Sindrom varalice: sposobni ljudi koji potcenjuju svoje kvalitete i postignuća

Pitate se da li imate sindrom varalice? Odgovorite iskreno na naredna pitanja.

Nezadovoljni ste sobom iako imate realna postignuća i drugi vas smatraju uspešnim?

Mislite da su ti uspesi i postignuća posledica  sreće i spleta okolnosti? Da to može svako i da nije ništa posebno?

Bojite se da će pre ili kasnije drugi ljudi videti da niste toliko sposobni i kompetentni kao što oni misle?

Stalno se trudite da dokažete i pokažete svoje kvalitete, da sve uradite vrhunski a ipak nikada niste u potpunosti zadovoljni?

Duboko u sebi se osećate kao neznalica i varalica?

Ako ste se prepoznali u ovim rečenicama, vi patite od sindroma varalice.

U ovom tekstu pokušaću da što detaljnije i konkretnije dam odgovore na ova pitanja:

  • šta je sindrom varalice?
  • kako nastaje?
  • kako se prevazilazi?
  • da li nekad može da nam bude od koristi?

Šta je sindrom varalice?

Sindrom varalice nije mentalna bolest niti poremećaj, ali zagorčava i otežava život mnogim ljudima.
I to ne svim ljudima.

Sindrom varalice zagorčava život objektivno kompetentnim ljudima koji imaju objektivna dostignuća.

Kakav tužan paradoks!
Suprotnost sindromu varalice je Daning Krugerov efekat, pojava da ljudi koji imaju malo znanja i kompetencije u određenoj oblasti imaju visoko samopouzdanje baš u toj oblasti.
Nisu svesni koliko ne znaju, izuzetno cene to malo što znaju i otud pucaju od neopravdanog samopouzdanja.

Za razliku od njih, osobe koje pate od sindroma varalice imaju objektivna znanja i kompetencije, ali su svesni svega što ne znaju i ne umeju.
Ne cene svoje znanje i postignuća, a precenjuju svoje neznanje.
Postignuća koja ne mogu da negiraju pripisuju sreći, spletu okolnosti….svemu samo ne sebi.
Sve što znaju i dobro rade se podrazumeva.
Sve što ne znaju „je dokaz“ njihove nekompetentnosti.

Iako dobijaju mnogo potvrda iz okruženja o tome da su u nečemu stručni i da to nešto dobro rade, oni i dalje ne veruju.
Otud i naziv sindroma- ovi ljudi veruju da su varalice i da su nekako uspeli da zavaraju ljude da nešto znaju i da imaju neke kvalitete.
Hronično su zabrinuti zbog toga i veruju da je samo pitanje trenutka kada će biti razotkriveni.

Kako dolazi do ovog sindroma?
Ukratko, iz raznoraznih razloga, ljudi koji pate od sindroma varalice ne primećuju ili nipodaštavaju objektivne pokazatelje uspeha i kompetentnosti.
Sve što je možda i bilo dobro u prošlosti više se „ne računa“.
Nema spavanja na lovorikama!

Da li sindrom varalice može da se prevaziđe?
Može!

zdravo samopouzdanje

Kako?

Prvo, priznamo sebi da patimo od sindroma varalice.
Zatim, odlučimo da to promenimo.
Odlučimo da budemo dobri prema sebi.
Počnemo da vrednujemo korake koje preduzimamo, naše male, svakodnevne uspehe i postignuća i njihov značaj za druge ljude.
Ovo treće je posebno važno.
Dugo sam potcenjivala svoje pisanje jer je meni to lako i dobro poznato.
Verovala sam da pišem nešto što svi znaju i što je svima očigledno.
Dugo su me zbunjivali lepi komentari o tome kako je nešto što sam napisala nekom pomoglo.
Ma, nije to ništa! verovala sam.
Niko nije rešio sve svoje probleme pročitavši jedan moj tekst.
Nisam napisala tekst toliko dobar da svim ljudima rešava sve probleme.
Znači to što pišem ništa ne valja.

Svanulo mi je kad sam prestala to sebi da radim.
Svanulo mi je kad sam počela da cenim sve što uradim dovoljno dobro.
Napisala sam nekoliko rečenica i nekom je to koristilo, pa makar samo izmamivši osmeh?

Dovoljno dobro.

„Dovoljno dobro“ je lekoviti kriterijum za sindrom varalice.
Ništa nije savršeno a izuzetna postignuća su retka. Ne možemo da ih imamo svaki dan.
A i izuzetna postignuća su nesavršena….
„Dovoljno dobro“ je moguće i realno.
„Dovoljno dobro“ zaslužuje pohvalu.
Sve preko toga je bonus.
Koji takođe zaslužuje pohvalu.

Ovo je status koji sam napisala na svom fb profilu i iako je podugačak rekla bih da postoji potreba za još pisanja o sindromu varalice.

U ovom videu se jednostavno i lepo objašnjava kako dolazi do kreiranja sindroma varalice.

Ukratko, mi sebe vidimo iznutra, a druge samo spolja. I tu nastaje problem.

Svesni smo svoje nesigurnosti, svesni smo šta sve ne znamo, šta nam ne ide, a ne možemo da vidimo da se sve to dešava i u drugim ljudima.

Pre više godina, kada moje samopouzdanje nije bilo ni blizu ovom kakvo je sad (i dalje ne 100% 😉 ) bila sam u šoku svaki put kada bih od nekog čula kako me doživljava kao izuzetno sigurnu u sebe i samouverenu. I uspešnu.  Još uvek mi je živo i bolno sećanje na to koliko nesigurno i nesamouvereno sam se osećala tada.

Više ljudi mi je to reklo, i verujem da su stekli takav utisak o meni.

Isto tako se sećam koliko sam zbunjena bila kada bih čula od nekog koga sam doživljavala super uspešnim i samouverenim kako se oseća nesigurno i koliko često sumnja u sebe.

Imam tu sreću da mi zbog prirode posla ljudi govore stvari koje se ne govore svima, i zahvaljujući tome sam čula mnogo priča uspešnih ljudi koji se duboko u sebi osećaju nesigurno i samouvereno.

To su ljudi koji su završili fakultete, neki imaju imaju magistrature i doktorate. Na visokim su poslovnim pozicijama ili uspešni preduzetnici. U očima drugih sposobni i uspešni. Pa ipak, ne uspevaju da uživaju u plodovima svog rada, pod konstantnim stresom su, skloni anksioznosti i depresiji.

I iz ličnog i iz profesionalnog iskustva znam koliko je sindrom varalice bolan, neprijatan i štetan.

 

Kako nastaje sindrom varalice?

U  videu su skrenuli pažnju na to kako deca kada su mala vide odrasle kao svemoguće i svesposobne. Ne mogu da zamisle da su njihovi roditelji i drugi odrasli u njihovom okruženju i sami nekada bili mali, i da se nisu rodili sa svim znanjima i veštinama.

Zato je korisno da roditelji osveže svoje pamćenje, podsete se kako im je nekada nešto bilo teško i podele to sa svojom decom.

„I ja kad sam bila mala nisam znala da govorim ni da čitam. Učila sam i naučila.“

Koliko god jednostavno zvučala, ovakva rečenica, pogotovo kada se ponavlja u različitim situacijama, čini čuda za dečje samopouzdanje.

Poseban problem nastaje kada su roditelji  skloni perfekcionizmu. Oni prvo ni pod tačkom razno neće priznati da negde greše i da nešto ne znaju a drugo, još štetnije- očekivaće od svoje dece da budu savršena.

A deca od koje se očekuje da budu savršena osećaju se nevoljeno i manje vredno.

sindrom varalice

Roditelji koji očekuju od svoje dece da budu savršena previše kritikuju i za najmanje sitnice, a nedovoljno hvale, jer sve što je dobro im se podrazumeva.

Deca kako odrastaju usvajaju roditeljske kriterijume i način ophođenja prema sebi, i ako ih roditelji nisu naučili da cene svoje kvalitete i postignuća, postaće prestrogi prema sebi.

Još jedan način na koji nastaje i buja sindrom varalice je ćutanje o svojim nesigurnostima, neuspesima i greškama. Stid zbog sopstvene nesavršenosti  ljudskosti nas odvaja od drugih ljudi i uvodi u začarani krug. Što se više stidimo više krijemo, osećamo se neadekvatnije pa se više stidimo i krijemo i tako u nedogled….potpuno bespotrebno.

Da li sindrom varalice može da nam bude od koristi?

Mala doza sindroma varalice može biti i podstrekačka, zar ne?  🙂

Ovo pitanje je ispod statusa  postavila jedna moja prijateljica.

Ovo je bio moj odgovor:

Zdrava doza samokritičnosti da, ali to nije sindrom varalice  🙂  podstiče on na uspehe, to nije sporno ali po meni je cena previsoka…

Ovo je vrlo važno pitanje i objašnjava zašto neki ljudi uporno kinje sebe nezadovoljstvom zbog postignutog.

Veruju da ih to nezadovoljstvo motiviše da napreduju i da budu kvalitetniji.

Ništa dalje od istine!

Kao što sam napisala, zdrava doza samokritičnosti je neophodna i korisna. Ali! kritiku sebi možemo da uputimo i sa ljubavlju, bez omalovažavanja i negiranja svega dobrog.

Kritiku i samokritiku lakše prihvatamo kada smo svesni i dobrih stvari koje smo uradili.

Vraćam se na roditelje….one koji ne hvale svoju decu da se ne bi uobrazila i pokvarila. A kritikuju da bi bila „još bolja“. Takva deca sigurno neće postati uobražena, i verovatno će biti veoma uspešna….i nesrećna, nezadovoljna sobom, puna stida i nesigurnosti.

Niko se neće pokvariti i uobraziti od zdrave i utemeljene pohvale nekog ponašanja ili postupka.

Sindrom varalice nikom ne može da bude od koristi. Ako omalovažavajući sebe i svoja postignuća postižete neke uspehe, garantujem da biste sa mesta ljubavi prema sebi postizali minimim deset puta više!

uspeh

Pa dobro,

Kako se osloboditi sindroma varalice?

 

U statusu sa početka ovog teksta sam navela ukratko koji je način- vežbanje u tome da primećujete svoje kvalitete, uspehe i dobre postupke.

I to je to.

Koliko god jednostavno zvučalo, u praksi se pokazalo kao dosta komplikovano i teško ljudima koji pate od sindroma varalice.

Predstaviću vam nekoliko načina koji meni i mojim klijentima pomažu da se oslobodimo štetnog uticaja ovog sindroma.

Vodite dnevnik kvaliteta i postignuća

Ako nikada niste radili ovako nešto, za početak možete da odredite na primer 10-15 minuta svakog dana i zapisujete sve svoje uspehe i sve što ste ikada dobro uradili.

U početku to ide dosta teško, ali vremenom postaje sve lakše i prijatnije.

Evo nekoliko primera, nadam se da će vas inspirisati i pomoći da se setite vaših uspeha i postignuća:

-pohvaljen rad iz likovnog u osnovnoj školi

-naučili ste da govorite

-naučili ste da hodate

-ukusan ručak koji ste pripremili

-završili ste školu

-položen ispit na fakultetu

-…

pisanje pomaze da se resavaju problemi

Kada se malo uvežbate u ovoj vrsti zapisivanja pređite na zapisivanje dnevnih postignuća. Ovo je važno zato što će vas svakog dana podsećati da ste bar nešto dobro uradili, a ako ste bar nešto dobro uradili znači da niste varalica 🙂

Korisno je da postavite sebi nekoliko malih dnevnih ciljeva koje možete da postignete.

Detaljnije sam pisala o ovim temama u tekstovima Kako izgraditi pozitivnu sliku o sebi i Kako ostvariti velike ciljeve

Umesto „savršeno“ neka vam kriterijum bude „dovoljno dobro“

„Kad čujemo da neko nije ostvario ono što je želeo, uvek prvo pomislimo da je želeo ono što nije mogao ostvariti. Početak svake sreće je u srećnom izboru želja.“
Duško Radović

Ovo je izuzetno važno! Ako vam je kriterijum savršeno, nećete ga nikada dostići i osećaćete se neuspešno. „Vrhunski“ je ostvariv cilj ali ne uvek i ne dovoljno često da biste negovali svoje osećanje kompetentnosti. Lepo je imati visoke kriterijume i težiti vrhinskom kvalitetu i postignućima, ali činjenica je da niko ne može uvek da funkcioniše na tako visokom nivou.

Drugo, da biste došli do vrhunskog postignuća neizbežne su greške i faze lutanja i neuspeha. Ako ih prihvatite kao takve, neizbežne faze, lakše ćete ih tolerisati i nećete sebe ocenjivati isključivo na osnovu njih.

Kada postavljate neki cilj, dugoročni ili kratkoročni, zapitajte se i zapišite (mnogo je efikasnije kada se zapiše) koji su to dovoljno dobri kriterijumi. Ako ih prevaziđete sjajno, ako ne ok, dovoljno dobro je dovoljno.

Većina ljudi koja teži savršenstvu se maltene zgrozi kada im prvi put spomenem to „dovoljno dobro“. Razmišljaju crno-belo: ili je savršeno ili totalni promašaj.

A nije tako. Zlatna sredina u vidu „dovoljno dobro“ kriterijuma zapravo donosi mnogo više vrhunskih postignuća plus, ogroman bonus- mnoooogo više zadovoljstva!

Razgovarajte sa ljudima

Jedan od uzroka sindroma varalice je činjenica da kod drugih ljudi vidimo samo spoljašnjost i ono što žele da nam pokažu, a kod sebe vidimo sve. Nesigurnosti, greške, strahove, sve što ne znamo i ne umemo…

Činjenica je da niko nije 100% uspešan, siguran u sebe, bez dilema i nesigurnosti. Niko!

Problem sa sindromom varalice je što se ljudi koji pate od njega stide svoje „neuspešnosti“ i kriju je. „Lek“ je da to čega se stidite podelite sa nekim za koga znate da vas neće ismejati. Većina ljudi je dobronamerna i ako podelite sa njima nešto lično, neku nesavršenost, vrlo rado će uzvratiti sličnim deljenjem. Što više takvih razgovora obavite, sve će više bledeti to osećanje da ste neadekvatni ili gori od drugih ljudi.

Razgovarati o neuspesima može da deluje zastrašujuće, rečenice poput ovih mogu da vam pomognu da „probijete led“

Divim se tvojim uspesima i postignućima, ne mogu da zamislim da u nečemu nisi uspešan.“

Izgledaš mi kao da si uvek sigurna u sebe, teško mi je da poverujem da si nekad nesigurna ili da ti nešto ne ide od ruke.“

Većina ljudi će „priznati“ da nije tako.

Ako neko tvrdi da je uvek i u svemu supešan i da nikada nije nesiguran, da mi sve iz prve ide od ruke- laže 😉

Podsetite se da vaša postignuća ne određuju vašu vrednost kao ljudskog bića

I ovo je ključni „zez“ kod sindroma varalice. Mnogi izuzetno uspešni ljudi su uspešni iz pogrešne motivacije. Veruju da njihova postignuća određuju njihovu vrednost kao bića i zato daju sve od sebe da postižu što više i što uspešnije.

Istina je daleko od toga. Vrednost kao ljudska bića stičemo samim rođenjem i nema potrebe ništa da radimo da bismo je zaslužili ili sačuvali.

I uspešni i neuspešni ljudi jednako vrede kao ljudska bića!

Lepo je biti ambiciozan i ostvarivati svoje ciljeve, zarađivati dobro, kupovati lepe stvari, putovati….samo budite svesni da to nisu uslovi od koji zavisi vaša vrednost kao ljudskog bića. I to nisu uslovi da vas neko voli!

Vredni ste i kada nešto znate, i kada nešto ne znate.

Vredni ste i kada vam nešto ide od ruke i kada vam nešto ne ide od ruke.

Vredni ste i kada ste sigurni u sebe i kada ste nesigurni.

Vredni ste i kada znate šta radite i kada ste zbunjeni.

volite sebe

Prihvatite greške i neuspehe kao sastavni deo života i učenja

Promašio sam više od 9000 puta u svojoj karijeri.

Izgubio sam skoro 300 utakmica.

26 puta su mi poverili šut koji odlučuje o pobedi i promašio sam.

U životu sam grešio iznova, iznova i iznova.

I to je razlog zašto sam uspešan.

Majkl Džordan

Greške i neuspesi ne umanjuju vašu vrednost kao ljudskog bića.

Greške i neuspesi vas čine ljudskim bićem.

Ova slika lepo ilustruje razliku između očekivanja i realnosti. Realnost svih ljudi su usponi i padovi.

Spoljašnje pokazatelje uspeha drugih ljudi vidimo, ono što stoji iza njih najčešće ne vidimo. A to, kod svih ljudi izgleda ovako:

Još smernica o realističnim načinima postizanja ciljeva pročitajte u tekstu Provereni recepti za uspeh

 

Vodite računa o ravnoteži rada i zabave/ uživanja

Na prvi pogled ovaj savet može da deluje kao da nema veze sa celom pričom. Pogotovo nekom ko sebe vrednuje kroz ono što radi i kroz svoja postignuća.

Treba da se zabavljam i uživam?

Treba da se odmaram?

Pa tek tada ću se osećati kao potpuni promašaj i lenština!

Zabava, uživanje i odmaranje su osnovne ljudske potrebe i neophodni su za optimalno funkcionisanje.

Ako zanemarujete ove aspekte života, pitanje je vremena kada će i vaša postignuća početi da trpe zbog toga. Nismo mašine, a čak i mašinama su potrebne pauze i održavanje.

Ljudi koji se dovoljno odmaraju i kojima postignuća nisu sve u životu su zapravo mnogo produktivniji i efikasniji!

Negujte sebe

negujte sebe

I ovaj savet nekom ko pati od sindroma varalice može da zvuči kao da nema veze sa pričom.

A ima. Itekako ima!

Kada zanemarujemo sebe zarad nekih viših ciljeva sebi šaljemo poruku- ne vrediš, nisi važan.

Kada svakog dana sebi postupcima govorimo tako nešto, počinjemo i da verujemo u to.

I to je taj začarani krug sindroma varalice.

Što više veruju da ne vrede više se trude i više zamenaruju sebe.

I to osećanje ne vredim postaje sve jače i prisutnije u životu.

„Prava definicija ludila je ponavljati iste postupke iznova i iznova, a nadati se drugačijem rezultatu.“

Albert Ajnštajn

Pokušajte nešto drugačije.

U Novoj godini budite dobri prema sebi.
I budite dobri prema drugima.
Govorite DA onome što želite.
Govorite NE onome što ne želite.
Dovoljno spavajte.
Lepo ručkajte.
Vežbuckajte bar malo.
Čitajte.
Maštajte.
Sanjajte.
Pored posvećenosti poslu, ne zaboravite zabavu i uživanje.
I biće dobra.

Budite dobri prema sebi i osećaćete se dobro.

Budite dobri prema sebi i imaćete mnogo lepih trenutaka, dana, meseci, godina.

Budite dobri prema sebi i imaćete dobar život.

Za kraj, podeliću sa vama divnu poemu iz knjige „Rođeni pobednik“

„Pobednici znaju da postoji:

Vreme za agresivnost i vreme za pasivnost.

Vreme koje se poklanja drugom i vreme za samoću.
Vreme za borbu i vreme za ljubav.

Vreme za rad i vreme za igru.

Vreme za plač i vreme za smeh.

Vreme za suočavanje i vreme za povlačenje.

Vreme govorenja i vreme ćutanja.

Vreme za žurbu i vreme za čekanje.“

Mjuriel Džejms
Doroti Džongvord

Ako ste se prepoznali u opisu sa početka teksta i uvideli da patite od sindrom varalice, nadam se da su vam ove smernice od koristi.

Nadam se da se nećete zaustaviti samo na čitanju, nego da ćete preduzeti neke korake ka promeni svojih uverenja i očekivanja koja dovode do toga da bespotrebno patite i uživate u životu manje nego što biste mogli.

Ako sve ovo nije dovoljno, i dalje patite od sindroma varalice, potražite stručnu pomoć i podršku. Nije sramota. To je znak mudrosti, snage i ljubavi prema jednom nesavršenom ali dovoljno dobrom ljudskom biću.

Želite da:

  • više volite sebe
  • povećate svoju emocionalnu inteligenciju
  • ulepšate i obogatite svoju svakodnevicu?

Knjiga „Putovanje u središte srca“ može da vam pomogne u tome!

Sjajna knjiga, pravi melem

Srbijanka Jović

„Profesionalna, stručna, a opet topla, lična i milujuća.“

Jelena Veljković

Pisana je jednostavnim i razumljivim jezikom, uz mnoštvo primera, ilustracija i konkretnih načina da život živite lakše i lepše.

U ovoj zbirci psiholoških tekstova obrađene su neke od sledećih tema:

  • ljubav prema sebi
  • odnosi sa drugim ljudima
  • srećan život
  • emocionalna inteligencija
  • asertivnost

Želite knjigu “Putovanje u središte srca” u svojoj biblioteci? Da vam bude pri ruci svaki put kad vam zatreba razumevanje, uteha, ohrabrenje i vetar u leđa?

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

25 thoughts on “Sindrom varalice: sposobni ljudi koji potcenjuju svoje kvalitete i postignuća”

  1. Draga Jelena,
    Volim tvoje tekstove, a ovaj mi je posebno prijao. Kada sam prvi put počela da prepoznajem simptome, o temi “imposter syndrome” niko kod nas nije pisao ni govorio. Bar ne da ja znam. Drago mi je što si se bavila ovom temom, jer verujem da ljudi često ni ne prepoznaju o čemu je reč i žive život iskreno verujući da nisu dovoljno dobri i da im stalno preti opasnost da budu “otkriveni”. Iz ličnog iskustva, to nije nimalo zabavno a ni lako. Sve u svemu, hvala ti što se baviš bitnim temama i nudiš rešenja koja olakšavaju i ulepšavaju život. ❤️

    Odgovori
  2. Draga Jelena,
    Hvala Vam na ovom izdašnom i detaljnom tekstu. Vraćam mu se nekoliko puta. Preporučim ga i meni sličnim devojkama. Ovo je veoma važna tema.

    Odgovori
  3. Ovo je bas zanimljivo. Intuitivno sam donekle primetila da ne cenim svoje talente i uspehe, i da ih drugi mnogo vise cene i povezala sa odnosom mojih roditelja prema meni, ali je fascinantno da je tekst doslovno opisao sva moja osecanja, osobine i ponasanje mojih roditelja, mnogo bolje nego sto bih ja to ikad uocila! Recimo, osecaj stida zbog stvari koje ne znam i stalnu prestravljenost da ce me neko ‘otkriti’ uopste nisam povezala sa ovim! Mislila sam da je to zato sto su drugi ljudi stvarno bolji od mene, a da su moji uspesi posledica sticaja okolnosti i srece. Ne mogu da verujem da nisam nikad ukapirala da je to mozda posledica samorkiticnosti i u vezi sa ovim prvo navedenim osobinama. Bas mi je drago sto sam naletela na ovaj tekst. Hvala ;).
    I slazem se sa preporukom na kraju teksta, da je strucna pomoc super preporuka kada se uoci ovakav ili slican problem. Ali recimo, ja tu imam problem. Ne bih mogla da se osecam komforno u razgovoru koji se naplacuje, osecala bih se bedno, iskorisceno i glupavo. Nemojte me shvatiti pogresno, naravno da smatram da ljudi treba da naplacuju svoje strucne usluge, ali paradoksalno, razgovor koji nije iniciran zeljom nego poslom, ne bih mogla da dozivim kao dobronameran. Deluje mi slicno kao sto ne bih mogla da uzivam u placenim seksualnim uslugama :).
    Izvinjavam se, odlutah od teme :). Htedoh da kazem, hvala za tekst, koji je i nama koji necemo nikad razgovarati sa psihologom otvorio oci u vezi sa ‘sindromom varalice’ 🙂

    Odgovori
    • Drago mi je što Vam je tekst koristio 🙂
      Što se tiče stručne pomoći i plaćanja razgovora, lično sam imala mnogo koristi od toga. Ne bih se osećala dobro da trošim nečije vreme i energiju, kada platim uslugu osećam se dobro.
      Vaš stav poštujem, svi imamo pravo da živimo život kako mislimo da je najbolje.

      Odgovori
  4. Poštovana Jelena,
    Govorim Vam ovo, zato što imam potrebu da znate da mi je ovaj tekst pomogao da bolje razumem sebe. Radim na sebi i Vi imate veliku zaslugu za moje samopouzdanje koje raste svakog dana. Znam da znate koliko vredi Vaš rad, samo želim da kažm, hvala još jednom!

    Odgovori
  5. Draga Jelena,
    Nasla sam Vas sajt u trenutku kad sam shvatila da dosadasnji nacin zivota nije dobar za mene. A u ovom tekstu sam se prepoznala jos u naslovu. I ja ga zovem sindrom prevaranta. Predivan tekst.
    Veliki zagrljaj iz Gornjeg Milanovca

    Odgovori
  6. Draga postovana Jelena,

    Nisam bila u mogucnosti da pre otvorim e-mail, i ovo sto sam procitala , totalno me dotaklo , jer ni u snu nisam mislila da i ja tu pripadam. Hvala vam za sve sto delite sa nama tako vredno dostignuce i toliko toga da mozemo sebe bolje upoznati.

    Prija mi svaki vasa poruka d ane nalazim pravu rec koliko sam vam zahvalna z avas rad , postojanje i i sto pomazete svima nama , puno puta u pravi cas, jedno iskreno i veliko Hvala za sve!

    Odgovori
      • Blokada, depresija,tuga,psihoza,napad panike, lenjost… To je bilo moje vidjenje mene. Nemate pojma koliko sam knjiga na temu samoedukacije, motivacije i sl. procitala. Prosto, uvek ta uteha popusti i napusti u trenutku kad trebam da uradim to nesto vazno,tik uz cilj. I tu nastupi ono-pa naravno da ne mozes kad se ni za ovo do sad nisi dovoljno trudila. Nisi dovoljno radila. Drugi su se vise mucili,vise ucili, vise trudili. Tvoj trud je minimalan. Eto,i sada iz rukava, onako refleksno,mogu izvuci hiljadu i jedan samoprekor. Ali, izgleda da to nesto stvarno nije samo u meni. Hvala vam sto ste mi otvorili oci. Nije meni uteha saznanje da i drugi pate,ali makar sad mogu pojmiti da ovo sto sam radila sebi nije fer prema meni. Dosta je bilo, resila sam da sebe potapsem po ramenu i kazem- You did good today. 😉 I,da, zaista je neverovatno da neko ko ovako moze promeniti neciji svet,ima u sebi taj (hajde da upotrebim i ja tu rec) sindrom. 🙂 Borite se svim snagama, jer vi zaista mozete pomagati ljudima!

        Odgovori
  7. Draga Jelena,

    Veoma sam srecna sto sam naisla na ovaj tekst. Ulepsali ste mi dan. Patim od ovog sinrdroma, a misila sam da sam anksiozna, depresivna ili opsesivno-kompulzivna… i krijem sve to i od same sebe. Nadam se da cu uspeti da prebrodim ove probleme, jer nameravam da poslusam Vase savete. Hvala Vam mnogo!!!

    Pozdrav od srca!!!

    Odgovori
  8. Da znate da je tako,istina,to sto ste ispricali,napisali,gde sam se prepoznala,i,trudicu se da budem bolja,nego sto sam bila,prema sebi i drugima,prema,svemu.Pozdrav!

    Odgovori
  9. Nevjerojatno dobar tekst! Hvala vam! Potpuno ste mi osvjestili s kojim sindromom sam se borila gotovo cijeli zivot i koje sam odusevljenje dozivjela kada sam potpuno mirna u dusi zavrsila jedan tekst i rekla ovo je dovoljno dobro! Bas tim rijecima! Da, nisam vise peferkcionist i zivot mi je puno laksi i veseliji. Dugo sam na tome radila i uspjela.

    Odgovori
  10. Draga Jelena,
    ovaj tekst nije samo „dovoljno dobar“, izuzetan je i odličan! 🙂 Prepoznala sam se u njemu i zaprepastila da postoji ovakav sindrom, mislila sam da se samo meni to vrzma po glavi. Posle ove rečenice „… i veruju da je samo pitanje trenutka kada će biti razotkriveni“ morala sam da napravim pauzu jer me je baš pogodila. Čekam već dugo da me ljudi raskrinkaju u mom neznanju. Uzas! A stepen obrazovanja koji imam ne smem ni da pomenem. A navikla sam se više na to, mislila sam da je to i normalno, čovek se srodi sa tim stanjem…
    Samo prepoznavanje je prvi korak, a onda slede svi ovi divni koraci koje si navela. I sve želim u ovoj godini da primenim!
    Hvala velika na ovakvoj pomoći, prosto nemam reči, ovaj tekst planiram da odštampam i stavim na vidno mesto.
    ♥ ♥ ♥ ♥ ♥

    Odgovori
    • Hvala i tebi draga Ana što si mi ovo napisala 🙂
      I tvoj i prethodni komentari su zapravo vrlo lekoviti za moj sindrom varalice- dugo sam verovala, i dan danas mi ponekad to proleti kroz glavu- da je samo pitanje vremena kada ćete shvatiti da ja zapravo ne znam mnogo o emocijama i psihologiji.
      Ovako jasne i konkretne pohvale, sa isticanjem šta ste dobili od čitanja ovog teksta, šta je za vas to značilo su vrlo, vrlo lekovite.
      Lako je otpisati neke uopštene pohvale tipa „super“, „sjajno“, „savršeno“, ovako konkretne i lične već mnogo teže….eto, još jedan savet za prevazilaženje sindroma varalice 🙂

      Odgovori
  11. Poštovana Jelena, tekst je izuzetno dobar, iako je osnovna tematika „Sindrom varalice“ kroz slojevito prikazivanje otvaraju se i dodatne teme! Gledajući Vaše fotografije koje su odraz Vašeg zadovoljstva, unutrašnje sreće i ispunjenosti, a u isto vreme imajući uvidu profesiju za koju ste se opredelili, nameće mi se – bar meni logično pitanje, „Kako ste sebe Vaše biće i sve ono što ga čini, podelili na dva Fajla ( profesionalni i lični)! Koliko je prisutan navedeni „Sindrom“ i šta se dešava sa vremenom koje lagano protiče!

    PS

    Ovo je moje glasno i iskreno razmišljanje!

    Srdačno,

    Ž: Marković!

    Odgovori
    • Poštovani Živoslave, hvala za lepe reči, drago mi je što Vam se tekst dopada.
      Zanimljivo mi je to pitanje kako sam podelila svoje biće, a odgovor je jednostavan- nikako 🙂 Trudim se da celim bićem budem u svemu što radim, bez obzira na to da li je sfera poslovna ili privatna.
      Sindrom varalice me ponekad spopadne, u značajno manjoj meri nego ranije, i tada primenim neku od ovih smernica koje sam navela u tekstu.

      Odgovori
  12. Hvala ti, draga Jelena, što si se ovako široko pozabavila ovim problemom. Oduvek patim od njega, a komentari okoline su uglavnom upućivali na to da sam negativna, da treba da prestanem da previše očekujem od sebe, kao i da previše razmišljam. Osećala sam se užasno usamljeno i neshvaćeno i nikada mi nijedan takav savet nije doneo olakšanje, već je uvek bio kao so na rani. Prvi put čitam nešto ovakvo i već mi je malo lakše. Hvala još jednom!
    Veliki pozdrav od srca!

    Odgovori
  13. pozdrav Jelena,
    ponekad kad otvorim mail, i vidim tvoju poruku, cini mi se da mi citas misli.
    Ovaj tekst je jako dobar. Kao da citam opis same sebe. Procitacu ga jos sigurno nekoliko
    puta, kao i tvoju knjigu. Kupila sam knjigu i na engleskom jeziku, pokusavam na taj nacin usavrsavati svoje
    skromno znanje engleskog jezika. Preporucila sam je svojim prijateljicama, i jedna je uspela juce da me iznenadi
    svojim komentarima. Caskale smo online na skype, i od jedne uvek negativke, uvek povredjene, uvek nezadovoljne i pesimiste, posle citanja tvoje knjige, a nije daleko sa stranicama odmakla, nekoliko sklopljenih recenica imale su smisla. I negde izmedju tih redova njenih recenica, prepoznala sam tvoje pisanje, koje je, of course, i meni puuuuuno pomoglo.

    Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *