Dragi Deda Mraze,
dugo se znamo, ovo je trideset i neko pismo koje ti pišem.
Sećam se kako sam ti pisala da želim igračke.
Dobijala sam ih i bila srećna.
I slatkiše sam želela i dobijala sam ih u paketiću, i isto sam bila srećna.
Onda, kako su godine prolazile, zaboravljala sam da ti pišem. Nisam znala šta želim.
Kako je vreme prolazilo sve više sam verovala da nije u redu želeti slobodno.
Počela sam da procenjujem i ocenjujem moje želje.
Shvatila sam da su „glupe i nemoguće“ i nisam htela da te smaram.
Te godine u kojim ti nisam pisala su prolazile….nekako….ni dobro ni loše….onako…
Takav mi je i život bio…onako…
A onda se dogodilo nešto, ne znam šta….osetila sam neki bunt u sebi….želje koje sam dugo gušila su se pobunile i nisu mi dale mira….
Toliko su jake bile, da nisam imala izbora. Malo po malo…ponovo sam počela slobodno da želim.
Nije bilo lako, ali vremenom sam se sve više ohrabrivala i što sam se više ohrabrivala, vrednije i sa više entuzijazma sam radila na njihovom ostvarivanju.
Rezultate znaš 🙂
Radim posao koji volim, posao mojih snova.
Porodični odnosi su dobri.
Odnosi sa ljudima takođe, sve bolji.
Nedavno sam pronašla jako, jako lepe čizme, znaš ono- baš za mene, piše moje ime na njima.
U njima slobodno i hrabro koračam kroz život.
Najvažnije- živa sam, zdrava sam, sve su ostalo sitnice.
Nastavljam dalje slobodno da želim i naravno, vredno radim na ostvarivanju tih mojih želja….velikih i malih….
Sve su važne, zato što su moje.
I ja sam važna, konačno sam to shvatila.
Jednako važna kao svi drugi ljudi.
Znaš ono čuveno- da li sam bila dobra?
Sećaš se kako sam u nekom periodu zaboravila da sam dobra, kako sam počela da se stidim pa prestala da ti pišem?
E, sad ponovo znam da sam dobra.
Nisam savršena, neću da te lažem….a i neće mi se da budem savršena.
Dobro mi je ovako, kad sam dovoljno dobra.
Za sebe, prema sebi, a samim tim i prema drugima.
Razmišljam sad da li da poželim nešto od tebe….ne znam….
Skoro sve imam što želim….i ono što nemam, nekako mi slatko da sama ostvarujem….
Ne znam šta da poželim od tebe…
Možda…..aha! Znam!
Od tebe dragi Deda Mraze želim sledeće:
- da doneseš poklone deci kojoj nema ko da pokloni….i odraslima….svi mi volimo poklone…
- da doneseš osmehe, zagrljaje i lepe reči svima kojima su potrebne…
- da ljudi shvate koliko je malo potrebno za sreću i lep život…i koliko je to malo besplatno….da shvate da je radost besplatna
- da shvate koliko je život lep kada se slobodno želi i sanja, i kada se vredno radi na ostvarivanju želja i snova…
- da shvate da su važni i dovoljno dobri, da ne moraju da budu savršeni da bi ih neko voleo…
Eto, to želim… 🙂
Šaljem ti veliki osmeh i zagrljaj!
Iz knjige „Kad porastem, biću Ja“
opet krenuse suze ali divne suze 🙂 procitala sam text do kraja 😀 . Obicno mi to ne uspe. hvala za ove divne zelje koje sam zaboravila da postoje
Jelena, tako sam te zavoljela! Tako mi pomaže da čitam tvoje postove! Godi mi baš! I da, meni si tako lijepa i simpatična. Tvoje riječi baš pomažu i glas ti je baš lijep! Da si nam živa i zdrava i srećna!
Hvala Jasmina 🙂
Čitajući tvoje pismo Deda -Mrazu na tren mi se učinilo da sam ga ja napisala.
Moja mama, obično kada gleda neki sentimentalni film, često koristi jednu frazu: „slatko“ sam se isplakala. E, ja sam se na ovo pismo baš slatko isplakala. Hvala!!! Nadam se da ga je i Deda-Mraz pročitao. 🙂
Molim 🙂 ja sam se slatko nasmejala na to- „slatko isplakala“
Ja za takve situacije kažem- isplakala sam se za sve pare 🙂
Predivan tekst! Ja želim Vama, svim čitateljima i ljudima da bez griže savesti budu i sami sebi Deda Mraz i da sebi kupe, priušte ili učine nešto lepo. Baš sam naišla na čuđenje kad sam spomenula da ću sama sebi kupiti poklon, a volela bih kad bi to svim ljudima postalo nešto lepo i uobičajeno :).
Hvala Jovana 🙂 Da, neki se čude, meni je skroz ok da i sami sebi kupujemo poklone….redovno to praktukujem i baš mi prija, a nikom ne škodi 🙂
Jeleno,
Ovo je prekrasno pismo tvoje duše. Iz njega isijava energija sreće i velike iskrenosti. Jednostavno se osjeti da su tvoje želje Deda Mrazu one prave i istinske, a život posloži sve kako treba i kako je najbolje za nas, ako mi damo najbolje sebi. Hvala ti na dirljivim riječima ovog pisma, koje su uljepšale i raznjezile moje jutro! 🙂 Lijep ti dan želim! 🙂
Hvala Okano 🙂 I ja tebi želim lep dan 🙂
Draga Jelena rasplakala sam se čitajući tvoj blog, jer sam i sama imala želju da posle duže pauze napišem pismo Deda Mrazu. Čitajući tvoje blogove postala sam drugačija i mogu iskreno da ti zahvalim na pomoći jer si ti imala velikog udela u jasnijoj kristalizaciji i definisanju moje želje. Nastavi da nam pomažeš jer to radiš veoma iskreno i prijateljski i mislim da svako u tebi može pronaći nekog anđela čuvara i prijatelja, divna si!
Hvala ti draga Branka, i ti si mene rasplakala ovim komentarom…..malo, onako lepo 🙂
Divna si, Jelena, i divno ti je ovo pismo Deda Mrazu….podsetila si me (jos jednom) na sve vazne i prave stvari… „E sad ponovo znam da sam dobra“… 🙂
Srecna sam i zahvalana sto sam te „srela“ i sto na razne nacine imam tvoju podrsku 🙂
Zelim ti da ti Deda Mraz donese nesto neocekivano a carobno, divno, radosno… kao i sto ide uz osobu kakva si ti… da ti se vrate umnozene sve one radosti koje si nam pomogla da pronadjemo, meni i mnogim ljudima koji te citaju…sve najbolje 🙂
Hvala Olja 🙂