Knjige koje miluju dušu- odlomci

Pored nekih ljudi se osećamo bledo i umorno i svaka naša mana je u njihovom prisustvu prenaglašena.
Isti mi, pored nekih drugih ljudi, osećamo se sveže i odmorno, naše mane nekako blede, a naše vrline dolaze do izražaja.
Ljudi su kao ogledala − birajmo one u čijem prisustvu smo lepi.
Iz knjige „Kad porastem, biću Ja“
Kada verujete da ste osoba koja zaslužuje poštovanje, nećete tolerisati nepoštovanje.
Kada ste svesni svojih kvaliteta, neće vas biti moguće “kupiti” sa par lepih reči.
Kada verujete da ste vredni i dostojni ljubavi, nećete pristajati na makar šta za mrvicu nečije ljubavi i pažnje.
Iz knjige „Putovanje u središte srca“

Ne znam šta mi je….znam da treba da krenem napred, da smišljam šta dalje, ali ne mogu….

To je normalno, treba ti emocionalni detoks, još uvek ti je sveže to loše iskustvo.

Aha! Jeste! To mi treba! Kako se to radi?

Maksimalno neguješ i podržavaš sebe, koristiš svaku priliku za to. Odmaraš se dovoljno, daješ sebi vremena da obradiš iskustvo, ne žuriš…krenućeš napred kad budeš spremna…

Iz knjige „Putovanje u središte srca“

Postoje različiti načini, vežbe i tehnike da popravimo raspoloženje i da podržimo sebe.
Nisu svi ti načini dobri za sve ljude i za sve prilike.
Ako vam je nešto pomoglo u jednoj situaciji, ne znači da će i u drugoj biti od koristi.
Zato je izuzetno važno pitanje, koje mnogi zaborave da postave sebi – šta mi sada, u ovom trenutku treba?

Odgovor može da bude sada mi treba:
-mirovanje
-aktivnost
-društvo
-samoća
-čitanje
-muzika
-zabava
-plakanje
-…………

Ako vam treba mirovanje, a vi terate sebe na aktivnost jer piše u knjigama da aktivnost popravlja raspoloženje, radite protiv sebe.
Ako vam treba samoća a svi kažu da društvo popravlja raspoloženje, radite protiv sebe.
Naše potrebe se menjaju, nekad čak iz sata u sat, nekad i brže.
Ako ste imali potrebu za samoćom i zadovoljili je, prirodno će se javiti potreba za društvom.

Veliki gest ljubavi prema sebi je kada više puta u toku dana sebi postavite ovo moćno pitanje- “šta mi sada treba?”

Nekada svoje potrebe ne možemo da zadovoljimo istog trenutka.
To je u redu, dovoljno je da ih samo priznamo sebi.
To je mnogo bolje nego da ne obraćamo pažnju na svoje potrebe.
Ili, još gore, da krivimo sebe što imamo potrebe.

Probala sam neku haljinu. Onako je, ok…
Kad sam htela da je skinem, zaglavila sam se u njoj.
Prvo sam se zapitala da to možda ne znači da mi je suđena, i odmah shvatila da nije.
Da mi je „suđena“ bila bi mi jako lepa i udobna, ne bi me sputavala i zarobljavala.
Tako mi nekad i sa ljubavima.
Zaglavimo se pa mislimo da je sudbinska ljubav.
A nije, samo smo se zaglavili.

Iz knjige „Kad porastem, biću Ja“

Kad sam imala 20 godina mislila sam da se život završava u tridesetoj.
Sa 30 sam mislila da tad tek počinje.

Sada znam da život počinje kad prestanemo da čekamo nešto, ko zna šta, i počnemo da jednostavno postojimo.

U ovom trenutku, jer to je jedino što sigurno imamo.

Život ne počinje u tridesetoj.

Život ne počinje u četrdesetoj.

Život počinje kad počneš da ga živiš.

Iz knjige „Kad porastem, biću Ja“

Naučila sam da neisplakane suze blokiraju radost.

I da se najslađe smejem kada prihvatam sva svoja osećanja.

Najslađe se smejem kada isplačem tugu i izljutim ljutnju.

Naučila sam da je u redu da budem i slaba i ranjiva i nesigurna i zbunjena.

Sve je to život.

Naučila sam da je život mnogo lakši i lepši kada ga ne komplikujemo moranjima, trebanjima, nerealnim očekivanjima i pogrešnim uverenjima.

Naučila sam da biti srećan nije dar nego postignuće.

Iz knjige „Kad porastem, biću Ja“

„Ako nešto loše radiš, ponavljaš greške, nikako da shvatiš i naučiš… to znači da ne voliš sebe dovoljno.
Jer, da voliš sebe dovoljno, ne bi to radio i ne bi snosio posledice.
Sam si kriv što ne voliš sebe dovoljno.“

Ne znam koliko puta sam čula i pročitala tužno, pomalo stidljivo rečeno ja sebe ne volim dovoljno.

Voleti sebe je dobro i poželjno.
Kriviti sebe zato što ne volimo sebe dovoljno nije dobro, štetno je.
Niko nas nije učio tome, nismo krivi što ne znamo i ne umemo.

Učimo, grešimo, padamo… radimo najbolje što znamo i umemo u ovom trenutku.

To je dovoljno.

Iz knjige „Lepe misli za lepe dane“

Šta rade ljudi koji su previše kritični prema sebi kada shvate da su previše kritični prema sebi?
Dodaju još jednu kritiku u svoju kolekciju: − Previše kritikujem sebe.

I nastave da grde sebe zbog toga, u nadi da će prestati.
Niko nikada nije prestao previše da kritikuje sebe zbog dodatne kritike.

Šta je rešenje?
Da pohvalimo sebe zato što smo previše kritični?!
Ne, rešenje je da pokažemo malo saosećanja prema sebi.

Žao mi je što toliko kritikujem sebe, žao mi je što sam previše kritična prema sebi. Želim da prestanem sa tim. Ne znam kako, ali pronaći ću način.

Iz knjige „Lepe misli za lepe dane“

Lako je voleti sebe kada smo u plus fazi, kada smo zadovoljni sobom i sve nam nekako ide od ruke.

Takve faze ne traju večno.

Svi imamo i minus faze.

Tada nam je ljubav najpotrebnija.

A tada smo obično najgrublji prema sebi.

Minus faza brže prođe kada smo nežni prema sebi.

Iz knjige „Lepe misli za lepe dane“

Lepa si kad si dostojanstvena.

Lepa si kad si svesna svoje vrednosti.

Kad si autentična.

Kad si slobodna.

Lepa si onom koji te voli i poštuje.

Iz knjige „Ženska sreća i druge priče“

Sve devojčice i svi dečaci pogreše.

Pogotovo kad su mali, tada najviše greše.

Ruke još nisu dovoljno spretne, noge su trapave.

Još uvek rastu, uče.

 

Retka deca imaju tu sreću da redovno slušaju čarobne reči.

Ništa ne brini.

Nisi ti kriva.

Iz knjige „Ženska sreća i druge priče“

Kada je sve oko tebe neizvesno, tada je posebno važno da praviš ostrvca izvesnosti.

Umesto zagledanosti u neizvesnost i pokušaja da je ukrotiš, zapitaj se: šta ja sada mogu?

Šta će mi prijati?

Šta će me osnažiti?

Šta će me umiriti?

Iz knjige „Ženska sreća i druge priče“

 

„Imam sve četiri knjige, i mislim da su fenomenalne.

Najviše mi se sviđa to što dok ih čitam osećam toplinu , podršku i ljubav prema ljudima.

Kao da razgovaram sa dragom prijateljicom, kao da mi savete daje neko veoma drag i blizak.“

„Profesionalne, stručne, a opet tople, lične i milujuće.“

Knjige „Putovanje u središte srca“, „Kad porastem, biću Ja“ i „Lepe misli za lepe dane biće tu svaki put kada vam zatrebaju razumevanje, uteha, ohrabrenje i vetar u leđa.

U njima ćete pronaći inspiraciju, ali i mnoštvo konkretnih koraka koji će vam pomoći da svoj život živite lakše i lepše.

Sa više ljubavi prema sebi i drugima.

Sa više nežnosti prema sebi i drugima.

Teme:

✔️ ljubav prema sebi
✔️ odnosi sa drugim ljudima

✔️ srećan život
✔️ emocionalna inteligencija
✔️ asertivnost

„Pročitala sam u životu dosta knjiga ali ove su nekako posebne.
Tople i negujuće.

Iskrene i lekovite.

Šarmantne i zanimljive.

Pune ljubavi i topline.“

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

2 thoughts on “Knjige koje miluju dušu- odlomci”

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *