Može li se živeti od ljubavi?

Podnaslov ovog teksta mogao bi da bude- može li se zarađivati novac radeći nešto što volimo i u čemu uživamo?

U mom slučaju- može li se zarađivati novac od pisanja o psihologiji na internetu?

Odmalena sam mnogo volela da čitam. Latinicu sam naučila sa četiri godine, ćirilicu sa pet. Niko me nije terao, sama sam tražila i molila roditelje da me nauče. Još uvek je u meni živo to sećanje kako fascinirano gledam u slova, polako ih razumevam i čitam…ja čitam!!!

Sećam se kako sam čitala sve što mi dođe pod ruke, kako sam išla gradom i kao opčinjena čitala nazive prodavnica.

Sećam se i mog prvog odlaska u biblioteku. Tog svečanog dana kada su me upisali i kada sam dobila člansku kartu! I sada mi je pred očima slika biblioteke sa mnogo polica na kojima su poređane knjige. I sada, kada se prisećam, me preplavi ista radost kao i tog dana. Kao i svakog puta kada sam odlazila da vratim knjige i uzmem nove.

I tako, godine su prolazile, ja sam čitala i čitala, a moja ljubav prema pisanoj reči je iz dana u dan rasla sve više.

Došlo je vreme da odlučim koji fakultet ću da upišem, i odluka je pala na pravni fakultet. Zašto? Zato što smo moje dve drugarice i ja u razgovoru nakon jednog izlaska došle do zaključka da ćemo pravni lako upisati, posle društveno-jezičkog smera u gimnaziji, a tada je išla serija Ali Mekbil, pa je advokatura izgledala…cool.

Ja u nekom super kompletu briljiram u sudnici, a nakon toga u kafiću slavim sa prijateljima. Sjajno! (znam, znam, veoma zrelo razmišljanje 😀 )

Nakon malo više od pola godine studiranja prava, shvatila sam da to ipak nije za mene. Motivacija za učenje mi je bila nikakva, rezultati u skladu sa motivacijom. I nikako nisam mogla da zamislim sebe kao pravnicu ili advokaticu.

Imala sam jak osećaj da sam promašila fakultet, i jednako jak osećaj da je psihologija ono čime želim da se bavim.

Promena fakulteta nije naišla na odobravanje moje okoline, i to je bio jedan od najtežih perioda mog života. Osećala sam ogroman pritisak i veliko nerazumevanje, a nisam imala nijedan argument koji bi išao u prilog tome da je studiranje psihologije dobra ideja.

Pravnici se lakše zapošljavaju i više zarađuju, psiholozi čame na birou. Nisam imala nijedan argument osim jakog osećaja da je psihologija moj put i da je od životne važnosti da istrajem u tome i izborim se za sebe i svoju odluku.

Uspela sam da prevaziđem pritiske okoline, svoju nesigurnost i strah, poslušala svoje srce, upisala psihologiju i završila je. Sa lakoćom. Ništa mi nije bilo teško, ni obimni ispiti, ni dosadni predmeti…sve mi je to imalo smisla jer me je vodilo ka cilju-poslu psihologa.

Pred kraj studija sam pročitala knjigu Danijela Golmana pod nazivom „Emocionalna inteligencija“ i prepoznala u njoj nešto čime želim da se bavim.

Nisam videla sebe ni u školi, ni na klinici…ni na jednom od uobičajenih radnih mesta psihologa.

Videla sam sebe kako učim ljude da žive lepše i srećnije, da lakše ostvaruju svoje ciljeve, da efikasnije komuniciraju, da iz sebe i svog života izvuku maksimum.

Ljubav prema knjigama i čitanju je ostala jednako jaka, ali se proširila i na pisanje.

Ta ljubav se spojila sa ljubavlju prema psihologiji, i pojavila se želja da pisanom rečju učim, motivišem i podržavam ljude.

Kada volimo sebe, drugima nismo teret nego inspiracija
Kada volimo sebe, drugima nismo teret nego inspiracija

I ta moja ideja je naišla na nerazumevanje, ali poučena i ohrabrena iskustvom sa promenom fakulteta, ovog puta sam lakše istrajala i bez mnogo objavšnjavanja i pravdanja radila onako kako mislim i osećam.

U februaru 2008-e godine sam na Fejsbuku napravila stranicu Emocionalna inteligencija  na kojoj sam prvo postavljala citate koji su mene inspirisali, zatim po neku moju misao, pa nekoliko mojih rečenica. Lepe i pozitivne reakcije su me ohrabrile, pa sam počela da pišem i prve tekstove. Logičan sled je bio- blog.

I sada se sećam tog dana kada sam sama, na Bloggeru napravila svoj blog. Nastavila sam da pišem, ljudi su nastavili da čitaju, i cela ta priča oko moje dve ljubavi, psihologije i pisanja, je počela da poprima sve više smisla i da postaje sve realnija.

Pored mnogo zadovoljstva što radim nešto što volim i u čemu beskrajno uživam, lepih komentara i povratnih informacija da to što radim ljudima i pomaže da žive lepše i srećnije i da lakše i brže rešavaju probleme i prevazilaze prepreke na životnoj stazi, vremenom sam došla i do toga da ljudi dolaze na moje radionice, skajp konsultacije i da se odlučuju za online programe koje sam kreirala, a sve to zajedno donosi i –novac.

Radim ono što volim, uživam u tome i od toga zarađujem novac. Divno 🙂

Još uvek ne dovoljno da živim samo od toga, ali svakim danom sam sve bliže ostvarenju tog sna 🙂

Za sve što sam do sada napisala nisam direktno dobila nikakav novac. Indirektno jesam, kroz moje tekstove su me pronašli i prepoznali klijenti, ali direktno, da me neko plati da napišem tekst– do sada nisam.

A želela sam i to. Ne mogu da vam opišem koliko mi se sviđa ideja da me neko plaća za to što pišem.

Nisam samo želela. Aktivno sam tragala za informacijama kako to mogu da realizujem. O zaradi preko interneta i putem pisanja najviše sam se informisala prateći rad Dragana Varagića. Tako sam saznala za akciju Coca-Cola Bloggers Network Adria čiji je cilj da promoviše pisanje blogera u regionu i podržava ih između ostalog i finansijski.

Pratila sam tu akciju, svidela mi se, i više puta sam poželela da budem deo te priče. Pored finansijskog dela, svidela mi se i ideja učestvovanja u projektu zajedno sa još nekim ljudima koji poput mene vole da pišu, i koji poput mene žele da im to bude i posao.

Krajem godine otvoren je konkurs za novu grupu blogera koji će biti deo projekta u 2015-oj godini, konkurisala sam i- izabrana sam da budem jedna od njih 🙂

Želim da tu lepu i radosnu vest podelim i sa vama, mojim čitaocima, kao i da vam kažem da se u samoj koncepciji bloga ništa neće menjati.

Jedan tekst mesečno će biti podržan ovim projektom ( i biće jasno označen kao deo projekta) a teme tih tekstova će se odnositi na radost koja nas ispunjava kada vodimo aktivan život.

Nastavljam da pišem o temama o kojim sam pisala i do sada, na način na koji sam to do sada činila.

Sve to, samo mnogo srećnija jer sam bliža svom cilju- poslu koji volim i u kom uživam celim svojim bićem 🙂

Iz knjige Putovanje u središte srca

EDIT 12.01.2016: prošlo je godinu dana od objavljivanja ovog teksta. Iskustvo sa projektom je bilo lepo i korisno. Upoznala sam neke zanimljive ljude i njihov rad i prijalo mi je da budem deo tima i projekta.

U martu prošle godine me je kolega Igor Tomić pozvao da za njegov blog uradimo intervju. Na temu marketinga. Prvo sam se iznenadila i moram priznati malo zbunila….ja sam psiholog, bavim se emocionalnom inteligencijom, ne bavim se marketingom…

Da, ne bavim se marketingom u profesionalnom smislu, ali sam idući ka svom cilju, poslu koji volim, sticala razna znanja i veštine. Između ostalog i o marketingu.

Odgovarajući na Igorova pitanja shvatila sam i sama da sam vremenom skupila dosta znanja o marketingu. O tome šta sam sve naučila možete da čitate u tekstu Zarada od bloga u Srbiji, marketing, etika i autentičnost

Jedno od pitanja je bilo- Da li možeš da živiš od svojih aktivnosti online?

Još uvek ne, ali idem ka tome. U narednih godinu-dve može da se realizuje da online aktivnosti budu glavni izvor prihoda.

To sam odgovorima u martu 2015-e godine.

Ispostavilo se da nisam bila u pravu 🙂

Mnogo, mnogo brže sam stigla do cilja 🙂

U maju prošle godine sam objavila svoju prvu knjigu, „Putovanje u središte srca“, koja je iste godine doživela i svoje drugo izdanje.

putovanje u srediste srca tekst

Ali to nije sve! 🙂 U septembru sam konačno skupila hrabrost i pripremila teren za veliki i važan korak u životu- napuštanje „sigurnog“ posla.

Od novembra ne primam platu i nemam „siguran“ posao, ali nikad nisam bila rasterećenija i opuštenija. Imam svoj mir i dovoljno novca za pristojan život.

Tako da, odgovor na pitanje iz naslova- može li se živeti od ljubavi je, da, može.

Uz vredan rad i učenje, može se živeti od ljubavi.

EDIT 15.08.2017.: Evo skoro već dve godine sam bez „sigurnog posla“.

Osećam se sigurno, sigurnije nego ikad pre.

Zadovoljna sam.

Uspešna.

Živim i radim u skladu sa svojim bićem.

Živim od ljubavi 🙂

Iz knjige „Putovanje u središte srca“

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

33 thoughts on “Može li se živeti od ljubavi?”

  1. Draga Jelena, hvala na predivnom tekstu. Pronasla sam se u svakoj recenici. Student sam ekonomije koja me , uzgred, nimalo ne ispunjava. Ja, koja sam kroz celo skolovanje bila vukovac, djak generacije, zeljna znanja, dosla sam u stadijum da na fakultetu ,koji bi trebalo da predstavlja krunu skolovanja, ucim samo tek toliko, da polozim ispit. Jako dobro sam znala da se zapravo pronalazim u psihologiji, da je to ono cime bih zelela da se bavim, ali nazalost, poklekla sam pred pricama sa kojima si se i ti suocila. Mada, jos uvek verujem da cu ipak ostvariti jednog dana svoj san. Prosto imam osecaj da bih se bolje osecala kao psiholog, pa makar radiila na trafici, nego kao ekonomista u banci. Svaka cast tebi na hrabrosti, i spremnosti da gospodaris svojim zivotom. Divim ti se! Pozdrav!

    Odgovori
  2. Onaj osećaj kad pročitaš odličan tekst, vidiš i prepoznaš sebe u istom i osetiš radost, inspiraciju i ushićenje! Bravo, sve čestitke 🙂

    Odgovori
  3. Cestitam! Sve pohvale u vezi Vasih textova. Ovo ce biti jedan veliki motiv da nastavite dalje i istrajete u tome. SRECNO

    Odgovori
  4. Jelena , i sama sam vaš redovan čitalac. Uživate moje veliko poštovanje, iskreno divljenje i Zahvalnost. Zahvalnost za sve one kojima pomažete da sretnije i lakse žive! Želim vam mnogo, mnogo zdravlja, uspjeha i sreće !

    Odgovori
  5. Bravo, sekoja cest! I jas se slozuvam, na prvo mesto da ja rabotish rabotata so golema ljubov, a parite doagjaat otposle! Jas go ziveam isto taka mojot son. Samo nadred!

    Odgovori
  6. Odlican sajt, naisao na njega slucajno , zahvaljujuci Draganu Varagicu . Svi textovi su odlicni, ali odlicni.

    Odgovori
  7. pratim Vas Blog , dopada mi se , koristi mi , ucim, svaki dan po nesto i upoznajem i otkrivam i sebe ,, a imam, mnogo, nedoumica zelim Vam i dalje Uspeha, u radu i dobitka zarade za ono sto prenosite i nama, a vredi ,
    sve ima vrednost , pa da zaslugu zaradu dobijete,, pozdrav,

    ,

    Odgovori
      • Bravo Jeco,nisam ni sumnjala da ce tvoja prica sa blogom da se razvija u zeljenom pravcu,sledece je knjiga :-). Nasmejala si me sa onim delom o Ali Mekbil :-). Bravo I za to sto si slusala svoje srce sto se tice psihologije. Eto,ja sam moje okruzenje pripremala na to da zelim da je upisem jos od 7-8 razr.osn.skole pa su me istim argumentima pokusali odvratiti al dzabe. Psihogijom sam se „inficirala“procitavsi „Slobodnu decu Samerhila“ I evo me danas u predskolskoj gde mogu da se samoaktualiziram u tom smislu. Ljubim,volim,pooozdrav :-)!

        Odgovori
  8. Moram da kažem da me je jako inspirisao ovaj tekst ali ne samo ovaj nego svaki koi sam pročitala. Hvala puno na ovako pozitivnim tekstovima, puno mi znače 🙂

    Odgovori
  9. Čestitam od sveg srca.
    Veoma se radujem zbog tebe i tvog uspeha.
    Ne samo da si ga zaslužila, već daješ nadu svima koji se trude.
    Dirnula me tvoja priča o traženju prave profesije, zaista u moje vreme, a i malo kasnije, je bila nemoguća misija da se fakultet menja. No, kada je naša mlađa ćerka u drugog godini, odlučila da napusti arhitekturu sa budžeta, a išlo joj je, mi smo to mirno primili.
    Izvinjavam se zbog udaljenja od teme i još jednom, čestitke!

    Odgovori
  10. Pre svega jako mi je drago što si uspela da istraješ na tom putu da radiš ono što voliš. Ova tvoja priča mi samo potvrđuje koliko pozitivnih stvari može doneti blogovanje ako mu se posvetimo. Moj blog je na samom početku, sa svega nekoliko postova, ali mi je on već doneo mnogo toga dobrog. Pratim tvoj rad već neko vreme i potpuno zasluženo si izabrana za Coca-Cola Bloggers Network Adria projekat. Želim ti mnogo uspeha u ostvarenju svog cilja.

    Odgovori
    • Hvala ti draga Milice 🙂
      Da, blogovanje, za nas koji volimo da pišemo itekako ima smisla. Samo napred, želim ti mnogo sreće i uspeha!

      Odgovori
  11. svaka Čast Jelena, pored svakakvih problema vidim da ste se izborili za sebe i za svoju sreću u životu i svima čitateljima i meni dajete pouku i hrabrost da je to moguće ako se istinski potrudimo oko svog života. Samo naprijed !!

    Odgovori
  12. Draga Jelena, čestitam ti na novom uspehu. Daješ nam motiv da istrajemo i budemo uporni. Mene je tvoja priča veoma inspirisala i prepoznao sam se u mnogim situacijama, naročito u ljubavi prema čitanju i pisanju, koja je i mene odvela na čudnovate puteve u karijeri i isto spojila snove sa izborom zanimanja. Tako da želim da i iz svog iskustva potvrdim ovo o čemu si pisala. Da, moguće je. 🙂

    Odgovori
    • Hvala ti dragi Vladimire 🙂 Drago mi je što te je ova priča dodatno motivisala…na neki način ti ovim vraćam uslugu, jer je za mene otkriće tvog sajta bio značajan trenutak i podsticaj da istrajem, podsetnik da ovo što radim ima smisla i drugima donosi korist.

      Odgovori
  13. Veliki naklon jer ste imali snagu i volju pored svih negodovanja okoline da se izborite za svoj san! Obicno danas pokleknemo ma koliko se trudili raditi ono sto mi zelimo, osude porodice prevagnu. Ali Vi se tako lijepo borite i sve to kroz pozitivne misli. Ja sam puna pozitivnih misli i sve sto se desava u mom zivotu, okrecem na neko dobro – ko zna zasto je to dobro. I osjecam se mnogo ljepse, a u tome mi pomazu Vasi tekstovi. Neizmjerno sam Vam zahvalna! Samo nastavite sa ovim poslom! Ako je i u pola ljudi kao sto sam ja, Vi ste ispunili misiju. 🙂

    Odgovori
    • Najlepše hvala draga Ksenija 🙂 Drago mi je što Vas je ova priča inspirisala, nastavljam da pišem 🙂

      Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *