Kako isplakati neisplakane suze

Kada isplačete neisplakane suze, radost će ponovo početi da teče kroz vas.

Svaki put kada ovo postavim na Fejsbuk stranici usledi veoma logično pitanje- kako isplakati neisplakane suze.

Pre odgovora kako, neophodno je da se pozabavimo pitanjem zašto nam se nakupe neisplakane suze.

Neisplakane suze se nakupe zato što ih zadržavamo u sebi. 

Zašto?

Zato što smo (pogrešno!) naučeni da treba da budemo jaki i hrabri.

Da plaču samo slabići i kukavice.

Da plakanje ništa ne rešava.

Da kada smo tužni i plačemo sa nama nešto nije u redu.

Da treba uvek da budemo srećni, zadovoljni i dobro raspoloženi.

Zato što nismo imali prilike da vidimo da neko plače, i da neko drugi kaže da je to u redu.

Da smo imali prilike to da vidimo, videli bismo i isceljujuće dejstvo suza na licu osobe koja je plakala.

Videli bismo kako se postepeno opušta i kako joj oči ponovo sijaju.

Prvi korak u plakanju neisplakanih suza  je da shvatimo da je to u redu, normalno i prirodno.

Prvi korak je da sebi dozvolimo da plačemo.

suze su reči srca
„Suze su reči koje srce ne ume da izgovori.“ Nepoznat autor

To se obično ne dešava preko noći, potrebno nam je vreme i podsećanje da je plakanje u redu. Kada u dovoljnoj meri srcem poverujemo u to, suze će krenuti. Prvo verovatno malo i polako. I moguće da će biti praćene stidom. Neka, pustite ih uprkos stidu. Podsetite sebe da je plakanje zdravo i da je dobro za vas da ih pustite.

Neisplakane suze blokiraju radost.

Ako ste dobar deo života proveli verujući da plakanje nije dobro i potiskujući suze, verovatno se mnogo toga nakupilo. Od sitnih svakodnevnih tuga, do nekih velikih.

To ne znači da treba danima da plačete da biste isplakali sve neisplakane suze.

Ne.

Pomaže kada svesno izdvajate vreme za sebe. Vreme bez obaveza i aktivnosti, kao što biste izdvojili vreme da sretnete prijatelja.

U mojoj praksi se pokazalo da svakodnevno izdvajanje malo vremena za sebe daje dobre rezultate.

Teško ćemo doći u kontakt sa svojom tugom i svojim suzama ako smo hiperaktivni, stalno jurimo i žurimo i stalno nešto mislimo i analiziramo.

Neki ljudi upravo i rade sve to samo da ne bi zastali, da ne bi sreli sebe i da ne bi došli u kontakt sa svojom tugom.

Nekad ćete plakati više, nekad manje, biće perioda bez suza, kad budete spremni za „novu turu“ one će se pojaviti i tako…vremenom ćete se osloboditi velikog dela tereta i dalje će suze biti stvar mentalne higijene.

Pojavi se tuga, vi je isplačete i idete dalje.

Važno je da napomenem da neke velike i bolne tuge nikada nećete u potpunosti isplakati.

Neki od nas doživeli su gubitke koji nikada ne mogu u potpunosti da se prebole i odtuguju.

Tako je.

Ako imate takve neke tuge, važno je da znate da je u redu što se vraćaju i posle mnogo godina. Kada se vrate, samo pustite suze. Plačite koliko vam treba.

Man hugging knees on beach at sunset
Da, i muškarci plaču! Ne, nisu bezosećajni!

Plačite ponekad, to je zdravo.
Suze postaju lek tek kad ih se oslobodimo.

Duško Radović

U tekstu Ključni sastojak recepta za sreću  sam pisala o tome kako sam podršku i pomoć u plakanju mojih neisplakanih suza dobila na edukaciji za geštalt psihoterapeuta.

I vi možete da potražite neku psihoterapijsku grupu, ili psihoterapeuta.

Nakon tog teksta neki su me pitali da li postoji neka tehnika za plakanje neisplakanih suza, da li su to neke radionice.

Ne. Koliko je meni poznato, takva tehnika ne postoji. I ne postoje radionice za plakanje neisplakanih suza.

Potrebno je bezbedno okruženje i podrška, a za to treba vreme da se kreira. Ne očekujte vikend seminar na kom ćete isplakati neisplakane suze.

I budite strpljivi sa sobom, možda će vam trebati dosta vremena da dođete do svojih neisplakanih suza.

Ono što može da pomogne jeste podrška nekog sa strane. To može da bude prijatelj koji je saosećajan i u ljubavi sa svojim suzama.

Prijatelji koji veruju da su suze znak slabosti vam neće pružiti bezbedno okruženje za njih.

To ne znači da su oni loši ili da vas ne vole, oni samo beže od svojih suza. Zato ne mogu da podnesu vaše.

Empatija je izbor, i to je ranjiv izbor. Da bih se povezala sa tobom, moram da se povežem sa mestom u sebi koje poznaje to osećanje.“ Brene Braun

Pronađite prijatelje i/ili psihoterapeuta koji imaju razvijenu empatiju. Oni vam mogu pomoći da se proces olakša i ubrza.

zagrljaj utehe

Pokazivanje ranjivosti nas povezuje da drugim ljudima i ima isceljujuće dejstvo, ali je izuzetno važno da vodite računa pred kim pokazujete svoju ranjivost i svoje suze.

O tome sam detaljnije pisala u tekstu 6 tipova ljudi kojima nije dobro pokazivati svoju ranjivost a ukratko je to rečeno u citatu iz Malog Princa

Od svakoga treba tražiti ono što može da pruži.
Kad bih naredio nekom generalu da leti od cveta do cveta kao leptir, ili da napiše tragediju, ili da se pretvori u morsku pticu, a general ne izvrši primljenu zapovest, čija bi to bila krivica, moja ili njegova?

Nadam se da vam je ovaj tekst koristio i da će vam biti podrška u prihvatanju i puštanju neisplakanih suza.

Iz knjige „Lepe misli za lepe dane“

 

Pročitajte:

10+ zdravih načina da se utešite

6 tipova ljudi kojima nije dobro pokazivati svoju ranjivost

Empatija je tajna dobrih odnosa sa ljudima

Emocionalni detoks- šta je to i kako se radi?

Šta znači biti snažan

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

12 thoughts on “Kako isplakati neisplakane suze”

  1. a sta kada suza ima puno? kad lako krenu, kako da ih zaustavim? pa ja skoro ni jedan text sa ovog bloga nisam procitala do kraja jer krenu suze. A kako cu se onda okrenuti od kompjutera prema svojim ukucanima onako uplakana i objasniti sto placem. E ovo je moja noc kad sam sama pa sam resila da isplacem moje ne isplakane suze

    Odgovori
  2. 50 god.nije bilo plakanja.Ti si jaka, ti to mozes bile su reci mojih roditelja.Razvod posle 25 god.braka.Nije bilo suza ni tada,Sina sam izjurila jer me tukao.Nisam plakala ni tada.Prosle su dobre 4 godine sad placem dok meditiram,kad citam neku knjigu,kad se setim sto su mi sve branili i kako je sve moglo da bude drugacie. Ali imam dosta jos u sebi za plakanje.Stvarno treba vremena.Pozdrav i HVALA

    Odgovori
  3. Neverovatno! Danas nekoliko minuta nakon mojih neisplakanih suza sam dobila Vas newsletter sa linkom na ovaj post. 🙂

    Posle jos jednog bezuspesnog pokusaja da ostanem trudna i posle nekoliko sumljicavih komentara na moju ideju da pokrenem svoj privatni posao i odem sa redovne plate, a pored moje velike zelje, volje i pozitivnog stava, ja sam se ipak „slomila“ i morala da sve to izbacim iz sebe plakanjem.

    Znaci mi je da procitam ovaj post i komentare drugih citalaca. Hvala puno 🙂

    Odgovori
  4. Postovana, Jelena. Da li moze da postane previse plakanja? Ne mislim na mnogo sati dnevo, nego na ucestalo, po par suza. Da li je potreban psiholog/psihoterapeut da proceni da li je previse?

    Odgovori
    • Teško je odrediti šta je previše ili premalo…mislim da razgovor sa psihologom ili psihoterapeutom može da pomogne u proceni.

      Odgovori
  5. Kada ti neko konstantno prebacuje na račun plačljivosti omalovažavajući svaku isplakanu suzu, naučiš da ih potisneš i zanemariš. E tu nastaje belaj. Ne možeš reku obuzdati kad je bujica emocija ustalasa. Onda ti dođe da pobegneš od svega, a pobegao bi samo od sebe, jer ne znaš šta ćeš sa sobom…
    Bejaše tako nekako, da bi se pojavio neko (kad si već pomenula Malog princa ) ko me je pripitomio i uz čiju pomoć sam uspela ponovo da se isplačem. Vremenom je sve došlo na svoje i sada to valjano radim kad mi se prohte 🙂 Svaki put osmeh bude topliji, a zadovoljstvo veće .

    Odgovori
  6. Ja sam imala slučaj da, iako nemam problema sa zadržavanjem suza, kada sam izgubila oca, nisam mesecima mogla ni da adekvatno osetim tugu, a kamoli da se pošteno isplačem. Onda sam bila na razgovoru i psoholog mi je rekla da se ne brinem, već samo da dam sebi vremena i da će to polako doći, i zaista je tako i bilo.
    Nekada je potrebno dosta vremena, ali, uz veru u sebe, sve dođe na svoje.

    Odgovori
    • Da, dešava se da kada su tako veliki gubici u pitanju treba više vremena da pustimo suze i dođemo u kontakt sa tugom. U početku je toliko velika da ne bismo mogli da je podnesemo, i tada je privremeno potiskivanje koristan zaštitni mehanizam. Drago mi je što ste imali sreću da naiđete na nekog ko vas je pravilno usmerio.

      Odgovori
      • Draga Jelena, hvala Vam na odgovoru. Da, to usmerenje mi je veoma značilo, jer sam mislila da nešto sa mnom nije u redu, ali u samom procesu su mi, kao i u ličnom razvoju uopšte, veoma pomogli Vaši tekstovi, na čemu sam Vam neizmerno zahvalna 🙂
        P. S. Nadam se da ćete biti sa knjigom na ovogodišnjem Sajmu knjiga.

        Odgovori
        • Drago mi je što Vam moji tekstovi koriste 🙂 Nisam sigurna da ću biti na Sajmu knjiga ove godine….ako budem poslaću obaveštenje na mejling listu i postaviti na fb.

          Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *