Internetom kruži ova slika:
i podseća nas koliko je većini ljudi teško da izgovore tu reč: IZVINI
Zašto je to tako? Zašto nam je teško da kažemo tu reč? Zašto nam je lakše da kada pogrešimo nalazimo opravdanja, prikrivamo grešku, ukazujemo na greške druge osobe….radimo sve samo ne ono najvažnije: ne priznajemo grešku i ne izvinjavamo se?
Kada kažemo izvini mi priznajemo da smo pogrešili. Problem je u tome što velika većina nas grešku tumači kao neodstatak i ličnu manu, kao slabost a ne kao nešto što se apsolutno svima dešava.
Ljudski je grešiti, ali je isto tako ljudski i priznati grešku. Nije lako, nije prijatno, ali to je jedini način da naše odnose sa drugim ljudima održavamo zdravim.
Ne poznajem nikog ko nikada nije pogrešio, nikog ko nikada nije rekao ili uradio nešto što je povredilo drugu osobu. Da li vi znate nekog takvog? Da li ste vi sami takvi? Ako znate kako nikada ne reći ili uraditi nešto pogrešno, kako nikada ne povrediti drugu osobu, napišite u komentarima kako to postižete.
Ono što znam je da je iskreno izvini i žao mi je najčešće sasvim dovoljno da druga osoba prihvati naše izvinjenje i da se šteta koja je učinjena popravi, da odnos opstane i da ljubav i poštovanje i dalje slobodno teku.
Ima ljudi koji ne prihvataju izvinjenje i koji nikada ne opraštaju. S njima je teško biti, ali najčešće ne možemo da ih promenimo. Ono što možemo je da menjamo sebe. I da svojim primerom pokušamo da utičemo i na druge.
Da pokažemo da reći „izvini“ nije znak slabosti nego znak zrelosti i ljubavi prema drugima.
Ako neko ne želi da prihvati izvinjenje to nije naša odgovornost. A ponekad je, pogotovo kada je ozbiljnije povređena, drugoj osobi potrebno vreme da izvinjenje prihvati srcem.
Setite se nekog svog postupka prema drugoj osobi, koji je sa vaše strane bio pogrešan. Nešto što ste rekli ili niste rekli. Nešto što ste uradili ili niste uradili. Neka to za početak bude nešto manje značajno. Setite se da je ljudski grešiti, i da to što ste pogrešili ne govori da ste loša osoba. To samo govori da ste pogrešili. Kao što svi ljudi greše.
Zamislite tu osobu ispred sebe i recite joj „izvini“. Kakav je osećaj?
Sada, ako je ikako moguće, pronađite priliku da toj osobi kažete izvini gledajući je u oči. Ako vam je to preteško, možete da pošaljete mejl ili sms. Sve je bolje od negiranja svoje greške i tvrdoglavog insistiranja da smo u pravu i kada nismo.
Pročitajte:
Bravo, sjajna ideja. Zaista su prve četiri reči teške za izgovaranje odjednom, probala sam i uverila se. Nisam ni slutila da će peta nabrojana, obzirom na to da je nisam odmah videla (zbog nepreglednosti ekrana telefona), imati najveću težinu za izgovaranje – u nekom drugom smislu. To se, po meni, zove odsustvo empatije ili poštovanja prema drugoj osobi. U današnje vreme, u društvenim odnksima, generalno postoji manjak emocionalne i socijalne inteligencije. Nažalost. Suština je da stvarno zaslužuje jedno od prvih pet mesta, kao i to da su ovakvi tekstovi nadasve edukativni i podsticajni za promene.. Pozdrav, Biljana