Učenje je potreba, kao disanje

Pričala mi drugarica kako je bila na nekoj obuci za preduzetnike, i kako je bila ponosna kada je čula osobine preduzetnika i prepoznala se u njima.

Kaže, poslednja stavka je – želja za učenjem.
Tu se posebno prepoznala.

Zbunila sam se kad sam čula tu stavku i zamislila se.

Da li ja imam želju za učenjem?

Nemam.
Ne osećam želju za učenjem.
Nikad nisam.

Učenje nije moja želja, to je moja potreba.

Kao što nemam želju da dišem, nemam želju ni da učim.
Imam potrebu da dišem.
I imam potrebu da učim.
Da stičem nova znanja.
Nove veštine.
Da rastem.
Da se razvijam.

Verujem da nisam samo ja takva.
Verujem da se svi ljudi rađaju sa tom potrebom.

Samo što tokom odrastanja okruženje zatrpa tu potrebu raznim lažima o biću.
I školski sistem je dodatno zamulja pristupom koji nije po meri čoveka.

I tako dobijemo mnogo ljudi koji veruju da ne vole da uče.
Veruju da oni to ne mogu.
Da nisu dovoljno pametni.
Osećaju se manje vredno.

Učenje nije samo školovanje.
Učenje je mnogo više od toga.

Ljudska potreba.

Svi imaju pravo da je zadovoljavaju.
I niko nema pravo da je nekom zatrpava lažima i pogrešnim verovanjima.

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *