Da li ste „previše emotivni“? VIDEO

Ako za sebe mislite da ste „previše emotivni“, pogledjte ovaj video ili pročitajte transkript.

Transkript videa:

Previše emotivni sam stavila pod navodnike, a sada ću vam objasniti i zašto.

Vrlo često mi se ljudi obraćaju upravo sa tim rečima. Kažu za sebe da su previše emotivni, da im to pravi probleme u životu i da više ne žele da budu previše emotivni.

Ono što uradim je da pitam- šta to znači? Kako se u njihovom životu manifestuje ta „preterana emotivnost“, i dobijam nekoliko različitih odgovora.

Sada ću vam reći nešto više o tome i o načinima kako može da se prevaziđe ovaj problem.

Jedna od situacija kada ljudi za sebe govore da su previše emotivni je zapravo kada im neko drugi to govori. Tada zapravo govorimo o manipulaciji. Manipulatori zapravo vrlo često otpisuju potpuno adekvatna, normalna ljudska osećanja i na taj način manipulišu svojom žrtvom.

Ako vam samo jedna osoba govori da ste previše emotivni, samo jedna ili nekoliko osoba, kada im na primer kažete da vam nešto smeta, kada kažete da vam nešto ne prija i oni na to odgovore da ste preosetljivi ili previše emotivni, tada imate posla sa manipulacijom, sa nekim ko ne uzima ozbiljno vaša osećanja.

Druga situacija kada ljudi za sebe kažu da su previše emotivni je kada zaista prečesto i preintenzivno doživljavaju osećanja i to ih na neki način ometa u životu.

Koji razlozi za to mogu da budu?

Može da bude nekoliko razloga.

Jedan od načina na koji nastaju emocije je to što mi pridajemo značaj i važnost nekoj situaciji.

U zavisnosti od toga koliko nam je neka situacija važna, toliko će biti jaka emotivna reakcija.

Ako neku situaciju proglasimo izuzetno, izuzetno važnom, u njoj ćemo vrlo verovatno doživljavati izuzetno intenzivne emocije.

Na primer, kada neko studira i polaganje jednog ispita ili kolokvijuma proglasi pitanjem od životnog značaja, kada prevelik značaj prida toj jednoj konkretnoj situaciji doživeće tremu izuzetno velikog intenziteta.

Drugi slučaj kada preveliku važnost dajemo nekim situacijama pa se to odražava na naše emocije je kada nam je previše važno šta drugi ljudi misle o nama. Svi ljudi ili neke određene osobe. Kada nam je previđe važno šta će neko reći. Tada naravno doživljavamo vrlo intenzivne emocije.

Šta je rešenje kada je ovo uzrok preintenzivnih emocionalnih reakcija?

Rešenje je da se preispitamo.

Da preispitamo svoj sistem vrednosti.

Da se zapitamo da li je ovo zaista toliko važno?

Ovo zvuči jednostavno, ali u realnosti se pokazuje da je potrebno vremena da preispitamo sebe. Isto tako je potrebno vreme da autentično u sebi promenimo važnost neke situacije.

Kada pričamo o polaganju ispita ili o tome koliko nam je važno mišljenje drugih ljudi, potrebno je da se neko vreme preispitujemo i da se podsećamo da to možda jeste važno. Jeste važno položiti ispit ali neće biti smak sveta i ako ga ne položimo.

Lepo je kada drugi ljudi misle lepo i dobro o nama ali ne mogu svi da misle lepo o nama. Ako neko nema lepo mišljenje o nama, ako nas ne ceni, ako mu nismo zanimljivi, opet- nije smak sveta.

Ako vrlo često doživljavate vrlo intenzivna, najčešće neprijatna osećanja, možete da se zapitate da li možda pridajete preveliku važnost prevelikom broju situacija.

To može da bude uzrok toga da sebe doživljavate kao previše emotivnu osobu i da zaista intenzitet i količina emocija ometaju u svakodnevnom funkcionisanju.

Da li potiskujete osećanja?

Drugi razlog zašto osećanja mogu da budu preintenzivna i da sebe doživljavate kao previše emotivnu osobu je potiskivanje osećanja.

Osećanja, i prijatna i neprijatna, su sastavni deo života. Svi ih imamo.

Neprijatna osećanja, kao što im ime kaže, nisu prijatna, ali su neizbežna.

Neki ljudi nemaju dozvolu i nisu otvoreni za svoja osećanja, nego ih potiskuju. Kod njih se događa da dođe do toga da se nakupi previše osećanja. Potisnutih, neprorađenih. Tada dolazi do onoga što se kaže „kap koja preliva čašu“.

Onda dođete do toga da vas neka sitnica jako izbaci iz takta, jako uznemiri. Uzrok je to što imate previše potisnutih, nagomilanih osećanja koja nemate više gde da držite. Tada imate taj doživljaj da ste previše emotivni i da preemotivno reagujete.

Šta je rešenje za ovu situaciju?

Rešenje je emocionalna higijena.

Šta to znači?

To znači da redovno, kao što izdvajamo vreme za higijenu tela, isto tako izdvajamo vreme i za higijenu emocija.

Da svakog dana izdvojimo malo vremena, 5-10 minuta da, možda samo registrujemo šta smo osećali u toku tog dana.

Da li nas je nešto naljutilo?

Da li nas je nešto rastužilo?

Sam kontakt sa emocijama već je blagotvoran.

Nekada i ne promenimo situaciju, ne uradimo ništa, ali kada priznamo neku svoju emociju, kada dozvolimo sebi da je doživimo, ona prođe.

Emocionalna higijena je put do toga da se ne nakupi previše osećanja.

Ako vam to ne ide, moguće je da imate zabranu na neka ili sva osećanja. Tada rad sa stručnjakom pomaže da postepeno dođete do toga da dozvolite sebi da osećate svoja osećanja.

Kada dođete do toga više neće biti nagomilavanja raznih osećanja.

Nezaceljene rane nastavljaju da bole

Još jedan razlog zašto doživljavamo preintenzivne emocije i sebe kao previše emotivnu osobu, može da bude u prošlosti.

Može da se dogodi da nas neka sitnica u sadašnjosti podseti na nešto iz prošlosti što nam je bilo bolno a što nismo obradili ili proradili.

Primer može da bude osetljivost na kritiku.

Ako je neko kao dete bio previše, prečesto, grubo kritikovan, a nedovoljno hvaljen, kod njega će se vrlo verovatno nakupiti mnogo tog neprijatnog osećanja. Zato dolazi do toga da kada odsrasla osoba dobije adekvatnu kritiku, na primer šef joj na poslu kaže da nešto nije dobro uradila.

Ta kritika je potpuno na mestu, osnovana, adekvatna.

Pa ipak, ona dovede do toga da se probude sva ona bolna osećanja malog deteta i da ta osoba „preemotivno“ doživi tu neku, naizgled ne toliko bitnu situaciju.

Šta je rešenje?

Prvo želim da kažem da kada mi ljudi kažu da su previše emotivni to kažu sa nekom dozom stida. Kao da kažu „ja sam previše emotivan, nešto nije u redu sa mnom.“

Prvi korak je da ne vrednujemo to svoje osećanje.

Da ne osuđujemo sebe zbog toga što ne umemo da izlazimo na kraj sa svojim osećanjima, nego da to priznamo kao činjenicu.

„U velikom broju situacija ja reagujem veoma intenzivno, te emocije me sputavaju, narušavaju mi kvalitet života. Hajde da vidim šta mogu da uradim s tim.“

Može da bude pridavanje prevelikog značaja, potiskivanje emocija. Možda da bude da je  sada vreme da pogledate u te neke događaje iz prošlosti, da ih sagledate na neki drugi način i da se eventualno pozabavite isceljivanjem nekih starih rana koje dovode do toga da sada reagujete emocijama tako da to nije u vašu korist i nije za vaše dobro.

Želite da:

  • više volite sebe
  • povećate svoju emocionalnu inteligenciju
  • ulepšate i obogatite svoju svakodnevicu?

Knjiga „Putovanje u središte srca“ može da vam pomogne u tome!

Sjajna knjiga, pravi melem

Srbijanka Jović

„Profesionalna, stručna, a opet topla, lična i milujuća.“

Jelena Veljković

Pisana je jednostavnim i razumljivim jezikom, uz mnoštvo primera, ilustracija i konkretnih načina da život živite lakše i lepše.

U ovoj zbirci psiholoških tekstova obrađene su neke od sledećih tema:

  • ljubav prema sebi
  • odnosi sa drugim ljudima
  • srećan život
  • emocionalna inteligencija
  • asertivnost

Želite knjigu “Putovanje u središte srca” u svojoj biblioteci? Da vam bude pri ruci svaki put kad vam zatreba razumevanje, uteha, ohrabrenje i vetar u leđa?

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *