Kako se motivisati i prestati sa odlaganjem?

Da li vam se dešava da imate pred sobom neki zadatak za koji mislite da nikada nećete uspeti da završite? Da će vam biti teško i naporno i dosadno i ko zna kakvi će rezultati biti?

To može da bude nešto što ne volite i ne želite da radite ili  nešto što volite i želite, ali se bojite da niste dovoljno dobri za to.

Želite da zadatak bude obavljen ali nekako nemate motivacije. Nikako da se pokrenete.

Za mene je prvi primer spremanje po kući, a drugi spremanje ispita.

Dešavalo mi se da kada treba da spremam ispit imam silnu želju da perem prozore, a kada je „vreme“ za spremanje kuće, dobijam sjajne ideje za pisanje ili zalutam na internetu čitajući zanimljive tekstove.

To možda i ne bi bilo loše da nije osećaja krivice i glasića koji govori „sada treba da učiš“ ili „sada treba da spremaš“.

Podeliću sa vama način na koji sam uspela da rešim ovaj problem.

Kako da vašu kuću održavate čistom i urednom bez muke i napora?

kako se motivisati

Spremanje kuće. Znamo šta to znači. Ceo dan sa krpom i usisivačem. Prođe ceo dan, umorim se, ok, kuća je spremljena ali sam toliko umorna da nemam snage ni da uživam u tome. A ionako se nered napravi ponovo i prašina padne dok trepnem. Jednom rečju- Sizifov posao.

Idealno za odlaganje i odugovlačenje. Sutra ću. Ili možda bolje prekosutra.

Ovako mi je bilo dok nisam zastala i zapitala se- ko kaže, i gde piše da kuća mora da se sprema odjednom?

Gde piše da brisanje prašine, usisavanje, pranje kupatila i peglanje veša moraju da se obave u istom danu?

Šta će se dogoditi ako ih rasporedim na više dana?

Odlučila sam da rizikujem i isprobam. Drznula sam se da narušim sveti zakon uklesan u kamenu – kuća se sprema odjednom!

I šta se dogodilo? Dogodilo se to da sam shvatila da kada se spremanje  rasporedi na 5-6 dana postaje mnogo lakše i gubi se potreba za odugovlačenjem.

Usisavanje- 15 minuta. To uradim u nekoj pauzi od pisanja. Taman mi prija da se malo razmrdam.

Brisanje prašine- 15-20 minuta. Opet, malo razgibavanja prija nakon dugotrajnog sedenja.

Sređivanje kupatila- 15-20 minuta. Očas posla 🙂

Peglanje veša. Gde piše da, ako vam se već nakupio veš za peglanje, morate da ga ispeglate „u jednom cugu“? Da ne stajete dok ne završite? Umesto da jedan dan peglate veš sat-dva, zašto ne biste za to izdvojili 20ak minuta dnevno? Gomila će se smanjiti a da i ne primetite.

Svako ko radi će teško izdvojiti nekoliko sati za spremanje u toku radnog dana. Tako da nam preostaje samo vikend. I normalno je da osećamo otpor i želimo da izbegnemo neku aktivnost kada je obavljamo već umorni od radne nedelje i svih drugih obaveza.

Sa druge strane, 15-20 minuta uvek možemo da izdvojimo.

Meni ovakav pristup pomaže. Ne pamtim kada sam provela ceo dan u spremanju po kući. Mnogo mi znači i to što umesto nezadovoljstva i dosade sada dok spremam osećam zadovoljstvo. Aktivnost traje dovoljno kratko da se ne umorim, zadatak za taj dan je ispunjen i osećam se uspešno i zadovoljno.

Pisanje seminarskog rada- noćna mora ili uživancija?

motivacija za pisanje

S obzirom na to da godinama pišem svoj blog, jasno je da volim da pišem. Po vašim komentarima i čitanosti, jasno je da umem da pišem.

Pisanje seminarskog rada na temu emocionalne inteligencije u kompanijama i organizacijama za mene bi trebalo da bude mačji kašalj, rekli biste.

Pa da, naravno, treba da napišem 16 strana teksta na temu kojom se bavim godinama. Jeste malo specifično, nisam se bavila poslovnom primenom ali dobro, nisu ni to španska sela za mene.

Dobro, treba da napišem samo 16 strana. Ja to mogu. Samo danas nešto nisam inspirisana. Sutra ću. Sutradan je bila jako zanimljiva radionica o dekupažu, to nisam mogla da propustim. A sutradan posle tog sutradan sam shvatila da mi je garderober u neredu i da mu je neophodno hitno spremanje. I tako je prošlo dosta dana, napisala sam nula strana seminarskog rada i bila veoma nezadovoljna.

Bila sam nezadovoljna i osećala se neuspešno sve dok nisam zastala i zapitala se u čemu je problem. Šta je to što me sprečava da se posvetim pisanju seminarskog rada.

I shvatila da očekujem od sebe da sednem i napišem tih 16 strana. Ako ne odjednom, a ono bar u dva dana. Nije ni čudo što sam odugovlačila, postavila sam sebi pretežak zadatak. I nije ni čudo što sam osećala nesigurnost. Postavila sam sebi prekratak rok. Koliko god volim da pišem, retko mi prija da sedim i pišem satima, ceo dan, bez pauza.

Drugi razlog odugovlačenja je bio taj što dugo pre toga nisam pisala akademske tekstove. Kao i za fizičke aktivnosti, i za intelektualne je potrebna kondicija. A kondicija se stiče tako što se krene od malo aktivnosti i onda se postepeno povećava. Inače možemo da dobijemo upalu mišića i da se demotivišemo.

I, postavila sam sebi zadatak da svakog dana izdvojim za početak sat vremena za moj seminarski rad. Sat vremena da li traženja literature, čitanja ili pisanja. Nije važno. Sat vremena posvećenih tom radu.

Taj pristup je urodio plodom. Umesto da nagovaram sebe da radim, planiranih sat vremena sam produžila na dva sata, i teško mi je bilo da stanem. Uživala sam u radu, svakog dana se osećala uspešno jer je zadatak bio obavljen, i svakog dana se radovala svakoj novoj rečenici i pasusu. Za nekih desetak dana sam završila rad i poslala ga profesorici. Ne samo da sam dobila ocenu 10, nego sam ga toliko dobro napisala da je profesorica prvo mislila da sam ga skinula negde sa interneta i prevela. Nije mogla da veruje da neko toliko mlad može da napiše toliko dobar i stručan rad. Poverovala mi je tek kad sam ga usmeno branila, jer joj je tada postalo jasno da zaista vladam materijom. I bilo joj je žao što ne može da mi da ocenu veću od 10 🙂

Svaki dan po malo je mnogo više i lakše nego odjednom mnogo.

Imam mnogo ovakvih primera u svom životu, ali nadam se da su ova dva dovoljna da vas inspirišu i motivišu.

Iz knjige „Lepe misli za lepe dane“

Pročitajte:

Kako ostvariti velike ciljeve

Da li zagorčavate sebi život perfekcionizmom?

Zašto pametni ljudi rade naporno a ne pametno?

3 jednostavna trika za veću produktivnost

Sindrom varalice: sposobni ljudi koji potcenjuju svoje kvalitete i postignuća

 

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

7 thoughts on “Kako se motivisati i prestati sa odlaganjem?”

  1. Ili sam prestala da peglam citave gomile vesa 🙂 Neke stvari ni ne moraju da se peglaju, narocito muske pamucne majice. Jako dobro ih protreses kad ih stavljas na susilicu, i posle ih rukama prepeglas kad ih slazes. Jos kad lepo prione na musko telo, pa se zategne – ispeglana u trenutku!

    Odgovori
    • Saška hvala za ovaj praktičan doprinos temi 🙂 i ja sam vremenom shvatila koliko stvari zapravo ne treba da se pegla….život me naučio 😀

      Odgovori
  2. Svaki pocetak je tezak. I sam sam svjedok toga. Upravo sada se nalazim u situaciji da moram da odgovorim velikom broju i privatnih i poslovnih(fakultetskih) obaveza, pri cemu su fakultetske obaveze jako zahtjevne, zbog nivoa studija. Medjutim, shvatio sam da je bespredmetno da budem radoholik kao na ranijim studijama, pa sam rekao sebi da cu obraditi po 30-ak strana skripte dnevno(a ukupan obim svih skripata je preko 1000 strana) i toga se pridrzavam(ako uspijemi vise od tih 30 strana, super,ako podbacim, nije smak svijeta).

    Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *