkošću i ne meri se brojem kilograma.

-analizirajte kako ste došli do viška kilograma. Ako jedete previše, u kojim situacijama to radite. Ako se ne krećete dovoljno, zašto to ne radite. Koji je stvarni uzrok viška kilograma u vašem slučaju? Važna napomena: ovo nisu laka pitanja i možda će vam trebati više vremena da dođete do odgovora. Budite strpljivi i nežni, pazite kome poveravate svoje zdravlje i kome dozvoljavate da vas uči i savetuje. Nisu svi koji su glasni i samouvereni zaista i stručni. Često bude baš suprotno- oni koji su priučeni i nameću svoje iskustvo kao rešenje za sve su najglasniji, najsamouvereniji i najlakše daju velika obećanja. Pravi stručnjaci znaju da ne postoji jedno rešenje za sve ljude.

-uzrok može da bude hormnoski, fiziološki, uzrok može da bude depresija….u tim slučajevima je neophodna i pomoć lekara. Ne krivite sebe zbog toga. Ali, preduzmite nešto za sebe.

-pristupite akciji mršavljenja sa pozicije ljubavi prema sebi! 

-tragajte za načinima da se utešite i zaštitite na zdrav način, a ne zatrpavanjem hranom.

-tragajte za načinima da svoje unutrašnje konflikte, nesigurnosti, neprijatna osećanja (svi ih imamo, samo se ne vide kod svih na prvi pogled) rešavate na način koji je dobar za vas. Hrana je samo privremeno rešenje, ali niste krivi ako je trenutno to jedini način za koji znate. Samo nemojte odustajati od sebe, nemojte se predavati. Pokažite ljubav prema sebi tako što ćete strpljivo tragati za načinom da podržite sebe. Nekad to znači obratiti se i stručnjaku. Lekaru, nutricionisti, psihologu, psihoterapeutu.

U tekstu Ispovest bivše debeljuce: Evo kako sam uspela da izgubim 35kg!  devojka daje kratke i jasne, i što je najvažnije zdrave smernice o tome kako se na siguran i zdrav način trajno osloboditi viška kilograma:

Dok je bezuspešno pokušavala da izgubi kilograme (ja bih rekla da je osloboditi se bolja, ljubavnija reč) ona je:

-izbegavala vagu i osećala krivicu kada bi prolazila pored nje

-krivila druge za svoj problem

-zadavala sebi nerealne ciljeve

-držala dijete zato što se stidela svog izgleda

Zaista je počela da mršavi kada je:

-prihvatila sebe takvu kakva jeste

-preuzela odgovornost za svoje postupke i život

-počela da veruje u sebe

-koncentrisala se na sam proces mršavljenja a ne na rezultate

-prigrlila „debelo dete“ u sebi

-promenila svoj način života iz ljubavi a ne zbog stida

Kratko i jasno. Ne nužno brzo i lako, ali svakako vredno truda.

Stvarno voleti sebe znači prihvatiti sebe i sa slabostima i problemima. I rešavati ih. Nežno, strpljivo i sa ljubavlju.

Želite da:

  • više volite sebe
  • povećate svoju emocionalnu inteligenciju
  • ulepšate i obogatite svoju svakodnevicu?

Knjiga „Putovanje u središte srca“ može da vam pomogne u tome!

Sjajna knjiga, pravi melem

Srbijanka Jović

„Profesionalna, stručna, a opet topla, lična i milujuća.“

Jelena Veljković

Pisana je jednostavnim i razumljivim jezikom, uz mnoštvo primera, ilustracija i konkretnih načina da život živite lakše i lepše.

U ovoj zbirci psiholoških tekstova obrađene su neke od sledećih tema:

  • ljubav prema sebi
  • odnosi sa drugim ljudima
  • srećan život
  • emocionalna inteligencija
  • asertivnost

Želite knjigu “Putovanje u središte srca” u svojoj biblioteci? Da vam bude pri ruci svaki put kad vam zatreba razumevanje, uteha, ohrabrenje i vetar u leđa?

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

20 thoughts on “Siguran i zdrav način da se trajno oslobodite viška kilograma”

  1. Kako sam izgubila super zgodnog dečka plivača zato što je on voleo putene i debele žene…

    Volela bih najpre da pozdravim sve putene dame koje misle da žive u svetu i standardima bjutizma isključivo onakvim kakvim ga prikazuju naslovnice magazina. I ja sama sam pogođena, bez laganja, tim istim terorom iako sebe ocenjujem kao nekoga ko je prilično zgodan i prijatnog izgleda. Sigurnost u izgled nije nerazoriva mala monada koja garantuje pouzdanu odbranu pred nasrtajima grube agresije naslovnica ili zluradih komentara poznanika. Još uvek vaspitavam sebe da je ranjivost plemenitija strana naše ličnosti…

    Elem, oduvek me je fascinirao, iako sam racionalno mišljenja da je debljina diskutabilna po zdravlje, ples debelih dama. Te obline se nekako drugačije ugibaju, imaju nekakvu drugačiju ritmičnost, kao da postoji neki poseban senzibilitet i iskonski eros koji ja nikad neću prepoznati kod sebe. Kao duboka čežnja ka neodredljivoj mističnoj poznatosti.

    Ovo je i bio razlog zašto bejah razumela svog bivšeg kada mi je jednog ranog letnjeg predvečerja sa puno žara pričao kako je uživao dok je na peščanoj plaži sa debelom jedrom devojkom Engleskinjom vodio ljubav prethodnog leta. Glas mu se spontano bio prigušio i utišao, oči ovlažile posebnim sjajem, usne izvile u smejuljak koji je nedvosmisleno ukazivao da ga je ovo sećanje potpuno apsorbovalo i da ja u tom trenutku nisam postojala. Ni kao zrnce peska. Sećanje je, dakle, bilo toliko intenzivno i živo da je i posle godinu dana nadvladalo strast naše tek započete romanse, i vrlo uskoro i završene romanse.

    No nekako posle ovog njegovog hrabrog priznanja i sama sam počela da osvešćujem otvorenost prema pitanjima fleksibilnijeg pristupa oblinama, senzibilitetu, telu, lepoti, erotici, privlačnosti različitosti, harizmi svega onoga što predstavlja izbočenost i nesavršenost.

    Sada, sve drage putene dame koje čitate ovo, nadam se da ćete me razumeti da ovo malo svedočanstvo koliko upućujem vama, upućujem i mojoj prijateljici Branki sa toplom podrškom da nije ružna debljina, već duša.

    A duša svih onih koje je ovaj napis dotakao je lepa. Izvinjavam se i ako u napisu postoje insinuacije za drugačije tumačenje. Nenamerne su.

    Odgovori
  2. Cetrdeset godina sam debela, stvarno debela! Ali ono sto je i smesno i tuzno stvarno je sve u glavi! Sa ove distance mogu reci da sam u nekim periodima bas dobro izgledala, malo jedra, malo putena ali lepo! Ja sam uvek bila debela. Ponekad kada sam uspevala da oslabim 10-12 kg. u ogledalu sam videla nepoznatu zenu! Uvek sam se gojila ponovo. Sustina je, cini mi se, da sam ja ipak zadovoljna svojim izgledom. Garderobu prilagodim uvek sam nasmejana i cini mi se da sam to ja! E, imam i malo srece, mozda ne malo!! Moj partner,me voli ovakvu kakva sam, Nikad mu moji kilogrami ne smetaju. Nema primedbe, uvek me toplo i ljubano gleda. E, ono sto slazemo je da zbog zdravlja treba da imam 10kg. manje.Pokusavam ali sam nezna prema sebi. Evo, u mom slucaju vrlo je efikasna kupus dijeta, pravi cistac organizma! Puno poljubaca svim bucama!!!

    Odgovori
  3. prvo, tekst je tako lep, topao, baš onako ljudski. Hvala 🙂

    Drugo, u želji da utešim i pomognem moje vršnjakinje (50+): tu negde pred pedesete krene da se zaobljava naš stomačić. To je priroda tako divno uredila, tu se još nekoliko godina čuvaju hormoni koji nam puno znače. To nas štiti od osteoporoze i ko zna čega još. Nije potrebno imati stomak dvadesetogodišnjakinje. Ne daj se generacijo 🙂 A opet, ne treba ni preterivati. Da naša kolena ne bi nosila svuda deset kilograma viška. Balans u svemu. I, kao što reče Jelena, ljubav prema sebi.

    Odgovori
  4. Cesto razmisljam o ovoj temi na ovakav nacin ali dalje ne umem. Svesna sam da hranom „poklapam“ moje probleme a nemam ih jedan nego gomilu, nevezano za pitanje tezine. Treba da smrsam bar 20 kg pre svega zbog zdravlja. Kazes „Rešenje je veoma jednostavno- “samo” vodite računa o ishrani, smanjite unos kalorija i povećajte fizičku aktivnost i to je to“. Ne znam koji je razlog sto moja tezina raste jer ne jedem grickalice, ne pijem sokove i gazirana pica, nisam bas luda za slatkisima, ne preskacem dorucak (naravno) :), jedino ne volim bas fizicuku aktivnost jer nemam vremena za to. Pitam se koja zaposlena zena koja radi od 7-16h ima vremena za vanrednu fizicku aktivnost. Verovatno ne volim sebe dovoljno kad ne mogu da nadjem vremena za tu fizicku aktivnost

    Odgovori
    • Posle te rečenice piše da je veoma jednostavno za neke, a za neke nije. Cilj ovog teksta je da vas usmeri da se preispitate, nema jednog odgovora i rešenja za sve.

      Odgovori
  5. Divan, zanimljiv i poucan tekst. Ja cesto razmisljam o hranu kao o jos jednom sredstvu za uzivanje a to nije dobro. Jer onda posezem za nezdravom hranom. A sad sam se i malo zamislila posle ovog teksta i skapirala da ja radnim danana ne stignem da uzivam posto puno radim i onda na povratku kuci kupim grickalice i cokoladice ne bi li stigla malo i da uzivam…jer ono malo slobodnog vremena sto mi ostane poklonim ljudima koje volim i nije mi zao ali ne stignem sebi da se posvetim. Tako nekako, jos cu da razmisljam na tu temu. Hvala na jos jednom lepom i korisnom tekstu. 🙂

    Odgovori
    • Hvala Lidija 🙂
      Eto tebi teme za razmišljanje- kako da u svakodnevicu uključiš uživanje, a da to ne budu grickalice, nego nešto zdravo.

      Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *