Šta, zar je već prošlo godinu dana??? Već je kraj? 🙁
Ovo bi bilo ukratko o mom iskustvu sa projektom CCBNA.
Kao da sam juče pisala tekst Može li se živeti od ljubavi u kom sa vas obavestila da sam izabrana da budem deo regionalnog tima blogera.
Cilj projekta je promocija pisanja blogera u regionu i podrška njihovom radu, između ostalog i finansijski.
Što se mene tiče, taj cilj je ostvaren. Pored finansijske podrške koja nije zanemarljiva (za jedan tekst prosečna plata u Srbiji), mnogo značajnija podrška mi je to što sam pored lajkova i lepih reči dobila konkretno priznanje za svoj rad.
Jedno je klinuti lajk i napisati „bravo, odličan tekst!“, drugo je platiti nekom (u ovom slučaju meni 🙂 ) da napiše nešto.
Već sama činjenica da sam između mnogo njih koji su konkurisali izabrana baš ja mi je značila za dodatno samopouzdanje.
Izbor je bio ni po babu ni po stričevima, no po kvalitetu pisanja i reakcijama na tekstove. U zemlji Srbiji. Bez partijske knjižice.
Prija mi to iskustvo da se negde ipak cene rad i kvalitet, uliva mi nadu da može da nam bude bolje.
Okvirna tema projekta je bila radost koja nas ispunjava kada vodimo aktivan život.
Pitala sam se kako li ću „pisati po zadatku“, da li ću moći da pronađem inspiraciju za zadate teme. To je bio razlog dvoumljenja pre same prijave na konkurs. Taj razlog me nije omeo i sad mi je drago zbog toga.
Pokazala sam sebi da uspevam da održim svoj stil i da se držim svog sistema vrednosti, čak i kad je pisanje „na zadatu temu“.
Još jedna bojazan koju sam imala bila je da će biti zahteva da menjam sadržaj ili da pišem nešto što ne želim da pišem, nešto iza čega ne mogu da stanem. I tu bojazan sam odagnala podsetivši sebe da uvek imam pravo da kažem ne i da ne pristanem na bilo šta samo zato što me neko plaća.
I ta bojazan se ispostavila kao neosnovana. Dobijali smo okvirne predloge tema i data nam je potpuna sloboda da ih obrađujemo onako kako to inače radimo na svojim blogovima.
Neki od tekstova koje sam napisala u okviru ovog projekta su:
Dan bez poljupca je protraćen dan
Ajnštajnov savet za postizanje ravnoteže u životu
Emocionalna higijena za vitak stas
Ostale tekstove možete da vidite ovde
Ukratko, koristan i uspešan iskorak iz moje zone komfora.
Pored svakodnevnih malih iskoraka iz te dosadne zone komfora, u protekloj godini sam napravila i dva baš, baš velika.
Objavila sam svoju prvu knjigu, „Putovanje u središte srca“ iiiiiii konačno skupila hrabrost da napustim „siguran“ posao.
Učešće u ovom projektu ima značajnu ulogu u mom osnaživanju i ohrabrivanju za tako velike i važne korake.
Kako vreme prolazi i stičem različita životna iskustva, sve više sam uverena da su ljudi i dobri odnosi s njima najveće bogatstvo i kapital.
Zahvaljujući ovom projektu sam upoznala neke nove drage ljude i uživala u saradnji sa njima. Dragan Varagić i Nemanja Đurić su bili izuzetno korektni i podržavajući „šefovi“ 🙂 Profesionalci sa jasnim ciljem i poštovanjem za saradnike.
Kroz projekat sam upoznala i Branislavu Antović koja vodi divan blog Brana’s divine world i Aleksandru Petrovski čiji mi se blog takođe veoma dopada.
Srcu mi je posebno draga gospođa Dajana Šipraga Zlojutro koja se po internetima predstavlja kao Dara Picard Evilmorning i na svom blogu i fb profilu piše svašta nešto korisno i uvek protkano njenim specifičnim humorom.
Dara mi je pomogla oko organizovanja promocije knjige u Banja Luci a kad je došla u Novi Sad na jedan dan našle smo se na kafi i onako pravo lepo ispričale.
DakleM, projekat CCBNA mi je doneo mnogo toga lepog:
- nove divne ljude
- materijal za samopouzdanje
- podsticaj da mrdnem iz zone komfora
- ideje za nove projekte i saradnje
- finansijski podsticaj
Zadovoljna sam, veoma. I zahvalna za ovo iskustvo.
U toku je konkurs za novu generaciju blogera. Ako imate blog ili You Tube kanal i želite da iskusite nešto novo, korisno i podržavajuće, više informacija o uslovima konkursa i načinu prijavljivanja imate ovde.
Ovaj tekst je deo projekta Coca-Cola Bloggers Network Adria
Postovana,voleo bi da vas upoznam ako dolazite u Vrdnik i li Srem.Mitrovicu,ili okolinu,jer sma zaista imporesioniran tekstovima
Hvala Boško. Ako budem organizovala nešto u Vrdniku ili Sremskoj Mitrovici poslaću obaveštenje na mejling listu i objaviti na Fejsbuku.
Poslala sam prijavu, rekoh- baš da vidim šta će da bude. 😀
Mada mislim da se moj blog baš ne uklapa u ono što oni traže. 😉
To se nikad ne zna, držim ti palčeve! 🙂
Veoma mi je drago na vašem postignutom uspehu i da krenete napred iz confort zone ! Jer to je isto vrlo bitno doneti odluku i prihvatiti “ mogućnost “ koja se nudi a naravno uvek se mize reci i “ ne “ ja sam slicno prošla i eto kada sam dosla u ovu divnu zemlju Australiju , prvi sam krenula sa sa teskim poslovima fok nisam naucila jezik Al sam se trudila i puno citala i kada mi se nažalost desilo veoma veliki preokret boles voljenog supruga pa kad ostala bez njegai nikog u ovoj zemlji Al dragih stecenih prijatelja vec sam imala ali sam se osvrnula i prihvatila bas tu nepoznati stranu sto mi je ova država ponudila i socijalne radnice su pocele me posećivati i razmotrili smo sta nih da studiram i da radim i sada sam negovateljica za stare i bolesne od odobe i idem svojim kolima u posetu njima ! Posao mi je veoma zanimljiv ! Radim u odlicnoj orgsnizaciji ljudi me cene i postuju platili su mi školovanje i dobro me plaćaju ali dosta i radim Al se nezelim ! Zadovoljna sam i zahvalna sam na svemu !! Danas mi je rodjendan i bas mi je lepo ! Jeste jos uvek sam usamljena ali sa odlicnim knjigama to mogu prevazići ! Sve najbolje i puno uspeha u daljem radu vam zelim !!!
Hvala draga Eleonora, srećan rođendan, sve najbolje i najlepše vam želim!