Trudim se da budem pažljiva, obzirna i korektna prema drugim ljudima, i najčešće mi to polazi za rukom.
Desi se i da postupim brzopleto i nepromišljeno i na taj način nekom priredim neprijatnost.
Bude mi žao i izvinim se.
I tu vidim dve vrste ljudi.
One koji prihvate izvinjenje, shvate da nisam imala lošu nameru i da nije ništa lično, i da mi je žao.
Drugi se ogluše o izvinjenje i drže se svoje uvređenosti.
Te druge gledam da ubuduće izbegavam kad god mogu.
Ljudi smo, grešimo svi, ne treba mi neko kod koga jedna greška poništava sve dobro što je bilo, ili boji sve buduće kontakte.
Iz knjige „Lepe misli za lepe dane“
Pročitajte:
Kako uslovljavamo ljubav i pravo na postojanje
Perfekcionista si? Obavezno pročitaj ovaj tekst
Oslobodite se perfekcionizma, prihvatite greške kao svoje učitelje
Budi sa onim u čijem prisustvu sijaš
5 reči koje je najteže izgovoriti