Da li zagorčavate sebi život perfekcionizmom?

Greške, neuspesi i promašaji su sastavni deo života. Jedini način da izbegnete grešku je da ne radite ništa. A to je najveća moguća greška koju možete da napravite. Na taj način propuštate da živite život u potpunosti i propuštate prilike da učite i da se razvijate.

Perfekcionizam se ogleda u očekivanju od sebe da se u svemu što radimo dostigne savršenstvo, da se sve postigne iz prvog puta, lako i bez greške. Kod nekih ljudi ovakav stav dovodi do toga da postižu visoke rezultate ali i cena je previsoka. Strah od greške tokom procesa rada umanjuje zadovoljstvo koje neka aktivnost može da nam pruži. Čak i kada se cilj ostvari, izostaje zadovoljstvo, zato što uvek može da se pronađe neka greška.

Neki drugi, kod kojih je perfekcionizam još jače izražen, postižu manje nego što bi mogli, gube vreme baveći se nebitnim detaljima i više greše u želji da izbegnu grešku.

Zoran Milivojević navodi da je glavni problem kod perfekcionističkog stava to što ljudi koji ga imaju ne prave razliku između sebe i rezultata svog rada. Ako je posao urađen savršeno- oni su savršeni, ako je posao urađen pogrešno-oni su pogrešni.

To je zabluda.

Mi nismo isto što i naši postupci.

Nešto radimo bolje, nešto manje dobro, nešto nam uopšte ne ide, i važno je da dozvolimo sebi da tako i bude, umesto da kinjimo sebe previsokim standardima i očekivanjima.

Imati visoke standarde i težiti kvalitetu u radu i životu je u redu, sve dok ih ne postavljamo kao merilo naše vrednosti. I sve dok smo svesni da su greške i neuspesi neizbežni i da ne govore ništa o nama i našim kvalitetima.

Perfekcionizam najčešće nastaje kao posledica previše uslovne i premalo bezuslovne ljubavi tokom odrastanja. Previše kritike i premalo pohvale. Kritike upućene na biće umesto na ponašanje takođe pogoduju razvoju perfekcionističkog stava. „Ti si nesposoban/glup/smotan“ umesto „Nisi dovoljno učio i zato si dobio lošu ocenu/ Budi malo pažljiviji / Potrudi se više i uspećeš“  dovodi do toga da se umesto realističnih izgrade perfekcionistički kriterijumi.
Deca tada dostizanje savršenstva i izbegavanje grešaka doživljavaju kao borbu za roditeljsku ljubav, što je za njih jednako pitanju života i smrti.  Kada odrastemo usvajamo te standarde i nastavljamo da budemo prestrogi prema sebi. Ljubav prema sebi uslovljavamo svojim postignućima.

Kako se osloboditi perfekcionizma?

Prvo, naravno, priznati sebi da imamo perfekcionističke tendencije. Zatim, doneti odluku da takav stav promenimo i da od sebe ubuduće imamo realistična očekivanja. Za ovu promenu je potrebno vreme i potrebno je ulagati svesne napore da do promene dođe. Potrebno je da obraćamo pažnju na to šta očekujemo od sebe, da prepoznamo kada smo prestrogi i da smanjimo kriterijume i očekivanja.

Umesto da sebi govorimo „Sve što radim mora da bude savršeno/na najvišem nivou“ u redu je da od sebe očekujemo da zadatak ispunimo dovoljno dobro i da dozvolimo sebi da budemo zadovoljni s tim. Takođe je važno da pravimo razliku u važnosti određenih zadataka i poslova i da se oslobodimo „sve ili ništa“ pristupa.

„Ili radi kako treba ili nemoj raditi nikako.“ je bolje zameniti „Uradiću najbolje što mogu u ovim okolnostima.“

Podsetite sebe da je savršenstvo nedostižno i da je u redu da to što radite bude dovoljno dobro.

Obraćajte pažnju na sve što dobro uradite i pohvalite sebe za to. Priznajte sebi svoje uspehe i postignuća, iako nesavršeni, oni su vaši i dovoljno dobri.

Dozvolite sebi da pogrešite, podsetite sebe da i vi, kao i sva druga ljudska bića imate pravo na grešku i neuspeh. 

Perfekcionisti savršenstvo posmatraju kao put do ljubavi i prihvaćenosti. Veruju da je biti savršen i ne grešiti uslov da budu voljeni. A zapravo se na taj način udaljavaju od drugih ljudi. Izbegavaju bliskost zato što se boje da će ih drugi odbaciti kada vide njihovu nesavršenost. Drugi ljudi se teško opuštaju pored njih, jer su u kontaktu s njima i sami svesni svoje nesavršenosti.

Kada dozvolimo sebi da pogrešimo, možemo da budemo opušteniji, ali tada se i drugi u našem društvu osećaju opuštenije i prijatnije.

Ovim izrekama možete da se bodrite svakodnevno, i da na taj način vremenom svoj stav dovedete od perfekcionističkog do realističnog:

„Ne vredi biti slobodan ako to ne uključuje slobodu da pogrešimo.“

Mahatma Gandi

 „Ko radi taj i greši.“

„Na greškama se uči.“

 „Ideali su kao zvezde. Ne možemo ih dohvatiti, ali se možemo orijentisati prema njima.“

„Nesavršenost nije naš lični problem, nesavršenost je prirodan deo našeg postojanja.“

Tara Brach

Kada pogrešite ili ne uspete u nečemu, umesto da krivite sebe i proglašavate se nesposobnim, analizirajte situaciju, vidite šta ste dobro uradili, šta možete da naučite iz greške i šta sledeći put možete da uradite bolje/ drugačije.

Kao i svi veliki ciljevi i ovaj cilj, oslobađanje od perfekcionizma, moguće je i lakše ostvariti ako ga podelimo na manje i svakodnevno činimo korake ka njemu. Za ovaj cilj je posebno važno da primećujemo i male pomake i da pohvalimo i nagradimo sebe za svaki ne savršen, ali dovoljno dobar korak ka njemu.

Iz knjige „Putovanje u središte srca“

Želite da:

  • više volite sebe
  • povećate svoju emocionalnu inteligenciju
  • ulepšate i obogatite svoju svakodnevicu?

Ove knjige mogu da vam pomognu u tome!

Sjajne knjige, pravi melem

Srbijanka Jović

„Profesionalne, stručne, a opet tople, lične i milujuća.“

Jelena Veljković

Pisanu je jednostavnim i razumljivim jezikom, uz mnoštvo primera, ilustracija i konkretnih načina da život živite lakše i lepše.

„Imam sve tri knjige, i mislim da su fenomenalne.
Najviše mi se svđa to što dok ih čitam osećam toplinu , podršku i ljubav prema ljudima.
Kao da razgovaram sa dragom prijateljicom, kao da mi savete daje neko veoma drag i blizak.“
Knjige „Putovanje u središte srca“, „Kad porastem, biću Ja“ i „Ženska sreća i druge priče“ biće tu svaki put kada vam zatrebaju razumevanje, uteha, ohrabrenje i vetar u leđa.
U njima ćete pronaći inspiraciju, ali i mnoštvo konkretnih koraka koji će vam pomoći da svoj život živite lakše i lepše.
Sa više ljubavi prema sebi i drugima.
Sa više nežnosti prema sebi i drugima.

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

3 thoughts on “Da li zagorčavate sebi život perfekcionizmom?”

  1. Hvala Jelena na divnom i poučnom tekstu. Ima puno divnih saveta i mnogo ljudi bi trebalo ovo da pročitaju! Topli pozdrav

    Odgovori
  2. Stvarno mi je cudno da ovaj tekst nije stekao do sad nijedan komentar, a veoma je koristan, pitak i sa prakticnim savetima.
    Evo, priznajem, ja sam perfekcionista. Znam to vec dosta godina, ali nisam znala niti prepostavljala da mi je to toliki problem. U poslednje 3-4 godine postajem potpuno svesna da mi je to mana, ali jos uvek ne znam kako da se „izlecim“. Pisem „izlecim“ jer ste u najnovijem tekstu koji me je uputio ovde napisali „perfekcionizam je kao alkoholizam“. Mozda zato ni ja dugo godina nisam shvatala da mi je to problem.
    Trenuci kad sam pocela da shvatam da sam perfekcionista su bili oni kada ja idealno umutim neki kolaca,ma sve glatko,sjajno i dise i mirise, a kad se ispece on „ne lici ni na sta“, a ja da se pojedem ziva, a na kolac ne mogu ni da zinem.
    Mislim da se moj perfekcionizam odrazio na moje produzeno studiranje, cak i na prosek jer sam uvek imala toliku tremu da sam bila vise-manje konfuzna u izlaganju i profesori bi me skoro uvek pitali zato sam toliko uplasena. Danas bilo kakva procena mene, npr. lekarski pregled pri dobrovoljnom davanju krvi, mi stvara tremu i dize pritisak. Izgleda da sam ja on onih „neki drugi“, na zalost.
    Hvala, Jelena, na tekstu i podrsci koju pruzate javno i besplatno. Sve njabolje!

    Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *