Prokrastinacija. Stara srpska reč.
To je ono kad „treba“ nešto da pišem, pa shvatim da pod hitno moram da perem prozore. Blistavi prozori su ključ uspeha svakog intelektualnog i kreativnog rada.
Kako to mislite nisu?
Ili, kad „treba“ da spremam stan, pa dobijem nalet ideja za pisanje i baš se setim šta pod hitno „moram“ da pročitam.
Prokrastinacija iliti odugovlačenje troši mnoooogo više vremena i energije nego samo obavljanje date aktivnosti.
Lepo, ali kako da prestanemo sa odugovlačenjem?
Pre nego što navedem nekoliko načina da prevaziđete odugovlačenje, ispričaću vam priču o tome kako sam uspela da među prvima u svojoj generaciji završim studije psihologije.
Mogu sad da vam kažem da je to zato što sam jako pametna, odgovorna i vredna. Ima tu istine, ali nešto drugo je doprinelo mom brzom i efikasnom strudiranju.
Bilo je još pametnih, odgovornih i vrednih kolega koji su dosta sporije završili studije.
I ne znajući sam primenila savet Brajana Trejsija koji glasi otprilike ovako:
Ako svakog dana treba da pojedeš jednu žabu, neka to bude prvo što ćeš uraditi.
Ako imaš više žaba, pojedi prvo onu najružniju i najveću.
Za studente psihologije u Novom Sadu najveće i najružnije žabe su predmeti Statistika i Opšta psihologija II (tako je bar bilo krajem prošlog veka, u vreme dok sam ja studirala).
Statistika je predmet sa prve godine i zbog nje su mnogi obnavljali godinu pa čak i napuštali fakultet. Moram priznati da sam više srećom nego znanjem statistiku položila u prvom roku. To mi je pomoglo da se mnogo rasterećenije posvetim pripremanju i polaganju ostalih ispita.
Na drugoj godini je žaba ispit Opšta psihologija II. Toliko zastrašujući i obiman da ga većina studenata odlaže za kasnije. Prvo polažu lakše. Ne sećam se više šta mi bi da počnem da spremam Opštu II za prvi rok nakon odslušanog semestra. Valjda nisam bila svesna u šta se upuštam.
Lepo sam ja sve to više puta pročitala, puna samopouzdanja izašla na ispit i – pala k’o kruška. To me nije obeshrabrilo, celo leto sam učila o kučićima i mačićima i miševima i na kraju položila ispit.
Bez te velike i zastrašujuće žabe nad glavom opušteno sam spremala i polagala ostale ispite. Posle Opšte II svi ispiti deluju smešno lako. I tako sam mic po mic došla do diplome psihologa 🙂
Taj princip sam tokom studiranja primenila i ne znajući da postoji, više intuitivno i možda čak slučajno. Ali lekciju sam zapamtila i sada to primenjujem.
Koliko god mi se nešto neće i ne radi, znam da je mnogo bolje za mene da pojedem tu žabu i onda opušteno nastavim sa lakšim i prijatnijim zadacima.
Kad znam da me čeka nešto veliko ili neprijatno osećam se pritisnuto i paralisano, zato više volim da to uradim što pre i završim sa tim.

U svojoj knjizi „Pojedi tu žabu! 21 način da prevaziđete odugovlačenje i postanete efikasni u biznisu i privatnom životu“ Brajan Trejsi navodi jednostavne i efikasne načine da se oslobodimo loše i štetne navike- odugovlačenja.
Svoje vreme i život možete da kontrolišete isključivo u onoj meri u kojoj prestanete da se bavite nebitnim stvarima.
Brajan Trejsi
Ovo je drugi veoma efikasan način da prestanemo sa odugovlačenjem. Često odugovlačimo kada imamo previše obaveza pa nas obuzme strah da nećemo stići i uspeti sve to da obavimo. Kao da ispred sebe imamo ogromnu planinu obaveza i zadataka, svesni smo da nećemo uspeti sve da postignemo i da će biti naporno, pa odlažemo ne bismo li skupili energiju…i na taj način je samo rasipamo.
Činjenica je da mnogo toga uzimamo zdravo za gotovo i da se počesto ne zapitamo da li to nešto što „treba da“ uradimo stvarno treba da bude urađeno.
Da li je stvarno toliko bitno?
Da li je neophodno da bude urađeno?
Da li mora baš sada?
Često mi se dešava da kada sebi postavim ovakva pitanja, shvatim da dobar deo obaveza koje sam mislila da imam tog dana jednostavo „otpadne“. I na taj način sačuvam dovoljno vremena i energije za zaista važne obaveze i zadatke. Plus ostane vremena za odmor, druženje i zabavu.
Jedan od najboljih načina da prevaziđete odugovlačenje jeste da prestanete da mislite na ogroman zadatak koji stoji pred vama i usredsredite se na ono što trenutno možete da preduzmete u vezi s njim. Veliku žabu najlakše ćete pojesti ako je uzimate zalogaj po zalogaj.
Brajan Trejsi
Ovo je provereno efikasan način za ostvarivanje velikih ciljeva– cepkanje na više manjih koraka i zadataka.

Konfučije je to rekao kratko i jasno:
Svakog dana donesi korpu zemlje na jedno mesto i napravićeš planinu.
Sećam se kako sam jednom prilikom napravila Word dokument sa nazivom knjiga. Sedela sam tako ispred tog zastrašujuće praznog i belog dokumenta i posle nekog vremena sam odustala i zatvorila ga.
Želja da napišem knjigu me nije napuštala, pa sam pronašla konfučijevski način da je realizujem. Počela sam da pišem tekstove za blog. Ideja je bila da na taj način vežbam za pisanje knjige, da steknem samopouzdanje i ohrabrim se. I tako par godina, svake nedelje jedan- dva teksta i nakupilo se dovoljno za knjigu „Putovanje u središte srca“
Da sam čekala samopouzdanje i inspiraciju za pisanje knjige do sad bih verovatno odustala od te ideje verovatno pogrešno zaključila da to „nije za mene“ ili „prevazilazi moje sposobnosti“.
Da ponovimo, tri načina da prevaziđete odugovlačenje i postanete efikasni u poslu i privatnom životu su:
- prvo uradite najveći i najteži zadatak
- preispitajte svoje obaveze, da li su zaista bitne i neophodne?
- velike ciljeve podelite na manje zadatke i korake
Još korisnih saveta možete da pročitate u knjizi Brajana Trejsija „Pojedi tu žabu! 21 način da prevaziđete odugovlačenje i postanete efikasni u biznisu i privatnom životu“
Ovaj tekst je napisan u saradnji sa Izdavačkom kućom Finesa.
Neki od komentara čitalaca knjige „Putovaje u središte srca“
„Zdravo Jelena.
Hvala ti sto si me bolje upoznala sa sobom… Imao sam osecaj da mi je sopstvena koza za 3 broja manja. Cesto je pucala po savovima… Cesto neka teskoba, kao da stanjem u kutiji od sibica… Onda sam procitao tvoju knjigu.
Hvala ti.
“
„Knjiga Vam je, Jelena, LEKOVITA. Posle „udarne terapije“ čitanja u jednom dahu, sada je čitam kad god imam vremena. Čisto, preventivno, kao vitamine. Da opet nešto ne zaboravim.“

Jelena vi ste meni otkriće,moja prijateljica koja sa svakim novim tekstom kao da osjetite koje borbe prolazim iako me ne poznajete.
Hvala vam što postojite,vaši tekstovi su meni hrana za dušu i um,ne mogu dovoljno da vam zahvalim sto svoje znanje djelite sa nama.
Volim vas i cijenim neizmjerno.
Hvala vam što postojite!
Hvala Josipa 🙂
Hahaha, neverovatno koliko se sve svodi na manje -više isto, svi slično postupamo. Možda nećeš poverovati , slično razmišljamo u vezi pisanja. Sad sam se tako slatko nasmejala i prepoznala , jer i ja imam Word sa nazivom „knjiga“. Dalje znaš…ništa moraću i ja otvoriti prvo blog 🙂 Hvala , pozdrav i puno uspeha u daljem radu.
Hvala Djicice 🙂 držim palčeve za knjigu/blog šta god, samo da se radi i ne odugovlači 🙂
To sam, na žalost, ja. Odugovlačim dok se ne udavim 🙁 Ali sam prepoznala tu slabost i trudim se da više ne odlažem ništa. Divan tekst. Veliki pozdrav za Vas, Jelena!
Hvala Miljana 🙂 nikad nije kasno da menjamo navike i ponašanja
Draga Jelena, hvala Vam na ovom tekstu. Stigao je u pravi čas. 22.3. imam ispit koji sam slušala tri godine, zbog njega se osećam kao da sam u zatvoru, jer me samo on deli do diplomskog. Poješću tu žabu! 😀 Hvala Vam i Srećan Vam 8. mart. 🙂
Drago mi je što je stigao u pravi čas….srećan i Vama 8. mart 🙂
Knjiga je odlična kao i Vaši tekstovi, srećan 8.mart
Hvala Ana 🙂 Srećan i Vama 8. mart!
Sretan 8 Mart Helena !!!
Hvala Milorade 🙂
Draga Jelena, kao i ti, intuitivno bih ovako radila za vreme studija, a primećujem to i danas kod sebe, mada nekad i zaboravim (kao, npr., ovih dana kad mi se posao nagomilao 😀 ).
Inače,ovo mi dodje kao moje uživanje u torti. Krenem od onog što najmanje volim (obično je to neka kora, ili fil koji mi ne izgleda posebno lepo), a završim sa onim što najviše volim i u čemu uživam. Tako najčešće gledam da odradim i poslove: najpre ono što se mora, a onda ono u čemu se uživa. Kako lakne kad se završi ono prvo. Ovo drugo ni ne osetim. :))
Hvala na divnim tekstovima.
Hvala i tebi draga MaRi za ovaj lep komentar 🙂
Naravno kao po obicaju pravo u centar…i bas kada mi je to potrebno
Drago mi je 🙂
Srećan 8. mart:-)
Hvala Zorka, srećan i tebi 8. mart:)
Draga Jelena,
ovim tekstom si nanizala jos jedan biser u svojoj bisernoj ogrlici.Divno! Odmah sam sebe proanalizirala i shvatila da moj zivot upravo tako tece, naravno totalno nesvjesno, svako jutro prvo pojedem zabu pa onda sve ostalo! Hvala najljepsa na divnom tekstu! Sretan ti i divni medjunarodni Dan žena!
Hvala draga Angelina, srećan i tebi 8. mart 🙂