„Kako da znamo da smo bili dovoljno nežni prema sebi i da je ta nežnost rezultirala boljim negovanjem sebe, boljim čuvanjem sebe od raznih “napasti”?
Znam da za ovakvo pitanje ne postoji jedan odgovor za svakoga, jer smo svi različiti, različito osetljivi.“
Zapravo postoji jednostavan odgovor koji važi za sve.
Dovoljno je najnežnije moguće u datom trenutku.
Vremenom i praksom nam nežnost prema sebi prelazi u naviku i to je to, dalje se održava.
To ne znači da nikada nećemo „skliznuti“ u stare obrasce, niti da smo zauvek zaštićeni.
Nekada dozvolimo sebi da se razbolimo tek kada postanemo nežniji prema sebi, meni se to dogodilo.
Nakon više godina bavljenja razvijanjem ljubavi prema sebi, saznala sam da bolujem od kancera.
On je bio tu i ranije, rastao.
Ne mogu da dokažem, ali snažno verujem, da je upravo razvijanje ljubavi prema sebi dovelo do toga da se osetim loše, odem kod lekara i oni vide šta mi je.
Kako znamo da li smo dovoljno nežni prema sebi?
Ne znamo.
Osećamo.
