Da li ste talentovani za sreću i lep život?

Talenat za sreću i lep život? Šta je to? Zar tako nešto postoji? 

Zar nisu sreća i lep život nagrada za to što smo dobri? Ili možda sudbina? Nekom su tamo gore dodeljene dobre životne karte, a nekom nisu. Ili je neko jednostavno imao sreću da se rodi pod tom srećnom zvezdom. 

Sreća i lep život kao nagrada za to što smo dobri?

Sećate se kad ste bili mali i dobijali nagrade i poklone kad ste bili dobri? Kad ste slušali mamu i tatu? Ili ono kad ste nešto jako želeli, pa su vam roditelji rekli da ćete to dobiti ako budete dobri? 

Ta dečja uverenja da ćemo biti nagrađeni za to što smo dobri i da su neprijatni događaji kazna za to što nismo bili dobri kod mnogih ljudi prave problem. Zato što su netačna. Dobrota nema veze sa uspehom, srećom i lepim životom.  

Dobar čovek može da bude i uspešan i neuspešan. I srećan i nesrećan. Može da živi lepo ili da ne živi lepo. Dobrota nema veze sa uspehom, srećom i lepim životom. 

Sreća kao posledica zvezde pod kojom smo rođeni?

Sigurno vam je poznata fraza da je neko „rođen pod srećnim zvezdom”. To su ljudi kojima, gledano sa strane, sve nekako ide od ruke uspešni su, srećni i žive lep život. Obratite pažnju na ovo gledano sa strane. Kada posmatramo nekog i nečiji život sa strane, mi ne vidimo mnogo toga. Ne vidimo uverenja te osobe, ne vidimo veštine koje ima, ne vidimo trud koji ulaže u to da živi lepo i dobro. I na osnovu samo malog broja informacija i utisaka mi zaključujemo da je neko, eto, rođen pod srećnom zvezdom. A mi, eto, nismo imali tu sreću i tako nam je kako nam je. Ja ne znam ko je pod kakvom zvezdom rođen, ali pouzdano znam da svako može da uloži napor, promeni svoja uverenja o uspehu, sreći i lepom životu, zasuče rukave i dovede sebe i svoj život pod srećnu zvezdu. 

Sreća kao talenat?

Da li je moguće da su neki ljudi jednostavno talentovani za sreću i lep život? Da su se rodili takvi, talentovani? 

Inspiraciju za ovaj tekst sam dobila čitajući kolumnu Andrije Gerića Da li je moje dete talentovano?  

I odgovor na moje pitanje da li je moguće biti talentovan za sreću i lep život, pronašla sam u tom tekstu. 

„Nauka kaže da smo svi talentovani za sve, samo je pitanje koliko i kako radimo. Postoji pravilo dobijeno empirijski koje kaže: potrebno je uložiti oko 10.000 sati (oko 10 godina) u neku aktivnost da biste postali vrhunski. To važi za sve: za sport, muziku, slikanje i za svaku drugu aktivnost. 

Možda se pitate: Kako to? Ja već 10 godina radim nešto, a nisam svetska klasa! 

Ima tu jedan mali detalj koji pravi ogromnu razliku! 10.000 sati mora biti uloženo sa potpunom pažnjom, koncentracijom, usavršavanjem, analiziranjem, otklanjanjem grešaka i posvećenošću.” 

10.000 sati!  

„Sa potpunom pažnjom, koncentracijom, usavršavanjem, analiziranjem, otklanjanjem grešaka i posvećenošću.”

Toliko vremena da naučimo da budemo srećni i da lepo živimo? 

Ne baš. Toliko vremena da se odučimo od pogrešnih uverenja o sebi, drugima, svetu, životu i sreći. 

Da vas utešim, potrebno je mnogo manje sati da osetite prve blagodeti svakodnevnih malih koraka ka lepšem i srećnijem životu.  

I da vas malo razočaram to je posao za ceo život.  

Kao i treniranje tela. Idete redovno u teretanu, vredno vežbate, i posle nekog vremena se pojave vaši lepo oblikovani mišići. Tako lepi i zadovoljni, opustite se malo na lovorikama i šta se događa lepo oblikovani mišići polako gube svoj oblik. Sve dok ne uvedete u svoj život naviku da svakog dana uradite nešto za svoje telo. 

Isto je i sa srećom. Nije dovoljno znanje (iako jeste potrebno) i nije dovoljno jednokratno uraditi nešto i onda zauvek biti srećan i lepo živeti. 

Pokušala sam svojim primerom to da demantujem, nije da nisam. Mnogo puta sam vredno radila različite vežbe (zapisivala zahvalnost, lepe događaje i želje), imala sjajne rezultate i prestala. Prestala da ulažem tih desetak minuta dnevno u svoj fitnes za sreću. I šta se redovno događalo? Dobro raspoloženje bi polako počinjalo da bledi. Uz sva znanja koja imam. Zato što znanja nisu dovoljna. Neophodno je primenjivati ih u praksi. Svakog dana pomalo. 

To je jedini put za koji ja znam. Dobro je to što pouzdano znam da jeste efikasan. I vodi ka sreći i lepom životu. Čak i kad je teško. Pogotovo tada su nam potrebne veštine za zdravo popravljanje raspoloženja. 

Dakle, ako želite da budete šampioni sreće i lepog života znate šta vam je činiti. Zasučite rukave i počnite. I budite istrajni. Znam da nije uvek prijatno i znam koliko je frustrirajuće vredno raditi, a ne videti plodove svog rada. Ali isto toliko znam koliko vredi i koliko se isplati potruditi se malo oko sebe i svog života. Jedan je. I vredan je. I na sreću, mnogo toga u njemu zavisi od nas. Ako ne baš svi događaji, naše reakcije na te događaje svakako da. 

Pustite Deda Mraza da se odmori malo. Stariji je čovek. Zasučite rukave i počnite da trenirate za svoj srećniji i lepši život. 

Iz knjige „Putovanje u središte srca“

Sjajna knjiga, pravi melem

Srbijanka Jović

„Profesionalna, stručna, a opet topla, lična i milujuća.“

Jelena Veljković

Želite da:

  • više volite sebe
  • povećate svoju emocionalnu inteligenciju
  • ulepšate i obogatite svoju svakodnevicu?

Knjiga „Putovanje u središte srca“ može da vam pomogne u tome!

Pisana je jednostavnim i razumljivim jezikom, uz mnoštvo primera, ilustracija i konkretnih načina da život živite lakše i lepše.

U ovoj zbirci psiholoških tekstova obrađene su neke od sledećih tema:

  • ljubav prema sebi
  • odnosi sa drugim ljudima
  • srećan život
  • emocionalna inteligencija
  • asertivnost

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *