Kako volimo? Stilovi afektivnog vezivanja

“Sve srećne porodice liče jedna na drugu,

svaka nesrećna porodica,
nesrećna je na svoj način“

Lav Tolstoj

Stabilan i zadovoljavajući ljubavni odnos u značajnoj meri doprinosi kvalitetu života. To znaju svi, i oni koji uživaju u blagodetima takvog odnosa, oni kojima ljubavni odnos oduzima energiju, unosi nemir i smanjuje samopoštovanje, kao i oni koji kroz život idu sami. Primenjene u oblasti bliskih partnerskih odnosa, Tolstojeve reči bi mogle da glase ovako: svi srećni parovi liče jedan na drugi, svaki nesrećan par, nesrećan je na svoj način. Istraživanja u oblasti partnerskih odnosa pokazuju da je realnost ipak drugačija.

I srećni i nesrećni parovi imaju svoje specifičnosti po kojima su jedinstveni, ali i neke karakteristike koje su im zajedničke.

Postoje osobine, stavovi i ponašanja koja dovode do svrstavanja svakog para u kategoriju “srećan“,“nesrećan“ i“nešto između“. Ako sreću definišemo kao ono što osećamo prilikom ostvarenja velike i veoma važne želje a zadovoljstvo kao osećanje prilikom ispunjenja neke naše želje, koja je svakako važna ali ne i najvažnija, smatramo da je primerenije baviti se zadovoljstvom a ne srećom u bliskim partnerskim odnosima. Šta je to što karakteriše zadovoljne parove? Kako postižu skladno funkcionisanje veze koja omogućava osećaj zadovoljstva bivanja u vezi? I, jednako važno pitanje, šta je to što karakteriše nezadovoljne parove? Na koji način oni postižu da nešto potencijalno veoma lepo i prijatno pretvore u nešto neprijatno i frustrirajuće?

Pretpostavlja se da partnerski odnos predstavlja integraciju tri različita sistema ponašanja: afektivne vezanosti, brižnosti i seksualnosti, sa različitom važnošću ovih elemenata koji slede predvidljiv obrazac tokom vremena. Teorija afektivnog vezivanja uvodi pojam stilovi vezivanja koji se definiše kao karakteristična očekivanja, potrebe, emocije, strategije emocionalnog reagovanja i socijalnog ponašanja određene osobe, a koja su rezultat interakcije urođenog motivacionog sistema ponašanja afektivnog vezivanja i istorije iskustava vezivanja koja je počela odnosom sa roditeljima . Prema tvorcu teorije afektivnog vezivanja, Bolbiju, osoba se oslanja na dva komplementarna unutrašnja modela. To su model sebe, odnosno koliko je prihvatljiva i voljiva u očima figure vezivanja, i model drugog, koji se odnosi na to koliko responsivnom i pristupačnom se fugura vezivanja opaža. Stilovi vezivanja su specifični načini na koje osoba uspostavlja bliske odnose i utiču na to kako će ta osoba percipirati sebe i partnera u odnosu, kao i na koji način i u kojoj meri će učestvovati u odnosu. Uvođenje ideje stilova vezivanja je bilo veoma inspirativno za autore koji se bave afektivnim vezivanjem u partnerskim odnosima, tako da sada imamo veći broj različitih kategorizacija i modela stilova vezivanja. 


Hazan i Šejver su pretpostavili da će se tri glavna obrasca vezanosti u detinjstvu, sigurni, ambivalentni i izbegavajući, manifestovati i u partnerskim odnosima adolescenata i odraslih. Vođeni tom pretpostavkom, “preveli“ su ove obrasce vezanosti u oblast partnerskih odnosa, i na taj način došli do sigurnog, nesigurnog ambivalentnog i nesigurnog izbegavajućeg stila vezanosti. Karakteristike sigurnog stila vezanosti su prijatnost zbog bliskosti i sposobnost i poverenje da se u drugom traži i nađe oslonac. Preokupiranost partnerom i pitanjima vezanosti i želja za većom bliskošću nego što partneri žele karakteriše nesiguran ambivalentni stil vezanosti. Nesiguran izbegavajući stil se ogleda u strahu od bliskosti, nepoverenju u partnera i izrazitoj samodovoljnosti.


Autorka četvorokategorijalnog stila vezanosti Kim Bartolomeu smatra da je za ponašanje u partnerskom odnosu važno kako neko opaža sebe, kako opaža drugog i kakva su mu očekivanja od partnera. U skladu s tim kriterijumima, ona navodi četiri stila vezivanja: sigurni, preokupirani, bojažljivi i odbacujući. Bartolomeu takođe navodi dve dimenzije koje stoje u osnovi ovih stilova: anksioznost i izbegavanje, koje ona tumači kao ishod negativnog modela sebe (anksioznost) i negativnog modela drugih (izbegavanje).


Karakteristike osobe sigurnog stila vezanosti su :


• visoko samopouzdanje
• pozitivan stav prema drugima
• ostvaruju intimnost u odnosima
• ravnoteža potreba za vezivanjem i autonomijom
• imaju realnu sliku o partneru
• njihove partnerske odnose odlikuju bliskost, međusobno poštovanje, uključenost i otvorenost
• konflikte rešavaju kontsruktivno


kako volim
Osobe preokupiranog stila vezanosti karakterišu:


• preokupiranost odnosom
• preterana potreba za bliskošću
• u vrednovanju sebe veoma zavise od drugih, pa partnerski odnos za njih ima izuzetnu važnost
• često su u vezama jer ne mogu da budu sami
• lako se zaljubljuju, idealizuju partnera i novu vezu
• karakteristična osećanja u odnosima su bes, strast,ljubomora i posesivnost
• investiraju u vezu više od partnera ali su i dominantniji, zavisniji i zahtevniji
• teško doživljavaju raskid, pa često ostaju u vezama uprkos ozbiljnim problemima.



Karakteristike osoba bojažljivog stila vezanosti su sledeće:


• nisko samopouzdanje i velika usredsređenost na sebe
• konflikt motiva:imaju izraženu potrebu za bliskošću, ali izbegavaju vezivanje zbog straha od ostavljanja i povređivanja
• teško im je da se uključe u vezu, a kada se uključe su pasivni, zavisni i više investiraju u vezu od partnera
• nesigurni su u vezi i skloni da za probleme krive sebe
• retko otvoreno komuniciraju i ne pokazuju svoja osećanja
• izbegavaju konflikte
• raskid im pada teško jer se plaše da nikada neće naći novog partnera.



Osobe odbacujućeg stila vezanosti odlikuju:

 

 


• visoko samopouzdanje i kompulsivno oslanjanje na sebe
• povećana potreba za autonomijom i umanjivanje značaja vezivanja
• ulaganje u posao i materijalne stvari više nego u intimne odnose
• nedostatak intimnosti, bliskosti, otvaranja i izražavanja emocija u pratnerskim odnosima
• manje ulažu u vezu od partnera
• izbegavaju emocije i konflikte
• ne traže podršku od partnera, ne reaguju na zahteve za podrškom i znake zavisnosti od partnera
• plaše se posvećivanja i brzo osećaju dosadu ili se osećaju kao da su u zamci

Kao što je i očekivano, sigurni stil vezivanja je u najvećoj meri povezan sa posvećenošću, poverenjem i zadovoljstvom vezom, dok se ostali stilovi vezivanja više povezuju sa negativnim emocijama po pitanju romantične veze. Iako je stil afektivnog vezivanja određen ranim iskustvom i odnosom sa starateljima, moguće je promeniti ga, samostalno, uz pomoć prijatelja i/ili stručne osobe. Da se preciznije izrazim-moguće je promeniti sopstveni stil afektivnog vezivanja, ukoliko to želite…

Veoma je teško, veoma blizu nemogućem, promeniti stil afektivnog vezivanja partnera. Ako želite stabilnu, zadovoljavajuću vezu, zasnovanu na bliskosti, razumevanju i prihvatanju, birajte osobe sigurnog stila vezivanja. Ako želite frustracije, patnju, dramu, neuzvraćenu ljubav…birajte one druge.

Želite da:

  • više volite sebe
  • povećate svoju emocionalnu inteligenciju
  • ulepšate i obogatite svoju svakodnevicu?

Knjiga „Putovanje u središte srca“ može da vam pomogne u tome!

Sjajna knjiga, pravi melem

Srbijanka Jović

„Profesionalna, stručna, a opet topla, lična i milujuća.“

Jelena Veljković

Pisana je jednostavnim i razumljivim jezikom, uz mnoštvo primera, ilustracija i konkretnih načina da život živite lakše i lepše.

U ovoj zbirci psiholoških tekstova obrađene su neke od sledećih tema:

  • ljubav prema sebi
  • odnosi sa drugim ljudima
  • srećan život
  • emocionalna inteligencija
  • asertivnost

Želite knjigu “Putovanje u središte srca” u svojoj biblioteci? Da vam bude pri ruci svaki put kad vam zatreba razumevanje, uteha, ohrabrenje i vetar u leđa?

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

3 thoughts on “Kako volimo? Stilovi afektivnog vezivanja”

  1. Baš koristan tekst, dobro je znati da se stilovi vezivanja mogu menjati :). Težim ka sigurnom, mislim da mi je ukorenjen afektivni, ali menjam se vremenom. Pomažu i odlike stilova, jer se onda zna na šta konkretno obratiti pažnju, i kod sebe i kod (budućeg/potencijalnog) partnera.

    Odgovori
  2. Hvala na stručnom odgovoru za dilemu u kojoj sam kategoriji. Al imam jedno pitanjce.
    Može li jedna osoba da pređe iz jednog oblika u drugi, i da li jedna osoba uvek ima isti stil (način) vezivanja ili pak u zavisnosti od partnera ili same veze može preći iz jednog načina vezivanja u drugi. Drugim rečima da li jedna osoba (ili veza) može menjati način povezanosti u vezi (ili sama veza).
    Huuuu, al sam zakomplikovala…al šta ću, i sama sam očigledno takva…

    hvala draga Jeleno, na svemu, divna si nam i ostani takva! <3

    Odgovori
    • Nisi zakomplikovala Natašo, odlično pitanje 🙂
      Stil afektivnog vezivanja može da se menja, ako to želimo, sami ili uz podršku psihoterapeuta.
      Svako može da menja svoj stil afektivnog vezivanja, druge je teško motivisati na tako nešto…
      Zavisi i od partnera, ako neko ima preokupiran stil vezivanja u kontaktu sa nekim ko ima izbegavajući to će se verovatno pojačati, a u kontaktu sa nekim ko ima siguran stil afektivnog vezivanja uznemirenost se smanjuje.
      Nadam se da sam pomogla ovim odgovorom 🙂

      Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *