Najbrži put do sreće

Najbrži put do sreće nije promena okolnosti u kojim živimo, nije zarađivanje više novca, nije promena posla, nije sretanje „srodne duše“.

Sve je to lepo, ali nije dovoljno za istinsko osećanje sreće. Na sve lepe događaje i stvari u našem životu se brzo naviknemo, počnemo da ih podrazumevamo i što više podrazumevamo sve lepo i dobro što imamo u životu, to više naše osećanje sreće i zadovoljstva bledi.

Šta jeste najbrži put do sreće? Šta je to što možemo da uradimo sada, pa da se osećamo srećnije i zadovoljnije?

Detaljniji odgovor na to pitanje dala sam u tekstu „Mala tajna za veliki uspeh u životu!“

Ta mala tajna je- zahvalnost!

Kada u sebi i svom životu negujemo stanje zahvalnosti, sreća i zadovoljstvo postaju naši stalni pratioci!

Šta kada su nam životne okolnosti objektivno teške, kada nije lako naći razlog za zahvalnost, kada nam sreća deluje kao nešto što nam se više nikada neće osmehnuti?

Odgovor na to pitanje sam dala u ovom kratkom videu

Ako vam se svideo ovaj post, slobodno ga podelite sa prijateljima!

Svoja razmišljanja i iskustva na ovu temu slobodno iznesite u komentarima

 

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

8 thoughts on “Najbrži put do sreće”

  1. Lep je to i optimistican stav, medjutim to sto postoji jaka korelacija na osnovu istrazivanja izmedju zahvalnosti i osecaja srece i dalje ne znaci da je to bas zbog zahvalnosti. Zapravo uopste me ne bi zacudilo da postoji jos jaca korelacija izmedju srece i skromnosti ili negativna korelacija izmedju srece i ambicioznosti (posmatrano na celoj populaciji) Ali to i dalje ne daje odgovor na pitanje kako biti srecan/na.

    Inace ideja da, kada nam se god nesto negativno desi, to osecanje ubijemo tako sto sebi kazemo moglo je i gore ili fokusiranjem na neke dobre aspekte zivota nikako ne resava problem. Ta ideja mi je analogna onoj o stisavanju uma u Budizmu koja ide otprilike ovako:

    Kada god ti na pamet padaju negativna osecanja ili „neciste“ misli ti izgovori mantru i tako zatrpaj svoje misli mantrom dok ne uspes da se fokusiras na nesto drugo.

    Poenta: Ne mozes da prefarbas auto kako treba, ako pre toga nisi skinuo rdju.

    Ono sto za mene izgleda korisno raditi da bi se tako nesto ostvarilo (sreca) jeste da se covek zagleda u sopstvenu psihu i da pokusa da indentifikuje negativne mehanizme i sablone koji mu se desavaju u zivotu nakon ceka je moguce otarasiti se istih.

    primer situacije:
    Izadje covek napolje, pokisne, vrati se kuci i gle cuda sutra se prehladio…

    Postavlja se pitanje?
    Zasto se odredjeni ljudi razbole kada god im se desi ovakva situacija a nekima se to nikad ne desava? Da li kisa ima veze sa padom imuniteta? Pa ako ima valjda bi bilo prirodno da se vecini sveta desava prehlada kada pokisnu, a sta za one delove sveta gde je stalno kisa?

    Poenta: U pozadini psihe moze biti nekoliko mehanizama zbog kojih se ovo desava:

    1. Autosugestija iz ranog perioda detinjstva -> bliznji govorili nemoj da kisnes prehladices (Autosugestija usvojena dok nismo imali razum da racionalizujemo sta nam se prica)
    2. Manipulacija -> Podsvesno smo se razboleli jer nam je potrebna dodatna paznja i nega
    (Kada se neko razboli obicno bliznji trce oko njega/nje i poklanjaju vise paznje nego obicno, *manipulacija je u smislu jer smo kao mali naucili da manipulisanjem mozemo doci do cilja recimo kaze dete, mama mama kupi mi ono! I kada mama nece, dete zaplace znajuci da ce tako dobiti to sto zeli (a mama da ne bi pravila scenu u gradu kupi detetu to sto zeli) nakon cega dete je naucilo sablon i povezalo da bi dobio/la nesto: ti zaplaci)

    itd…

    Ukratko u zivotu svakoga se mogu prepoznati sabloni koji se stalno ponavljaju, jednom kada se prepoznaju, i indentifikuje se sa cim smo ih povezali, mozemo ih eliminisati prosto tako sto primetimo da to sto nam se desava nije uzrokovano tim i tim…

    gornji primer:
    Primetimo nekoliko instanci u zivotu kada nam se desilo da pokisnemo i indentifikujemo koje od mehanizama postoje kod nas… Nakon cega prosto kazemo sebi: „Jasno mi je da to sto sam pokisao/la nema nikakve veze sa prehladom, svestan sam autosugestije, sada mi vise ovaj mehanizam ne treba i odbacujem ga.“ – I tako za svaki mehanizam pojedinacno.

    Ako ste indentifikovali sve mehanizme, nikada vise se nece desiti tako nesto (pri cemu treba imati u vidu da je um-psiha veoma kompleksna stvar i skup vrednosti koji nosimo je ogroman)

    Ako eliminisemo sve negativne vrednosti sta ostaje? Pa pozitivne koje su vec postavljene kako treba i koje rade u nasu korist tj slikaju volju u realnost. To je ideja.

    Teorema luck: Osecaj srece je srazmeran zadovoljenju maxima zelja.

    pozdrav,
    Djordje

    Odgovori
    • Đorđe hvala za komentar.
      Visoka korelacija ne označava uzročno posledičnu vezu, tako da niko ne tvrdi da je zahvalnost uzrok sreće.
      Zahvalnost jeste jedan od faktora koji u značajnoj meri utiče na povećanje nivoa sreće odnosno popravljanje raspoloženja. Tu su naravno i drugi faktori.
      Više o tome sam pisala u drugim tekstovima, možeš da pogledaš na blogu ili da se prijaviš na mjeling listu i preuzmeš Vodič za srećniji život.

      Slažem se da preterano pozitivno razmišljanje nije ni dobro ni korisno. Razvijanje stava zahvalnosti ne isključuje priznavanje problema i bavljenje njima na konstruktivan način.

      Sve su ovo velike i važne teme i ne mogu da budu potpuno obrađene u jednom tekstu ili videu 🙂
      Možda bi ti bili zanimljivi snimci Zašto pozitivno razmišljanje (NE) funkcioniše i Pozitivna i negativna osećanja, imaš ih na mom yt kanalu.

      Veliki pozdrav

      Odgovori
      • Draga Jelena , zahvalna sam mojoj prijateljici sto mi je poslala link sa tvojim blogom i to sam joj i napisala i rekla. Ja sam celog zivota zahvalna drugima za milion lepih, sitnih i krupnih, ciljanih i nehoticnih stvari kojima su me obradovali, ali zaista nikad nisam propustila da im to i kazem ali i da to iskreno u sebi osecam ,nosim i pamtim. Sad evo,zahvaljujuci tebi draga Jeco, u svojoj 56oj god. zivota shvatih zasto sam veciti optimista!

        Veliki pozdrav, Lela

        Odgovori
        • Draga Lelo, hvala i tebi.
          Za ove lepe reči upućene meni, ali i za to što si opisala svoje iskustvo sa zahvalnošću.Lične priče najviše motivišu.

          Veliki pozdrav 🙂

          Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *