?
?

Knjige koje miluju dušu

5.640,00 RSD

Plaćate prilikom preuzimanja, dostava je besplatna.

Profesionalne, stručne, a opet tople, lične i milujuće. 

Knjige „Putovanje u središte srca“, „Kad porastem, biću Ja“ i „Dijagnoza: ljudsko biće“ biće tu svaki put kada vam zatrebaju razumevanje, uteha, ohrabrenje i vetar u leđa.

U njima ćete pronaći inspiraciju, ali i mnoštvo konkretnih koraka koji će vam pomoći da svoj život živite lakše i lepše.
Sa više ljubavi prema sebi i drugima.
Sa više nežnosti prema sebi i drugima.

Teme:

✔️  ljubav prema sebi
✔️  odnosi sa drugim ljudima
✔️  srećan život
✔️  emocionalna inteligencija
✔️  asertivnost

„Pročitala sam u životu dosta knjiga ali ove su nekako posebne.
Tople i negujuće.
Iskrene i lekovite.
Šarmantne i zanimljive.
Pune ljubavi i topline.“
Lidija Horvacki

Dostava je besplatna, plaćate prilikom preuzimanja.

Opis

„Draga Jelena, kupila sam komplet Vaših knjiga. Prvo sam pročitala „Kad porastem biću ja“. Knjiga me je oduševila.

Dok sam je čitala, osećala sam se kao da sam u naručju moje bake: toplo, sigurno i ušuškano.

Pronašla sam se i prepoznala u mnogo Vaših primera. Neverovatno prija kada shvatite da se još neko ponaša i oseća isto kao vi. Sjajno radite svoj posao i sigurna sam da ste mnogima pomogli da prihvate i zavole sebe. Da se zauzmu za sebe.

Vrlo ste talentovani i duhoviti. Izabrali ste profesiju koja Vam odgovara i srećna sam što mi Vaše knjige pomažu da prepoznam ono na čemu treba da radim i kako mogu da pomognem sebi.“

Javio mi se bivši.
Posle pet godina.
Shvatio je da sam ja žena njegovog života.
I shvatio je koliko sam divna i kako nije umeo to da vidi i da ceni.
Zanimljivo.
I ja sam tokom tih pet godina došla do istog zaključka.
Shvatila sam da sam ja žena mog života.
I shvatila sam koliko sam divna i koliko to nisam umela da vidim i da cenim.

Iz knjige „Kad porastem, biću Ja“

Kad se oslobodiš raznih moranja i takotrebanja, život je dobar i lep.

Čak i kad je težak.

Čak i kad mnogo boli.

Iz knjige „Kad porastem, biću Ja“

BAŠ si dobro raspoložena, šta se dogodilo?
Plakala sam pola sata, tužno, najtužnije.

Tako je to sa tugom.
Dođe i prođe.
Kad je pustimo.
Kad je ne pustimo, ona raste i zamagljuje život.
Opterećuje, otežava, guši, sputava.

Bespotrebno.
Kad je pustimo ona dođe i prođe.

 

Kad sam imala 20 godina mislila sam da se život završava u tridesetoj.
Sa 30 sam mislila da tad tek počinje.

Sada znam da život počinje kad prestanemo da čekamo nešto, ko zna šta, i počnemo da jednostavno postojimo.

U ovom trenutku, jer to je jedino što sigurno imamo.

Život ne počinje u tridesetoj.

Život ne počinje u četrdesetoj.

Život počinje kad počneš da ga živiš.

Iz knjige „Kad porastem, biću Ja“

 

Ne znam šta mi je….znam da treba da krenem napred, da smišljam šta dalje, ali ne mogu….

To je normalno, treba ti emocionalni detoks, još uvek ti je sveže to loše iskustvo.

Aha! Jeste! To mi treba! Kako se to radi?

Maksimalno neguješ i podržavaš sebe, koristiš svaku priliku za to. Odmaraš se dovoljno, daješ sebi vremena da obradiš iskustvo, ne žuriš…krenućeš napred kad budeš spremna…

Iz knjige „Putovanje u središte srca“

 

Postoje različiti načini, vežbe i tehnike da popravimo raspoloženje i da podržimo sebe.
Nisu svi ti načini dobri za sve ljude i za sve prilike.
Ako vam je nešto pomoglo u jednoj situaciji, ne znači da će i u drugoj biti od koristi.
Zato je izuzetno važno pitanje, koje mnogi zaborave da postave sebi – šta mi sada, u ovom trenutku treba?

Odgovor može da bude sada mi treba:
-mirovanje
-aktivnost
-društvo
-samoća
-čitanje
-muzika
-zabava
-plakanje
-…………

Ako vam treba mirovanje, a vi terate sebe na aktivnost jer piše u knjigama da aktivnost popravlja raspoloženje, radite protiv sebe.
Ako vam treba samoća a svi kažu da društvo popravlja raspoloženje, radite protiv sebe.
Naše potrebe se menjaju, nekad čak iz sata u sat, nekad i brže.
Ako ste imali potrebu za samoćom i zadovoljili je, prirodno će se javiti potreba za društvom.

Veliki gest ljubavi prema sebi je kada više puta u toku dana sebi postavite ovo moćno pitanje- “šta mi sada treba?”

Nekada svoje potrebe ne možemo da zadovoljimo istog trenutka.
To je u redu, dovoljno je da ih samo priznamo sebi.
To je mnogo bolje nego da ne obraćamo pažnju na svoje potrebe.
Ili, još gore, da krivimo sebe što imamo potrebe.

 

 

Autorka Jelena Pantić je psiholog, sa više od 15 godina iskustva u podučavanju i praktičnoj primeni psihologije. Specijalizovala se za razvijanje emocionalne inteligencije, ljubavi prema sebi, samopouzdanja i asertivnosti.

Prema rečima  čitalaca, ima jedinstven dar da stručne termine objasni jednostavno i razumljivo. Lagano i nenametljivo će vam ukazati koliko toga jeste u vašoj moći, i šta sve možete da preduzmete da svoj život živite lakše i lepše.

„Pročitala sam u životu dosta knjiga ali ove su nekako posebne.
Tople i negujuće.
Iskrene i lekovite.
Šarmantne i zanimljive.
Pune ljubavi i topline.“
Lidija Horvacki

Dostava je besplatna, plaćate prilikom preuzimanja.

– Zdravo, dušo mamina švrćkava! Kako je bilo u školi? Šta ste danas učili?
– Učili smo sabiranje, pisano b i pažljivo slušanje.
– Pažljivo slušanje? Šta je to?
– Učiteljica nas je podelila u parove, ja sam bio sa Mašom! Rekla je da prvo jedno dete priča šta god želi, a drugo samo sluša. Kad neko kaže da je tužan, ne kažeš mu da ne bude tužan nego samo ćutiš, kaže učiteljica da je to dovoljno. Kad ona zazvoni zvončićima, menjamo se.
– Zvuči zanimljivo.
– Jeste! Lepo mi je bilo, pričao sam i pričao, a Maša me je slušala. Nije mi upadala u reč i nije govorila da je nešto dobro ili loše. Rekao sam joj da volim da sklapam lego i da ne volim da preskačem kozlić, plaši me to. A onda sam ja nju slušao. Ona želi da bude balerina, ali se boji da će joj se deca u razredu smejati ako to kaže.
– Divno! Drago mi je što ti je bilo lepo u školi!
– Hoćeš kad tata dođe s posla da mu ispričam, pa da se zajedno igramo pažljivog slušanja?
– Hoću, mili moj, jedva čekam!
– Možemo svakog dana da se igramo toga? Bolje je od lega! Možda će se i tati svideti, pa će dolaziti kući ranije…
− Kako je bilo na dejtu?
− Super! Stefan je sjajan! Došao je po mene, otvorio vrata automobila. Bili smo na večeri u “Petrusu”, on tamo stalno ide. Konobari ga poznaju, meni i vinsku kartu zna napamet, naručio je za oboje. Biftek u sosu od gorgonzole i salatu od tri vrste paradajza sa feta sirom. Ni biftek ni paradajz ne volim preterano, ali nisam htela da budem naporna. I vino, crno, Alma Mons. Nije mi se svidelo, ukus mu je preintenzivan. Više volim lagana bela vina, ali opet, ispala bih izbirljiva i nezahvalna. Možda čak i neznalica… Stefanu su somelijerstvo i enologija hobiji. On je kompletan muškarac. Izgleda lepo, negovano i uredno, miriše fantastično, obučen sa stilom, uspešan. Sa 23 godine je osnovao prvu firmu, za instalaciju i održavanje klima uređaja, iskoristio je povoljan trenutak na tržištu i okupio dobar tim. Sa 27 kupio stan, dupleks. Rođeni vođa, i u osnovnoj i u srednjoj školi je bio predsednik odeljenske zajednice, na fakultetu predsednik udruženja studenata. Poznaje sve viđenije ljude, glumce, pevače, slikare… sa gradonačelnikom igra skvoš.
− Sve to ti je ispričao na prvom sastanku?
− Da, on je otvoren, komunikativan i elokventan, oduševio me je.
− A da li te je pitao nešto o tebi?
− Nije, i volim što je tako… čime ja da se pohvalim? Imam malu marketinšku agenciju u kojoj sam jedina zaposlena. Plaćam račune i lepo živim, ali ipak… Podstanarka. Hobiji su mi dekupaž, planinarenje i čitanje. Uporedi to sa enologijom, somelijerstvom i padobranstvom. Letujem u Grčkoj, zimovanje ne mogu da priuštim, pogotovo ne u Italiji ili Francuskoj. Stefan prezire Kopaonik, kaže da je samo Jahorina jadnija od njega. Ne podnosi skorojeviće i poluuspešne. To se odnosi na muškarce, ne voli ambiciozne žene, smatra da nisu ženstvene.
− Kako si se osećala to veče?
− Fascinirano! Počastvovano što se takav muškarac interesuje za mene.
− Da li si osećala još nešto?
− Pa, sad kad pitaš… možda malo… stida… kao da nisam dovoljno dobra, interesantna… U pozadini su me sve vreme golicale misli o mojim nedostacima i sećanja na neuspehe. Dok sam slušala o njegovim postignućima osećala sam se beznačajno ali sam oterala ta osećanja, da ne kvarim divno veče oko kog se toliko potrudio. On toliko lepo i slikovito priča, njegove reči šljašte, kao kad se svetlost prelama kroz kristalnu čašu, ili luster. Mnogo čita, isključivo klasike. Od savremene književnosti dobitnike NIN-ove nagrade i Bukina izdanja. Bilo mi je neprijatno da mu kažem da Buka agresivnim marketingom pokriva činjenicu da pored kvalitetnih dela, pod plaštom vrhunske književnosti objavljuje i dela sumnjivog kvaliteta. Stefan ne voli kad žene pametuju, bivša mi je zato bivša, iako je bila primabalerina i igrala crnog labuda. Sad kad sam sve ovo rekla, ne znam… osećala sam se kao petparački roman… moraću da poradim na svojoj slici o sebi, ne želim da se osećam nesigurno u društvu tako kvalitetnog muškarca.
− Divan ste buket izabrali! To je za neku posebnu priliku?
− Jeste. Prijateljica se razvela, slavimo večeras.
− Slavite razvod?!
− Da, slavimo razvod.
Slavimo ženu dovoljno hrabru da prizna grešku i ispravi je. Udala se mlada, pod pritiskom okruženja. Da joj ne prođe vreme. Zabavljali su se pre toga pet godina, brak je bio logičan korak. Nisu se ni svađali ni tukli, baš naprotiv. Oboje su se svojski trudili da njihova zajednica uspe. Radili su sve što im je duboko usađeno da treba da se radi. Poštovali su uloge muža i žene napisane u pretprošlom veku, silnu energiju usmeravali na to, i iz dana u dan postajali sve sivlji i turobniji. Na poslu elokventna i asertivna, kod kuće je sve češće zadržavala svoje mišljenje za sebe. Baš taj izraz je upotrebio, nekoliko puta. Odakle mu to? Šta bi sa onim pažljivim slušanjem kada su se tek upoznali? Divio se njenoj pameti, sposobnosti i ambicijama. Voleo je njenu pričljivost. Šta se promenilo? Iako oboje zaposleni, spremanje stana i kuvanje postali su njena dodatna obaveza. Ko mu je spremao stan u kom je živeo pre nego što su se venčali? Sa svakom čarapom koju je bacio na pod smanjivalo se njeno poštovanje prema njemu. Urbani mladić kog je zavolela postepeno se pretvorio u mrkog starca u kožunu. I dalje je nosio lepa, moderna odela i obilato se pljuskao najmodernijim afteršejvom, ali džaba, vonj patrijarhalnih obrazaca počeo je nezaustavljivo da izbija iz njega i okužio moderno namešten stan koji nikada nije uspeo da postane dom. Zajednički odlasci u pozorište su se proredili, zato što, zna se, muški u slobodno vreme piju pivo sa drugarima i gledaju utakmice. Sve češće je stajala pored prozora, sama, zagledana u nebo, kao da pita šta se dogodilo. Ponekad, leti, kada bi zvezde padalice radosno plesale po modrom platnu, zamišljala bi želje. Neke su se čak i ispunile, napredovala je na poslu, kupila novi auto, crveni, konačno se oslobodila onih famoznih pet kilograma viška. Samo ona najveća i nabolnija nije. Gledala je kako na njene oči umire muškarac sa kojim je želela da provede život, a njegovo mesto otima grubijan koji je više ne vidi.
Otišla je. Zbog sebe, i ćerke koju će možda roditi.
– Ne podnosim novu doktorku, tako je hladna i nezainteresovana!
– Nije htela da te pregleda?
– Ma ne, nije to, pregledala me. Doduše, morala sam da zakažem, nije htela da me ubaci iako sam joj poslala ljubaznu poruku na Fejsbuku. Ni zahtev za prijateljstvo nije prihvatila. Paolu Koelju sam pisala, i odgovorio mi, a ona, gospođa, zaključala profil. A i to kako me pregledala, ja taman krenem da objašnjavam i opisujem, ona me preseče pitanjem. I tako, tup, tup, tup, par pitanja, naškrabala dijagnozu, napisala recept i zakazala kontrolu.
– Ne razumem, bila je neljubazna, gruba, rekla ti je nešto neprijatno? A to za Paola Koelja… znaš da on ima tim saradnika i da oni odgovaraju na poruke? Ne dopisuje se on lično.
– Nije bila neljubazna ni neprijatna…ali nije srdačna kao moja prethodna doktorka. Ona me slušala po pola sata kad dođem u ordinaciju. Na Fejsbuku smo prijateljice, pisala joj kad god zatreba, odmah odgovara. Uvek je imala vremena i strpljenja za mene, ali i za druge pacijente. Brinula se kad mi holesterol skoči, kao da sam joj rod rođeni. Ostajala prekovremeno, nikog nije odbila. Zaboleo je svačiji bol. E, TO je lekar! TO je čovek! Eh, da nam je više takvih… Za ovu novu kažu da je vrhunski stručnjak, stalno se usavršava… ali šta to meni znači? Treba mi toplina, neko da me sluša strpljivo, da uvek nađe vremena za mene.
– A gde je sada tvoja stara doktorka, zašto ne radi?
– Na bolovanju je… neki sindrom izgaranja…