Baš u inat babarogama

Dugo sam za sebe verovala da sam izrazito introvertna, možda čak i pomalo asocijalna osoba.
 
Komunikativna i čavrljava nikako.
 
Mogla sam danima da budem sama i nije mi to smetalo, naprotiv.
Osećala sam se odlično.
 
Smetali su mi ljudi.
Nisam se osećala dobro u društvu.
 
Bilo je samo nekoliko ljudi sa kojima sam se osećala dobro, ali i to samo u jedan na jedan situacijama i ne predugo i prečesto.
 
Mislila sam da sam to ja i bilo mi je ok što sam takva.
 
Organizovala sam svoj život da mi bude lepo.
 
U proteklih par godina se to postepeno menjalo.
Povećavao se broj ljudi sa kojima sam se osećala prijatno.
 
Počela sam čak (povremeno), i da ćaskam sa nepoznatima.
 
Jun 2018, Bilbao
 
Na seminaru sam Ričarda Erskina.
Ćaskam, družim se, lepo mi je.
 
Tu su i dve koleginice iz Ljubljane.
Dogovaramo se da dođem na jesen na par dana.
Taman, imam tamo još jednu prijateljicu pa ću napraviti lep izlet.
 
Jun 2018, let Frankfurt Beograd
 
Ćaskam sa neznancem koji sedi pored mene.
Odem do toaleta da proteglim noge, zapričam se sa stjuardesom.
Došle smo do toga da sam ja želela da budem stjuardesa a ona psiholog.
 
Jun 2018 Novi Sad
 
Samopozivam se na gledanje fudbalske utakmice.
Fudbal me ne zanima, privlače me društvo i ta atmosfera.
Utakmicu sam „odgledala“ leđa okrenutih od ekrana.
Zapričala se, šta ću, lepo mi bilo.
 
Jun 2018 Čerević
 
Svečani doček Polagodine
Veliko društvo od kojekude (Novi Sad, Osijek, Sarajevo, Beograd)
Već godinama se tako lepo druže i slave Nove godine zajedno.
 
Ja došla prvi put i baš mi lepo bilo.
Neke sam znala, neke sam tek upoznala.
Nikakav problem.
Bitno da je puno ljudi i da se peva i svira.
 
Jul 2018 Beograd
 
Ručak na Cvetnom trgu sa prijateljicom.
Tako se nekako uklopilo da se vidimo.
 
 
Jul 2018 terasa u Pržnu
 
U apartmanu pored mog dve mlade porodice sa malom decom.
 
Iznela sam laptop da završavam knjigu uz pogled na more i zalazak sunca.
Kažu valja se tako.
 
-Izvinite, deca su malo bučna
-Ne smeta mi
 
Ali stvarno mi ni malo nije smetalo.
Naprotiv, prijalo mi je.
 
 
Jul 2018 autobus za Budvu
 
Neki čovek na engleskom pita vozača gde je stanica Stari grad.
 
Ja mu kažem da idem tamo, i tako smo njegova porodica i ja šetali do Starog grada.
 
Slušala sam sebe šta pričam i neverovala.
 
Turistička organizacija Crne Gore bi bila ponosna na mene.
 
 
Isto veče, koncert Frajli.
Divno je bilo!
Znamo se, i znale su da ću doći.
 
Tek naknadno sam shvatila da sam prvi put u životu izašla sama.
Videla na instagramu da će biti u Budvi i odlučila da idem.
 
Totalno sam zaboravila da sam stidljiva, asocijalna i da brinem šta će svet kasti što sam sama otišla na koncert.
 
„Svete“, izvinjavam se, sunce me malo udarilo pa sam zaboravila da se opterećujem tobom.
 
Ma, ne izvinjavam se!
Baš me briga šta ćeš kasti!
 
Zauzela sam mesto ispred bine.
Pored mene porodica, njihovi fanovi iz Podgorice.
 
I s njima sam se raspričala.
U jednom trenutku čujem frajla Nenu kako zamoljava gošću iz Novog Sada da obrati pažnju na njih.
 
Otpevale su mi Devojku sa čardaš nogama.
Jedna od mojih omiljenih, baš su me našle i obradovale.
„Hej, pusti kose pune polena.
Hajde, baš u inat babarogama.
Opa, digni suknju iznad kolena,
Znam da kriješ čardaš u tim lepim nogama.“
Jul 17 2018, Herceg Novi
 
Nalazim se sa prijateljicom iz Novog Sada da zajedno provedemo nekoliko morskih sati.
 
Jul 19 2018 Beograd
 
Večera na Cvetnom trgu sa istom prijateljicom koja me ispratila na more.
Nismo stigle sve da opričamo.
 
 
Sada sam ambivertna.
To je nešto između introverzije i ekstraverzije.
 
Treba mi samoća i vreme za sebe.
To nije ništa novo.
 
Trebaju mi ljudi.
Treba mi čavrljanje.
Trebaju mi razgovori.
Treba mi kontakt.
 
To je novo.
I lepo.
Sviđa mi se.
 
Što neko reče, nismo ostrva za sebe.
 
Nismo.
 
Kako sam došla do ovog lepog mesta u svom životu i u svojoj koži?
 
Ovako:
-višegodišnja psihoterapija
-svakodnevno praktikovanje ljubavi, podrške i nežnosti prema sebi
-plakanje neisplakanih suza
-jačanje ličnih granica i dozvoljavanje sebi da kažem Ne
-prihvatanje neprijatnih osećanja
 
-izbacivanje prastare nagomilane ljutnje (ovo je najfriškije, valjalo je doći do toga)
 
Nije lako, nije uvek prijatno, dugo traje ali se itekako isplati.

Iz knjige „Kad porastem biću Ja“

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *