Smehom, znanjem i ljubavlju sam pobedila rak

Nađe se povremeno neko dovoljno drzak da svoje nezadovoljstvo istrese ispod nekog teksta koji napišem.
Nekad to bude manje a nekad više grubo, ali svodi se na to da nemam pojma šta je stvaran život i da je meni lako.
Ne znam ja šta sve ljudi preživljavaju i doživljavaju.

Ranije me to pogađalo, a onda sam vremenom shvatila da su ti ljudi potpuno u pravu.
Meni je lako. Njima je teško.
Meni je lako zato što sam ja osoba koja je spremna da se aktivno uključi u svoj život.
Lako mi je zato što nisam sklona samosažaljevanju i krivljenju drugih za moje probleme.
Lako mi je zato što sam spremna da priznam da sam pogrešila i da nešto ne znam.
Spremna sam da se korigujem i da učim.

Meni je lako zato što sam ja osoba koja je kancer preimenovala u mali onkološki izazov. I tako mu pristupila.

Meni je lako zato što sam ja osoba koja je zahvaljujući takvom stavu zbunjivala lekare brzinom oporavka posle navodno teških operacija, lakoćom sa kojom sam podnosila hemoterapiju, rezultatima analiza koji su bili daleko bolji od očekivanih s obzirom na obzir.

Da, meni je lako u životu.
Živa sam. Zdrava sam. Sve su ostalo sitnice.

U nastavku možete da pročitate tekst koji je o mom iskustvu i izvorima podrške napisala Sonja Martić.

 

Mnogi tvrde da je bolest zapravo signal da nešto unutar nas nije u redu i da to treba da promenimo. Ishod zavisi isključivo od toga kako ćemo se suočiti sa dijagnozom i boriti nadalje. 

Ali, šta ako bolest dođe kada je sve u redu? U trenutku kada ste mladi, ostvareni, zadovoljni, sa karijerom u usponu, bogatim društvenim životom i kredibilitetom među kolegama? Kako se suočiti sa činjenicom koja nije postojala ni u najluđim pretpostavkama?

Upravo to se desilo Jeleni Pantić, diplomiranom psihologu, autoru popularnog bloga Emocionalna inteligencija i asistentu na Pedagoškom fakultetu u Somboru. Uvek nasmejana devojka, sa strpljenjem i voljom da se pomogne svima prošle godine u martu osetila je mučnine posle ručka. Sutradan uopšte nije mogla da jede.

„Malo je maligno“

Naredni događaji odigrali su se munjevitom brzinom. Isprva su na Kliničkom centru u Novom Sadu sumnjali na takozvani „splet creva“, međutim, nakon CT-a (kompjuterizovana tomografija) a zatim i operacije lekari su videli da je u pitanju tumor. Ok, ništa strašno, pomislili su Jelena i njena porodica.

Međutim, dve nedelje kasnije, stigao je PH (patohistološki nalaz), koji je pokazao da su u pitanju maligne promene. Od 20 uzoraka 3 je bilo maligno, a hrabru Novosađanku to nije pokolebalo, te je optimistično zaključila „Malo je maligno!“
Zatim?
Prvo šok i suze, ali vrlo brzo i odluka da se sabere i da sve od sebe da sačuva život i da se izleči. Usledile su hemoterapije, a nakon njih su lekari na kontrolnom CT-u videli i metastaze na jetri. Postojale su od ranije.

Postojeća terapija je pojačana, a nova operacija je zakazana za decembar, samo osam meseci posle prve. Zatim ponovo terapije, od februara do aprila ove godine.
Nedavno je radila CT, po treći put, i sve je u redu.

Obe operacije je odlično podnela i iznenađujuće brzo se oporavila. Hemoterapije je odlično podnosila, i od svih nuspojava samo je par puta osetila mučninu. Kako?

jelena pantic

Bog ima zadnju reč

U ovakvim situacijama, reakcija koja se javlja kao po automatizmu je istraživanje i tumačenje dijagnoze, putem Interneta, knjiga i iskustava drugih.

– Nisam istraživala, zapravo, imala sam otpor prema „guglanju bolesti“, pogotovo što to može biti kontraproduktivno. Prvi korak je bio da podržim sebe u tim trenucima, a ne da razmišljam kako i zašto se sve to dogodilo – priča dalje Jelena.

Kaže da je na njenu veru i volju najviše uticalo učenje Bernija Zigela, američkog hirurga, pedijatra, onkologa i profesora, koji je svim svojim pacijentima na početku lečenja postavljao po četiri pitanja.

Četiri pitanja Bernija Zigela:

– Šta Vam se dogodilo u proteklom periodu od godinu–dve unazad?
– Šta bolest za Vas znači?
– Zašto Vam je bolest bila potrebna?
– Želite li da živite?

Time je počeo Jelenin put preispitivanja, promene i izlečenja. Kako kaže, posmatrala je sebe kao da se nalazi na nekom testu, a ne da je ozbiljno bolesna, imala je poverenja u svoju doktorku, a na prvom mestu, verovala je sebi i u sebe. Pored učenja pomenutog lekara, Bernija Zigela, takođe joj je dosta pomogao dokumentarni film „Bog ima zadnju reč“ o jedinstvu vere i medicine i slučajevima isceljenja i oporavka pacijenata koji su bili proglašeni neizlečivim.

Preispitivanje, odnosno, prvo Zigelovo pitanje je zapravo odgovor zašto se bolest desila.

– Nisam slušala sebe. Nisam sebi bila dovoljno bitna. Da, imala sam sjajan život, ali nekako, to nisam bila ja. Primera radi, doživljavala sam neprijatnosti na poslu, a ćutala sam i trpela „jer ipak, to je posao“…posle godinu dana presije dobila sam anemiju (tumor je tada bio benigni, tek je počeo da se razvija), a kada se sve rešilo i smirilo, nelagoda je i dalje bila prisutna.

Jelena veruje da se bolest razvila iz razloga što je sve vreme bila pod stresom i da je podsvesno radila protiv sebe, jer nije govorila šta joj smeta niti išta uradila da se to promeni.

Kao još jedan značajan izvor podrške navodi video snimak u kom govori Anita Murđani, žena koja je bila u komi i krajnjem stadijumu raka, doživela kliničku smrt, vratila se i rak se medicinski neobjašnjivo povukao. Njena priča o stresu i nevoljenju sebe je Jeleni bila još jedan dokaz da je na dobrom putu ka izlečenju.jelena pantic

Putevi izlečenja

Svaka situacija ili stanje u koje smo sebe doveli rezultat je odvijanja na dva plana: mentalnom i fizičkom. Kao što ne postoji uspeh bez jake volje i vere sa jedne strane, i istrajnosti i akcije sa druge, isti je slučaj i sa izlečenjem. Oboje zavise od čoveka, a ne spoljašnjih faktora.

„Rečenica koja mi se često motala po glavi: Ako postoji bar jedna osoba koja je izlečena, a postoji, onda je bolest izlečiva. A ako je već izlečiva, ja ću da se izlečim.“

Principi su isti, ali „recept“ zavisi od bića do bića, isto kao što je uzrok bolesti kod svakog drugačiji. Na svakom koraku su svedočenja ljudi koji su se oporavili, a svima im je zajedničko jedno: vera u sebe, u isceljenje, u to da će sve biti u redu. Na tom putu izlečenja, posvećeni doktori, svedočantstva onih koji su ozdravili, duhovnici, zapravo su podrška i potpora toj veri.

Dakle, u slučaju naše sagovornice, to je izgledalo ovako: dijagnoza – volja da se ne odustaje – preispitivanje i odgovori. Nakon spoznaje da joj se bolest desila jer nije slušala svoje „unutrašnje ja“ niti bila sebi dovoljno bitna, Jelenina „borba“ je tekla na dva fronta: vera u sebe i volja da se ozdravi (tojest, vera u druge, u ovom slučaju lekare). Pomenuti Berni Zigel, Anita Murđani, dokumentarni film „Bog ima zadnju reč“ (i još neka imena i naslovi koje ćemo pomenuti na kraju) bili su samo vetar u leđa na ovom nesvakidašnjem putovanju.

Živeti u trenutku, tojest, SADA

Mnogima život prođe u brizi šta će biti sutra i nerviranju zašto se nešto desilo juče, a malo nas ume da živi sada, da oseti trenutak u kome se nalazi. „Fokusiranje na sadašnji trenutak“, kako Jelena Pantić naziva tu pojavu je upravo to što joj je pomoglo da iz teške životne situacije i po nju i po njene najdraže, izađe kao pobednik.

– Izvukao me moj prirodni entuzijazam i želja da uživam u životu. Trudila sam se maksimalno da uživam u periodu pre druge operacije i tokom oporavka: uživala sam u pisanju, druženju i šali sa prijateljima, zezanju na internetu…a najviše me ispunjavalo i usrećivalo to što sam napokon pratila sebe i radila to što volim – kaže Jelena i dodaje da nije glumila i pretvarala se da joj je dobro, već da se zaista tako osećala, da se oporavlja, i da je srećna zbog toga.

Poslala je sebi poruku da je važna. I usvojila je.  Shvatila je da bolest koja ju je zadesila nije presuda niti kazna, već posledica ranijih postupaka i prilika da promeni život.

RAK-JE-POBEDIV

Posmatrajući sa ove distance, Jelena kaže da joj je mnogo lakše pala operacija i terapije nego njen pređašnji život i ističe da je tek sada počela zaista da živi. Na pitanje kako se hrani i koliko pazi na zdravlje, odgovara sa osmehom:

– Upravo Anita Murđani, koju sam pomenula, pre bolesti se hranila isključivo organskim namirnicama i živela „strogo zdravo“. Zato se i razbolela, jer se hranila tako iz straha, a ne iz volje da bude zdrava. Lično ja pazim kako se hranim, da bude zastupljeno dosta tečnosti, voća i povrća, ali ništa ne uzimam iz straha. Sve je to umereno, opušteno, po osećaju i sa uživanjem. Pratim sebe, slušam sebe, radim ono što mi prija i pazim sa kime se družim.

Literatura i učenja koji su joj pomogli:

– „Ljubav, medicina i čuda“, Berni Zigel
„Bog ima zadnju reč“, dokumentarni film
„Potpuno isceljenje“, „Umiranjem do sebe“, Anita Murđani
– „Kako ponovno ozdraviti“ Karl i Stefani Simonton (vežbe vizualizacije)
-„Bolest kao put“ Ridiger Dalke

Naš narod kaže „lako je posle bitke biti general“, pa tako možda Jelenino osvrtanje na protekli period deluje suviše bezbrižno s obzirom na težinu situacije, međutim, upravo to i jeste poenta, po njenim rečima. Promeniti sliku i svest, jer više ljudi umre od dijagnoze i straha, nego od same bolesti.

Izvor: BK TV News
Razgovarala: Sonja Martić

 

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

18 thoughts on “Smehom, znanjem i ljubavlju sam pobedila rak”

  1. Draga Jelena, slučajno sam „zalutala“ na ovu Vašu stranicu. I dobro da sam zalutala. Rado čitam Vaše postove. Vaš primjer je zaista pun života. I dok se i sama mučim s nadom u ozdravljenje voljenog bića, želim Vam reći: I 1% koji je u Vašoj moći zlata vrijedi i samo i dalje ustrajno idite prema naprijed. Ja sam uzela srce za vodiča i vjerujem da nisam pogriješila. Sve dobro Vam želim. Lijep pozdrav iz Splita❤

  2. Hvala ti Jelena na tome sto si odlucila da podelis svoje iskustvo, sa svim ovim referencama koje su ti pomogle!
    Znam da ce doci do onoga kome su potrebne.

    Drago mi je da si dobro, a mene je trglo da porazmislim malo o svom nacinu zivljenja i o presiji koju vrsim nepotrebno na sebe.

    Srdacan pozdrav sugradjanko.

  3. Jelena prošla sam kroz sličnu situaciju, sada je uredu, ali pred svaku kontrolu proradi crvić sumnje, strepnje, valjda je to jače od mene, iako sam pozitivac … Tvoje iskustvo je smernica, ka veri, hrabrosti i istrajnosti i u takvim trenutcima .. Samo napred .. Nema predaje .. Veliki pozdrav …

  4. Svaka cast Jelena na hrabrosti, upornosti, veri i konacnoj pobedi. Zelim Vam lep i radostan zivot.

  5. Draga Jelena, pročitala sam samo prvi pasus teksta i odmah ti moram ostaviti komentar – svaka čast! Sad nastavljam da čitam i neka ti je lako, sa punim pravom! 😀

  6. I ja sam se nedavno suocila sa teskom bolescu i pobijedila je. Bog me je spasio. Nije mi bilo lako ali sam se borila svake sekunde da ne pokleknem.
    Milo mi je da ima jos ljudi koji su pobijedili tesku bolest, i nemojte odustati, nikada.

    • Valery drago mi je što ste pobedili, samo napred, sve najbolje vam želim!

  7. НЕКА БУДЕ ВОЉА ТВОЈА ГОСПОДЕ, И КАКО ЗНАШ И УМЕШ – СПАСИ МЕ! (Св. Теофан Затворник)

    Нисам знао за Ваш блог све док Драган Варагић није објавио везу до чланка провокативног наслова: „Смехом, знањем и љубављу сам победила рак“. Просто, морао сам да „кликнем“. А потом, право откровење, искрена, потресна исповест. Два пута сам прочитао текст а затим одгледао документарни филм: „Бог има задњу реч“. Фасцинантно!

    Потпуно схватам сваку реч коју сте написали зато што и сам пролазим кроз сличну Голготу. Пре појаве болести веровао сам у Бога, сада знам да Бог постоји.

    Искрено се надам да ће овај чланак наћи пут до свих оних којима је потребан и може им променити живот на боље.

    Свако добро од Господа вам желим.

    • Miomire hvala za ove lepe reči i želje, drago mi je što je ovaj tekst ostavio tako lep utisak na Vas.
      Svako dobro i Vama!

Comments are closed.