Emocionalna inteligencija u svakodnevnom životu

Tekst je premešten ovde

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

15 thoughts on “Emocionalna inteligencija u svakodnevnom životu”

  1. Hvala, Jelena, bas sam se prijatno osecala citajuci Vase reci. Zaista lepo sroceno, na neki nacin – isceljujuce. U pravu se – svakodnevno se susrecemo sa situacijama u kojima moramo biti emotivno senzibilni. Moje iskustvo je da sam se u vecem broju slucajeva do sada osvrtala na emocije drugih nego na svoje, ali to se menja. Donekle i Vasim preporukama iz tekstova koje citam skoro svakodnevno. Hvala za tu vrednost koju dajete.
    Bas juce sam bila u vrlo stresnoj situaciji kada je bliskoj osobi trebalo direktno reci da je presla granice pristojnosti i umesala se u moj zivot gde nije trebalo. Prvo sam se mnogo uznemirila kad sam saznala, zatim sam tehnikom dubokog disanja uspela da se smirim, na brzinu osmislila sta da kazem, nazvala je i direktno joj i smireno rekla da to nije u redu, da vise ne radi. Dobila sam izvinjenje i nekim cudom sam se osetila kao da mi je betonska ploca pala sa ramena…veeeeliko rasterecenje. Nadam se da necu morati ponovo, ali sad bar znam kako sebi da olaksam.
    Svako dobro!

    Odgovori
  2. „Još jedan aspekt emocionalne inteligencije je prepoznavanje i razumevanje emocija. Svojih i tuđih. Često toliko jurimo i žurimo da ne stignemo da obratimo pažnju na sebe. Ne stignemo da se zapitamo kako smo i šta osećamo.“ – nekako me ovaj deo teksta najviše pogodio. Predpostavljam da je to onošto mi trenutno najviše smeta – to što nemam vremena za sebe i svoje emocije. Zaista je teško da kao mama dva mala deteta i zaposlena žena uskladiš sve obaveze. Dan je kratak. Još od rođenja starijeg sina shvatila sam da ne mogu sve, da moram da imam prioritete i da se moram jedne stvari određi kako bi uradila nešto drugo. Obično iz spiska obaveza izbacim sebe i svoje potrebe. Znam da nije dobro. I znam da mi je u stvari najteže da pogledam u sebe i svoje emocije. Nisam sigurna da želim da ih prepoznajem i razumem. Iskreno, strah me je.
    Onda slučajno na internetu naiđem na ovaj Vaš tekst i rešim da zastanem, da razmislim i isprobam. Ja koja inače preskačem ovakve tekstove.
    Volela bih da pročitam Vaše knjige.
    Hvala za ovaj slučajan susret i lep osmeh.

    Odgovori
  3. Hvala za dobar i poučan tekst.
    Zahvaljujući tekstovima sa bloga, sve većem interesovanju da radim na sebi, bolje se osećam.
    Posao mi je takav da moja prirodna ljubaznost i sklonost da se ljubazno osmehujem, od srca, a ne namešteno, kod ljudi ne nailazi na željenu reakciju, jer, posao mi je, na žalost da kažnjavam ljude.
    No, ima i onih koji su zahvalni, pa mi ulepšaju dan i pamtim samo takve slučajeve.
    Pomaže i kod odnosa sa koleginicama i kolegama, više je koleginica, osećam da im prija moje jednostavno i normalno ponašanje, posvećenost i osmeh koji pružam.
    Meni smeta, osećam se kao da je podcenjena moja inteligencija, kad pojedine osobe pri svakom susretu udeljuju komplimente. Na primer, svaki put kad me vide, reći će da divno izgledam, da mi je frizura lepa, a ona je svaki dan ista. Kad se u tome pretera, to je laskanje.
    Obično se zahvalim sa osmehom i znam da ću kad se sledeći put vidimo dobiti isti ili sličan kompliment. Ipak ne prija mi.
    Uh, svašta ja napisah.
    Najvažnije je da kao ličnost rastem, da se razvijam i da se sve bolje osećam, otvorena sam za ljude oko sebe, za lepote oko sebe, upijam i učim, svako dan, nešto novo.
    Hvala puno!

    Odgovori
    • Hvala Neno, drago mi je što vam se svideo tekst 🙂
      Još više mi je drago što se bolje osećate, oseti se to u tonu i sadržaju….svaka čast, samo nastavite!
      Vaš posao je specifičan, do vas je da se postavite najbolje što znate….uvek će se naći neko kome to nije dovoljno, ali to već nije do vas.
      Ni ja nisam za veštački osmeh, komplimente i ljubaznost….plastično cveće nikada ne miriše kao pravo. Isto tako se i prava ljubaznost neguje.

      Odgovori
  4. Zaista dobar tekst!U ovom „ludom“ vremenu,potrebno nsm je mnogo smeha i rada na sebi i svojim emocijama. Hvala Vam,Jelena,od sto imamo gde da se informisemo o vrlo bitnoj emocionalnoj intrligenciji!

    Odgovori
  5. Moje misljenje je da sa godinama postajemo zreliji i emotivno inteligentniji ako radimo na sebi. Ovo govorim iz vlastitog iskustva. Od kada citam Jelena tvoje divne tekstove,knjige mnogih pisaca o psihologiji, motivciji, slusam videe na youtube, vidim da sam napredovala mnogo. Evo npr. Pre par godina sam bila mnogo nesigrnija, ljibomorna u partnerskim odnosima, neiskrenija jer mi je bilo bitno sta ce drugi reci, da li ce me odbaciti jer sam po prirodi suzdrzana, cesto odbojna.
    Sada sam tolerantnija, ljubaznija, sigurnija, iskrenija, pokusavam svaki problem resiti mirno razgovorom, a kada to nije dovoljno pribegavam asertivnosti i super mi je. Ne shvatam sve licno. Mogu reci napredak je vidljiv.
    Tako da mogu da kazem svima koji citaju tvoje tekstove da rade na sebi jer tada postizu zrelost koja im je potrebna i samim tim su emotivno inteligentniji.
    Puno pozitivne energije vam saljem.
    Pozdrav.

    Odgovori
  6. Ja se u potpunosti slazem sa celokupnim tekstom. Jedino sto mislim da fali je nacin na koji mozemo da unapredimo nasu EI.
    Po meni tekst kao takav je nepotpun bez toga.
    Lako je reci samo treba se osmehnuti, ali sta ako nekom to nije u prirodi.
    To onda predstavlja izazov.
    Osoba je mozda svesna koji je njen problem, ali jednostavno ne zna kako da ga resi kad dodje u datu situaciju.

    Odgovori
    • Vaša primedba ima smisla, ali teško je u jednom tekstu napisati sve o EI. O tome kako možemo da je unapredimo sam pisala u tekstu Šta je emocionalna inteligencija. Dodala sam link u tekst.

      Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *