Moja morska avantura

Poštovani, to je laž….

Ovako sam počela jedan od nekoliko mejlova koje sam u toku današnjeg dana razmenila sa korisničkom podrškom Bukinga.

*ako očekujete ljubavnu priču ne dajte se demoralisati ovakvim početkom, biće i toga, na kraju.

Priča počinje pre petnaestak dana, kada sam naprasno odlučila da odem na more.

Iza mene je naporan i emotivno iscrpljujući period, ispred mene nova knjiga i svašta nešto lepo.

Osetila sam da mi treba predah, vreme da se konsolidujem i napunim baterije.

Za mene za tako nešto nema boljeg mesta od mora.

Nisam imala dilemu gde ću.

Crna Gora se nametnula kao logičan izbor, tamo se osećam kao kod kuće.

Nisam trenutno raspoložena za nešta novo, treba mi nešto poznato, prijatno i sigurno.

Za mene je to bez dileme crnogorsko primorje.

Već neko vreme gde god da putujem smeštaj nalazim preko Bukinga, i do sada sam imala vrlo dobra i odlična iskustva.

Otišla sam na njihov sajt, ukucala datume i iskočile su mi razne ponude.

Jedna se odmah izdvojila.

Fotografije su mi odmah privukle pažnju.

Prelepe.

Sve je tako lepo i novo i deluje prijatno.

Nisam tako naivna da odmah rezervišem, prvo odem da vidim ocenu i komentare gostiju.

Prosečna ocena 9,9. Wow!

Komentari gostiju sve bolji od boljeg.

Lepo, čisto, domaćini ljubazni.

Milina.

Nisam časila časa, odmah sam rezervisala.

Aranžman je sa plaćanjem unapred i bez mogućnosti otkazivanja i vraćanja novca.

Nema veze, mislila sam, ionako uskoro putujem a činjenica da sam do sada imala dobra iskustva sa Bukingom je dovela do toga da bez trunke sumnje rezervišem i platim.

Ponedeljak, 02.07. leta Gospodnjeg 2018.

Stižem u Montenegro, srećna, u radosnom iščekivanju divnog odmora.

Dolazim u apartman, stvarno je lep kao na slikama.

Kupatilo božanstveno.

Krevet udoban, sa pogledom na more.

Da, dobro ste pročitali, krevet sa pogledom na more.

Ovo je raj! Ima sve što mi treba i uživancija je zagarantovana.

Otvaram laptop koji sam ponela sa ciljem da završavam knjigu „Kad porastem biću Ja“ i koordiniram prodaju knjige „Putovanje u središte srca“.

I da gledam filmove i serije.

I da slušam muziku.

Uključujem laptop, internet jako slabo radi.

Nema veze, pomislila sam, verovatno je nešto privremeno, a sad mi se ionako spava.

E da, domaćini su me dočekali ljubazno, delovalo je da će sve biti ok.

Sutradan kažem domaćinu da internet ne radi, on me pogleda nezainteresovano i kaže da se drugi gosti nisu žalili.

Nema veze, opet sam pomislila, sigurno je nešto privremeno.

Vraćam se sa plaže, internet i dalje jako, jako sporo radi.

Jedva otvaram mejlove.

Muziku ne mogu da slušam, filmove i serije ne mogu da gledam.

Nema veze, i dalje sam opuštena po tom pitanju.

Domaćica mi daje šifru od njihovog interneta, da mogu makar mejlove da pošaljem.

Dolazim predveče na ljuljašku ispred njihovog stana, tamo su oni sa nekim  gostima.

Izvinjavam se i kažem da ću kratko biti tu, da mi treba internet.

Jedan od njihovih gostiju, njegov prijatelj, mi kaže-na odmoru si, ne treba ti internet.

Nisam na odmoru, došla sam da radim- kažem pomalo iznervirano

Domaćica je i dalje ljubazna prema meni, osećam da domaćinu počinjem da idem na živce.

Zbog takvog stava, i on meni počinje da ide na živce.

Dan treći.

Dolazim do njih i već pomalo iznervirana kažem da mi smeta što internet ne radi, da mi treba za posao i pitam ih da li će to biti rešeno.

Domaćin je poluizvaljen na ljuljašci, deluje kao da bi me izudarao i pravi se da ne čuje moje pitanje.

Ponavljam pitanje, on brzinom puža uzima telefon i zove nekog.

Kaže do rutera je, biće rešeno.

Vidim i osetim da mu baš idem na živce.

I mene to sve više nervira.

Ne tražim ništa posebno, samo uslugu koja je navedena da postoji.

Ponavljam da mi internet treba za posao.

Poprilično sam iznervirana, neprijatno mi je što ne mogu svoj posao da radim u apartmanu koji sam platila nego moram da silazim do njih.

Osećam da sad već i domaćici počinjem da idem na živce.

Dan četvrti.

Dolazim sa plaže popodne, vidim da nema toalet papira.

Šaljem joj poruku na Viber, ona odgovara sa sve smajlijem- stiže.

Dan peti.

Pre podne ništa.

Popodne mi on šalje poruku da dolazi majstor.

Super, odgovaram, ja idem na plažu.

Vraćam se sa plaže nekoliko sati kasnije, u apartmanu su domaćin i majstor za internet.

Idu sa telefonima i traže gde je dobar signal.

Nije mi to prijalo.

Htela sam da se istuširam i odmorim.

Ispostavilo se da je problem u nekom betonskom zidu, i da zbog toga apartman u kom sam bila smeštena ima problem sa internetom.

Bilans do sada- pet dana na moru, pet dana uživanja na plaži i pet dana rastuće tenzije i neprijatnosti.

Iz dana u dan sam se sve više osećala kao da smetam.

Shvatila sam da ne želim da odem sa mora sa takvim osećanjem i odlučila da produžim boravak za bar još pet dana (prvobitni plan je bio deset dana).

Znam šta je viša sila, znam da može da se pokvari ruter ili dođe do nekog tehničkog problema.

Nije mi toliki problem to što internet ili ne radi ili radi jako sporo.

Da su mi, kada sam se prvi put požalila rekli da će to rešiti, ne bi bio problem.

I da deset dana nisu uspeli to da reše, imala bih razumevanja.

Viša sila, razumem.

Problem je bio njihov stav.

Otpisivanje zamerke koju sam na lep način iznela.

Pasivno agresivni pokušaji da me obeshrabre od traženja interneta, i pasivna agresija usmerena na mene, što ih smaram.

 

Na Bukingu sam potražila neke smeštaje u blizini, i poučena iskustvom telefonom pozvala jedan koji mi je delovao ok.

Pitala sam da li mogu da dođem da vidim, rekli su da mogu.

Krenula tamo peške i usput mi za oko zapala jedna zgrada na kojoj piše da se izdaju apartmani.

Pogledala smeštaj u koji sam krenula.

Onako mi je bio….dvoumila sam se.

U povratku svratim u zgradu koja mi je zapala za oko.

Ulazim u mirišljavi prostor koji je kao mala recepcija.

Osećam se prijatno i iznenadim se kad čujem sebe kako joj pričam da sam imala loše iskustvo i da želim da produžim boravak za nekoliko dana, da ga neutrališem.

Obično nisam toliko otvorena sa potpuno nepoznatim ljudima.

Ispostavilo se da imam sreće.

Imaju jedan slobodan apartman za tih nekoliko dana što želim da produžim boravak na moru.

Odmah ga rezervišem.

Ponovo idem na plažu, tamo mi je divno.

Vraćam se u moj apartman, internet solidno radi (kad postavim laptop na određenu poziciju i ne dišem jako u njegovoj blizini)

Nema veze, uspela sam da odgledam jednu epizodu serije, baš mi je prijalo.

Lepo sam zaspala i lepo spavala.

Probudila se jutros u 6, bez alarma.

Divno!

Doručkovala sam natenane, sa pogledom na more.

Pila kafu natenane, sa pogledom na more.

Otišla na plažu.

Uživala na plaži.

Vratila se sa plaže, pustila muziku i nastavila da uživam.

Divno! pomislila sam, ovo je Odmor i Uživancija.

Sve tako uživajući odem do toaleta imam šta da vidim.

Nema toalet papira.

Jasno mi je da je u pitanju pasivna agresija.

Šaljem poruku domaćici, ubrzo stiže njen  odgovor:

Dobro jutro, sad ce devojcice raditi servis pa ce vam dati….

Pa ce nam dati?

Prešli smo na vi.

Ok.

Devojčice su inače baš devojčice.

15, 16 godina.

Mlade, neozbiljne, deluju neprofesionalno u skladu sa uzrastom.

Njih mogu da razumem.

Domaćine koji su za čišćenje angažovali devojčice ne mogu.

Prolaze minuti, papir ne stiže.

Meni raste pritisak.

Imala sam papirne maramice, nije to problem.

Pritisak mi je skočio od bezobrazluka.

Shvatam da su mi naružili pet dana preko potrebnog odmora i da sam konstantno napeta.

Odlučujem da neću više to da trpim.

Zovem devojku iz apartmana koji sam rezervisala i već na ivici suza joj govorim da mi je neprijatno tu gde sam.

Pitam da li imaju nešto slobodno ranije.

Kad ranije?

Odmah.

Kaže da će me zvati za par minuta.

Zove, kaže za večeras ima, a za naredna dva dana nema.

Posle toga već imam rezervisano.

Kažem joj da dolazim za 15 minuta, ubacujem svoje stvari u kofer.

Usred mog pakovanja, sat vremena nakon poruke da stiže, stiže toalet papir.

Sat vremena kasnije.

Ok.

Shvatila sam poruku.

Osetila sam svu silinu njihove pasivne agresije.

Nema šanse ni sekund više da provedeme u toj otrovnoj atmosferi!

Sreća pa putujem sa malo stvari, brzo sam ih spakovala i otišla u novi smeštaj.

Ulazim tamo i tek tada shvatam koliko sam uznemirena.

Pričam im šta mi se dešavalo, oni me slušaju tako lepo da osećam kako mi tenzija splašnjava i javlja se neko pomalo zaboravljeno osećanje.

Osećanje opuštenosti.

Tek tada shvatam koliko sam bila napeta prethodnih par dana.

Zovem agenciju koja je tim domaćinima posrednik za Buking, kažem im šta se dogodilo, kaže mi žena da će zvati domaćine i da će mi se javiti.

Ja već pijem kafu sa finom domaćicom, osećam se prijatno.

U tom prostoru i u kontaktu s njom.

Kaže da će mi pomoći da nađem smeštaj za te dve noći.

Ja joj kažem da ne sumnjam u nju.

Takav utisak je ostavila na mene.

Pijemo kafu.

Prešle smo već na neke druge, veselije teme.

Čekam da apartman bude očišćen.

Ubrzo je očišćen, ulazim u njega i preplavljuje me neka milina.

Tako je lep.

Lepo uređen, da, ali nisam na to mislila.

Tako je neka prijatna atmosfera u njemu.

Momentalno osećam kako je tona napetosti otpala sa mene.

Iako sam u njemu tek nekoliko minuta, osećam se kao kod kuće.

Usred te uživancije stiže mi automatski mejl od Bukinga.

Piše da su domaćini javili da se nisam pojavila, pa da potvrdim.

Odgovaram da se jesam pojavila i da sam tamo provela već nekoliko veoma neprijatnih dana.

Ubrzo stiže novi mejl, na srpskom (ili hrvatskom, crnogorskom, ne znam, neki jezik koji razumem).

Iz mejla shvatam da mi je pisalo ljudsko biće.

To ljudsko biće mi piše da domaćini tvrde da se nisam pojavila (podsećam vas, sve sam unapred platila).

Zašto su to uradili?

Zato što u tom slučaju ne mogu da ih ocenim i napišem komentar.

To je dakle „tajna“ njihovog uspeha i ocene 9,9

Blokiraju svakog ko bi mogao da napiše nešto što nije u superlativu.

Odem ponovo na stranu tog apartmana, vidim da su na Bukingu od aprila ove godine  da imaju samo 17 recenzija.

„Tajna“ njihovog uspeha…

Poštovani, to je laž….

Napisala sam tom ljudskom biću iz Bukinga. Navela da imam fotografije iz apartmana i print skrinove prepiske sa domaćinima (oni gde mi piše da će toalet papir uskoro, jedan sa smajlijem jedan bez).

Već vidno opuštena odlazim na plažu.

I konačno potpuno uživam.

Prisutna sam.

Osetim sunce.

Vidim more i talase.

Osetim slani miris.

Uznemireni dijalog koji je trajao prethodnih pet dana i pravio mi tenziju a da ga uopšte nisam bila svesna se utišao.

Nestao.

Mir.

Osetila sam mir!

Toliko preko mi potreban mir.

Sada sam u novom apartmanu i pišem vam ovo.

Lepo mi je.

Osećam se mirno, prijatno i dobrodošlo.

Kao kod kuće.

Iz Bukinga mi još ništa nisu odgovorili, ali to mi više nije bitno.

Osećam mir.

Novcem sam platila lekciju, živci su mi ponovo mirni.

Eto, to je moja morska avantura.

Ako se pitate gde su tu ljubav, strast i muškarac, neću vam ostati dužna.

Ljubav je tu.

Moja ljubav prema meni samoj.

Primećivanje toga kako se osećam i prihvatanje, bez osuđivanja.

A muškarac?

Gde je tu muškarac?

I On je tu.

Moj Muškarac.

Moj Animus sa kojim sam se konačno ponovo srela i udružila.

Prema Jungovom učenju, svi mi u sebi imamo mnoge aspekte.

Između ostalog, bez obzira na pol, svi u sebi imamo Muški i Ženski aspekt.

Muški aspekt je energičan, preduzimljiv, zaštitnički nastrojen.

Ženski aspekt je nežan, osećajan, ranjiv.

Da bismo optimalno funkcionisali i živeli život, potrebna su nam oba aspekta.

Ako ste već bili na ovom blogu, jasno vam je da je moj ženski aspekt lepo razvijen i negovan.

Emocije.

Nežnost.

Ljubav.

Radost.

Milina.

Sa Animusom sam dugo kuburila.

Zato sam imala velike probleme u životu.

Nisam umela da se zaštitim.

Nisam umela da se izborim za sebe.

Trpela sam ugnjetavanja i ponižavanja razna.

Već dugo sam u procesu sprijateljavanja sa svojim Animusom, i danas sam shvatila- sprijateljili smo se.

Tu je.

Voli me.

Štiti me.

A strast?

Gde je strast?

Ah, pa kad se život istinski živi, kada smo u prijateljskom odnosu sa različitim aspektima sebe, strast je naprosto deo svakodnevice.

Sveprisutna.

Životna strast.

Iz knjige „Kad porastem, biću Ja“

 

 

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

12 thoughts on “Moja morska avantura”

  1. Odavno nisam pročitala nešto ovako opipljivo i živo. Čak sam i „videla“ sva ta lica iako nisu direktno opisana. Zaista fantastično pišete! Molim vas za sugestiju odakle početi sa proučavanjem Junga? Šta prvo da uzmem da čitam? Jako sam zainteresovana iako sam farmaceut po profesiji, za sad po internetu nalazim fragmente njegovih dela… Hoću da to uradim kako treba 🙂 Hvala

    Odgovori
  2. Divni ste Jelena, šaljete dobre poruke, jedino mi je žao, mada se nadam da grešm, što nema muških komentara. Ja sam, bar mislim jedan od njih, ali s’ obzirom da sam prešao pedesetu, po Jungu sada vec preovladava kod mene Anima. U svakom slučaju hvala Vam na člancima, jer bez obzira šta smo naučili u životu ipak neznanje i zaborav čine svoje. Veliki pozdrav.

    Odgovori
  3. Na divan način deliš svoja iskustva. Hvala Ti što mi govoriš da uvek postoji pravi način da se izborimo za sebe i svoja prava. Lep odmor ?

    Odgovori
  4. Sad je sasvim jasno i zašto je morala da bude štoo prije napisana….Divan podsjetnik o ljubavi na kome sam beskrajno zahvalna! ❤ Nadam se da će ovih 5 dana subjektivno da ti bude kao mjesec dana ljubavi, nježnosti, ljupkosti, toplih pahuljica, strasti, nadahnuća, i jednog nezaboravnog ljetovanja!!???❤❤❤

    Odgovori
  5. Predivan tekst I u pravom trenutku, bar za mene.
    Upravo provodim odmor, sama mada u Grckoj jer se ja tu osecam kao kod kuce…
    Moja avantura nije ni nalik vasoj, jer od polaska iz Beograda sve ide glatko. Ja sam u potrazi za tim Anonimusom, (mada je jedan sa imenom I prezimenom, realni ostao u Beogradu) svojim, licnim I pokusavam da izbalansiram to zensko I musko u sebi; zensko je sveprisutno I jako, ili ovaj muski deo nekad zataji.
    Pronalazim sebe I uzivam u tome.
    Veliki pozdrav I uzivajte…
    Ema

    Odgovori
  6. Divan tekst i divno opisano iskustvo. Čitajući shvatih da taj Animus i mene zeza u životu. Nije često prisutan i ne sarađuje. Moraću ga probuditi.
    Uživaj sad punim srcem <3

    Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *