Zašto se bojimo sreće?

Znate ono kad neko priča o nekom lepom događaju ili uspehu, pa kucne u drvo, da „ne urekne“ ili „da ne čuje zlo“?

Ili neće „previše“ da se raduje, da ne prizove neku nesreću.

 

Postoji to široko rasprostranjeno uverenje, pogotovo na našim prostorima, da previše sreće priziva nesreću. To uverenje je posledica pogrešnog uverenja da kada jedan događaj usledi nakon drugog, to nužno znači da je prvi uzrok drugog.

Činjenica je da emocionalno obojene događaje lakše pamtimo i iz tog razloga se događa da u svom sećanju povežemo lep i ružan događaj i pripišemo im uzročno posledičnu vezu.

Slično, takođe netačno uverenje, je da brigom sprečavamo loše događaje. Ako brinemo i zabrinuti smo verujemo da sebe i bližnje možemo da zaštitimo na taj način i suprotno, ako smo opušteni i bezbrižni kao da „prizivamo“ nesreću.

Realnost je potpuno drugačija- brigama se iscrpljujemo i na taj način smanjujemo svoje kapacitete da se nosimo da stresnim događajima i situacijama.

Preteranom brigom za druge ne samo da ih ne štitimo nego ih udaljavamo od sebe. Kada su roditelji u pitanju, oni preteranom brigom svojoj deci šalju poruku da je život jako opasan a da oni nisu sposobni da se nose s tim- i na taj način ih, paradoksalno, onesposobljavaju za život i povećavaju im verovatnoću da ne budu srećni i uspešni, nego da budu nesigurni i uplašeni.

Neki događaji jesu uzrokovani našim činjenjem ili nečinjenjem, neki nisu. Ono što je sigurno je da naša osećanja nemaju tu moć da utiču na to da li će se nešto dogoditi ili ne.

Život je takav da se dobri i loši događaji smenjuju, dešavaju se lepe i ružne stvari. Ne postoji niko kome se nikada nije dogodilo nešto loše ili ružno. Svi u životu imaju uspone i padove, dobre i loše periode i dobre i loše dane. Niko ne može da ih izbegne!

zasto se bojimo srece
„Ako nemate uspone i padove u životu to znači da ste mrtvi.“

Razlikujemo se po tome što neki loše događaje pripisuju sebi i veruju da im se to dogodilo kao neka kazna i da su mogli to nekako da spreče, a neki to prihvate kao deo života i znaju da to nije nikakva kazna za neki davno počinjeni greh ili pogrešan potez u životu.

 

Kada bi uverenje da srećom prizivamo nesreću i loše događaje bilo tačno, to bi značilo da ako smo uvek nesrećni nikad se ništa loše neće dogoditi.

Ako smo uvek nesrećni ili bar nismo srećni, nećemo sprečiti loše događaje, saobraćajne nesreće, bolesti i smrti naših bližnjih. Samo ćemo sprečiti sebe da uživamo u lepim događajima i da prihvatimo darove koji nam se nalaze na putu.

Biti srećan nije samo lepo nego je i zdravo i korisno!


Srećni ljudi uživaju u sledećim blagodetima:

  • druželjubiviji su i imaju više energije
  • drugi ljudi ih više vole
  • imaju veću verovatnoću da sklope brak i ostanu u njemu
  • imaju bogatiju mrežu prijatelja i socijalne podrške
  • produktivniji su na poslu
  • bolje su vođe i pregovarači i zarađuju više novca
  • otporniji su na teške okolnosti
  • imaju jači imuni sistem

Malo li je? 🙂

Iz knjige “Putovanje u središte srca” 

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

6 thoughts on “Zašto se bojimo sreće?”

  1. Bas ste lepo primetili sa u nasoj kulturi briga ( jos bih dodala i zrtva) imaju posebno mesto. Mozda bi trebalo istraziti zasto je to tako. U razgovoru sa ljudima, takodje sam primetila, da u proceni nekog buduceg dogadjaja pre biraju negativan ishod. Kad ih upitam zasto tako? Odgovaraju da su samo „realni“ ! Cini se, kao da sami sebi zabranjujemo da imamo pozitivna ocekivanja. Posto sam imala prilike da zivim i u drugoj kulturi, ovo je tek tada postalo ocigledno .
    Zelim Vam uspeh i radost u daljem radu
    Svako dobro
    Jelena M.

    Odgovori
  2. Dešavalo mi se u prošlosti da svaki osmeh otplačem i to s kamatom , no sada znam da nije billo do mene . Shvatila sam da nije moj život bio loš , več prisustvo pogrešne osobe u njemu.
    Sad je priča sasvim veselija , smejem se bez trunke strepnje , znajući da će povremeno biti i suza , samim tim što su i one sastavni deo života.
    Sunce sija svaki dan , no ponekad ga zaklone oblaci . S takvim saznanjem i kiša zna da prija.
    Sasvim prirodno 🙂

    Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *