Da li se dobro uvek dobrim vraća?

Ili….da li su dobar i lud dva brata rođena?

Da li je moguće biti dobar i činiti dobro, a ne ispaštati zbog toga na neki način?

Biti dobar prema drugima a da oni to ne iskoriste i ne zloupotrebe?

Mislim, i moje iskustvo me uči, da se dobro uvek dobrim vraća. Uvek!

Pod uslovom da dobro shvatimo na, usudiću se da kažem, pravilan način.

Kada nekom činimo nešto dobro, sa dobrom namerom, bez očekivanja da će nam se dobrim vratiti, dobro se uvek dobrim vraća. Makar i „samo“ kroz osećaj zadovoljstva što smo učinili nešto dobro.

Nekad i neki ljudi, svesno ili nesvesno, očekuju da im se to dobro što su učinili vrati. I to na tačno određen način.

Ako sam ja bila dobra prema tebi, očekujem da ti budeš dobar prema meni.

Ako sam ja ponudila pomoć tebi, očekujem da ti ponudiš pomoć meni.

To nije dobrota, to je trgovina. I to ne baš fer trgovina. Fer trgovina je kada nekom kažete unapred koliko će nešto da košta. A ne kada nekom dajete nešto kao poklon, pa onda naknadno tražite novac.

Druga greška kod shvatanja činjenja dobrog je to što dobro poistovećujemo sa prijatnošću.

Ako nekom učinim nešto prijatno to je dobro za tu osobu.

Ako nekog volim uvek se trudim da toj osobi bude prijatno sve što radim.

Nekad dobro drugom činimo kroz neprijatnost. Kada je dete bolesno, roditelji vode dete kod lekara. I dete pretpostavimo dobije injekciju. To nije prijatno. Ali jeste dobro za dete.

Postaviti jasnu granicu drugoj osobi i ne dozvoliti da nam radi nešto što nam smeta i škodi jeste znak ljubavi. I povećava verovatnoću da će odnos ostati stabilan i kvalitetan.

Moj odnos sa nekim koga mnogo volim je dugo bio nezadovoljavajući. Taj neko mi se javljao samo kad mu treba nešto od mene, nije obraćao pažnju na mene, uzimao me je zdravo za gotovo.

Odnos je takav da nisam mogla da ga prekinem zauvek, zauvek smo vezani rodbinskim vezama. Dugo mi je to smetalo i nisam znala šta da radim i kako da se postavim. Pokušavala sam fino i ljubazno, pokušavala sam i grubo i neljubazno. Ništa nije davalo efekta. Što sam se više trudila i bila bolja, što sam više davala, taj neko me je više uzimao zdravo za gotovo.

Osetila sam u nekom trenutku da ne mogu više tako, da me previše uznemirava i boli, i odlučila da, kad već ne mogu da trajno prekinem odnos, mogu da ga svedem na najmanju moguću meru.

Znala sam da me taj neko voli, da me ne povređuje namerno, da ne ume bolje. Razumela sam sve to, ali nisam mogla više da trpim.

Bolela me je ta odluka, ali nisam znala bolje u tom trenutku. Uradila sam najbolje što sam znala. Bolela me je ta udaljenost, ali manje nego loš odnos prema meni.

Nakon nekog vremena relativnog zadovoljstva, ili tačnije manjeg nezadovoljstva, osetila sam da nešto ne štima. Osećala sam neku napetost i nemir. Shvatila sam o čemu se radi. Ljuteći se na tog nekog, zatvorila sam srce za njega. Nisam dozvolila sebi da osećam ljubav i volim tog nekog. Zato što mi je naš odnos bio bolan. Greška. Shvatila sam to, shvatila da bez obzira na sve, na to kakav je naš odnos, da li ćemo ikada više razgovarati ili ne, ja tog nekog volim. I to je tako. Kada sam dozvolila sebi da osetim ljubav čak i kad sam ljuta i ne odobravam ponašanje, osetila sam opuštenost i mir.

Malo nakon toga, taj neko se javio. Promenjen. Drugačiji. Moje udaljavanje ga je zabolelo, povredilo, ali i motivisalo da se zagleda u sebe i promeni neka ponašanja i uverenja.

Da skratim priču, sada imamo dobar odnos. Ne savršen, ne idealan, dobar. Iskren. Sasvim dovoljno. 

Pitanje je da li bi bilo tako da sam ja terala sebe da „budem dobra“ i popuštam tom nekom. Da sam nastavila da se trudim i pokušavam dobrotom da kupim ljubav i pažnju. Verujem da ne bi.

U teoriji lepo zvuči da ljubav pobeđuje i leči sve, i ja znam da u praksi jeste tako. Samo što ljubav i dobrotu često tumačimo i posmatramo nepotpuno. Nije sve uvek ružičasto. Nije ni crno, nije ni belo. Ni onako kako mi mislimo ili želimo da bude.

Tokom edukacije za geštalt psihoterapeuta, stav da je „isceljujuće priznati ono što jeste“ je na mene ostavio jedan od najjačih utisaka. Deluje paradoksalno, ali vodi do promene. One prave. Zato se i zove paradoksalna teorija promene.

Šta je dobro a šta zlo, i koliko su to relativni pojmovi, lepo ilustruje priča o čoveku koji je hteo da pomogne jednoj gusenici da brže postane leptir, koju sam prepričala u tekstu „Kako odgajati srećnu decu“

Neki čovek je gledao gusenicu kako se muči da pokida svoju opnu. Trudila se i trudila, ali nikako nije uspevala. Opna se opirala, ali leptir nije odustajao. Čovek je gledao sve to, video kako se mladi leptir muči i koliko mu je teško i odlučio da mu pomogne. Uzeo je makaze i jednostavno presekao opnu. I mladi leptir je postao slobodan. Slobodan da raširi svoja krila i poleti.
Ali, nije uspeo u tome. Krila su mu bila previše slaba, nije bilo dovoljno snage u njima i nije mogao da poleti. Tužno je hodao na svojim slabim nožicama i tužno i neuspešno pokušavao da zamahne svojim preslabim krilima i poleti.

„Mučenje“ tokom probijanja opne je bilo potrebno da krila ojačaju. To je bilo nešto kao bildovanje mišića krila. A taj dobronamerni čovek, u želji da pomogne, je zauvek onemogućio mladog leptira da poleti. Uskratio mu je priliku da vežba i da se jača.

Iz knjige „Lepe misli za lepe dane“

 

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

44 thoughts on “Da li se dobro uvek dobrim vraća?”

  1. Jelena, stalno čitam tvoje tekstove i što više vremena prolazi, čini mi se da mi daju odgovore na hiljade pitanja oko kojih sam imala mnogobrojne nedoumice. Ovaj je jedan od najboljih i mislim da sam ovde naučila sve ono što je godinama već trebalo da znam i naučim. Tako lepo daješ savete i pogađaš u srž da u svakom tekstu pronađem i sebe i rešenje za svaki svoj problem. Hvala ti! 🙂

    Odgovori
  2. Definitivno se dobro dobrim vraca, često ocekujemo od nekog kome smo pomogli i razocaramo se ali uvijek se nadje neko drugi da pomogne i to je dobro se dobrim vraća. Sve što dam zaboravim, i nedam nešto sto ne mogu da zaboravim jer podsvjesno zaduzim tog nekog. I nedozvoljavam da mi cine usluge ljudi koji me kupuju, stvaraju mi pritisak i kradu slobodu. Tanka je linija između dobrog i budale ali postoji.

    Odgovori
  3. Bravo Jelena, bravo još jednom! 🙂 Uvek se pojavi pravi tekst u pravo vreme za mene. 🙂 Iako vidim da je od ranije, ja ga tek sada čitam i taman kad mi je potreban! 🙂 VIdeh na Fejsbuku pre odredjenog vremena sliku na kojoj piše „Dobro se dobrim vrahahaha…“, i iskreno rečeno, pronadjoh se… Ali nakon nekog vremena, shvatila sam da i nije baš tako. Biti dobar prema nekome znači pokazati sebe, to je odraz onoga kakvi ste vi sami, a ne kakav je taj neko prema kome se trudite biti dobri. Ja verujem da sam dobra prema nekome, i to mi je dovoljno za lep i prijatan osećaj i mir. A to kako će moju dobrotu neko drugi da shvati, i da li će uopšte da je tako i protumači, to je do njega samog. Ne treba očekivati da će se neko ponašati lepo prema vama samo zato što se vi ponašate lepo prema njemu. Hm, da budem iskrena, još uvek „učim“ to, jer pronalazim da i dalje dozvoljavam sebi da budem povredjena zbog nekih mojih očekivanja. :-/ No dobro, čovek se uči dok je živ, što bi rekla moja mama. 🙂 A ovaj tekst mi je veoma pomogao u tom mom procesu učenja! Hvala! :-*

    Odgovori
  4. Celoga života stavljala sam druge u isti red ili red ispred mene,sve svoje bližnje.Nesebićno,požrtvovano ,kao da sam svakoga rodila.To je moje poimanje porodice,naravno i prijatelja.Onda se u nekom momentu,životnim situacijama ti isti ljudi pokažu ili dokažu.Neko dobrim neko lošim.Zapitate se,da li biste sa ovim iskustvom davali sebe i da li ste pogrešili,da li se ljutite.Ljuta jesam,ali se ne kajem.To sam ja i loše bih se osećala da nisam radila to što sam smatrala da treba.Zato se osećam dobro. Razočarenja su teška,jer ne očekujete reciprocitet u davanju,davanje uopšte,ali ne očekujete ni loše postupke.
    Ovaj Vas tekst je jako dobar i poučan.Upravo sam došla do sličnih rešenja.Malo distance,malo uzdržanosti,mnogo više pažnje prema sebi.Kad ljudi to osete,itekako će se korigovati u odnosima,više vas poštovati,a vi ćete se osećati neverovatno zadovoljno sobom.

    Odgovori
  5. Još jedan u nizu sjajnih tekstova 🙂
    Volim da kažem da „vraćanje“ nije kao igrica stonog tenica gde se loptica šeta između igrača i malo je kod jednog, a malo kod drugog. Može da bude i tako ponekad, ali nije obavezno. Uvek sam „vraćanje“ pre videla kao lanac: ja uradim nešto nekome, ta osoba nekome trećem, treći četvrtom…

    Ovakvo razmišljanje o vraćanju sprečava onaj mučni deo zvani: „ja sam tebi, a ti meni nisi“, koji se izbagava na još jedan način – kada radimo za druge ono što osećamo da nam prija i da stvarno želimo da uradimo (a ne znato što nismo umeli da kažemo ne mogu, ne želim, ne prija mi).

    Kada tako postupamo, dobro se vrati zapravo iste sekunde kad ga učinimo – zato što smo se osećali lepo, ispravno i zadovoljno baš u tom trenutku. Sve što dobijemo preko toga je samo bonus.

    Odgovori
  6. Odlicna tema koja mene licno jos uvijek baca u nedoumicu , bar kad se tice razrjesavanja takvog jednog neskladnog odnosa kojeg ste vi opisali u tekstu, a ja prozivljavam kroz dugogodisnje prijateljstvo. Dopustila sam da mi to prijateljstvo bude sve cesce nelagoda i teret i tu stihiju sam prekinula poslije, ne znam, 20 godina. Sve vrijeme sam osjecala da dajem strpljennje i pozitivnost, da se sklanjam, da opravdavam odredjeno ponasanje haoticnim i problematicnim zivotom koji prijateljica vuce jos od 14 godine. To mi je bio teret, nastavila se ta njena uloga zrtve i podrazumjevanje moje vjecite podrske bez obzira na sve, bez obzira na mene samu…iii jednostavno vremenom su moje snage bile sve bezvoljnije, izbjegavanje…dok se , eto , nije desilo slucajno suocavanje i optuzivanje, gdje sam rekla sta iskreno napokon mislim . To je bio neki kraj. Da li sam bila netakticna , ili je ona uvjiek zatvorena za samoanalizu…ne znam. Znam da osjecam rasterecenje, ali i neku nepotpunost …voljela bih da je shvatila svu tu ljubav i vrijeme poklonjeno samo njoj,jer cini mi se da je, kao i uvijek gledala povrsno … Tesko mi je jos sto prije nisam to okoncala, jer kao sto prethodnici rekose, nije dobrota istinska ako ocekujete razmjenu. Ja sam intuitivno znala da takva osoba nikad nece ni priblizno da uzvrati, ali sam ocekivala zahvalnost,a ne drskosti i grubosti. Dakle, krivicu snosimo i sami, jer dobrovoljno od pocetka ucestvujemo.Ono sto je za mene proisteklo je da svoja filantropska osjecanja pazljivije djelim,da ih uputim onima koji zasluzuju i cijene , jer u rukama nesavjesnih su oruzje kojim nas lagano … tamane. Pozitivno okruzenje je bitno za zdravlje, osjecam da ga imam sad u vecoj mjeri i ne dopustiti nikakvo nametanje loseg drustva, jer mislim da se osjecajne duse lako namirisu i uvijek su meta suprotnosti. Biti dobar, ali ne naivno – nije laskavo, vec mudro da bi taj rijedak poklon zasijao kao dijamant.Izvinite na opsirnosti!

    Odgovori
    • Hvala Ema, za lepe reči i komentar.
      Verujem da će vaše iskustvo i razmišljanje nekom biti od koristi.

      Odgovori
  7. Divan tekst… Poznato mi je ciniti dobro drugome i uvek biti dobar onda kada nesto treba…. No neke stvari su se promenile, kada sam sebi postavila neke prioritete i neka svoja merila, mnogi ljudi su se povukli…. U pocetku me je to malo i bolelo, jer znam da su me znali dobro, a i ja sam znala da sam cinila dobro i uvek bila dobra i fer… no, onda sam shvatila da to i nisu bile prave osobe za mene, i hvala im, jer su upravo napravili mesta za one prave…

    Odgovori
    • I da….dugo sam se borila da naucim kazem NE, mada mi se i sada cesto desi, sve iz razloga da ne uvredim tog nekog, ne naljutim, razocaram…
      Time samo sebi stetu cinim, no uz cvrstu volju i to se da savladati….
      Hvala Jelena na divnim tekstovima. Prijaju jako, i uvek trgnu i probude… 😉

      Odgovori
  8. Ja volim da darujem dobrotu,svoje slike,ljubav. I sve to radim kada sam inspirisana da to uradim,to su trenuci,stanje mira,ili neko drugo stanje.Kod mene je sve to povezano i nemam jasno razgraničenje često niti racionalno zašto činim dobrotu.Mislim zato što se dobro osećam tad. Nekako sam sa dobrotom odrasla i deo je mog identiteta,ne kažem da mi je uvek sjajno,ni ne očekujem. Jer ljudi su stvoreni da prožive sva osećanja,i treba tako da bi u nekom trenutku shvatili šta je za njih zaista bitno. Primer kad poklonim nekom sliku ja uradim to sa puno ljubavi,da li sam dobra,pretpostavljam da jesam. Ali ne mogu razgraničiti da li činim dobro delo sebi ili onom kome dajem?Valjda dobijamo oboje.I ne očekujem ništa sem da vidim osmeh.Kad pokonim to je to.Slika će nastaviti svoj put tamo gde treba….kada darujem ljubav radim to jer je imam dovoljno za sve,volim i sebe 🙂 duboko verujem u dobrotu.I želim svima da je u sebi pronađu.

    Odgovori
  9. Uh, koja dobra tema i koji dobar tekst! Pročitala sam ga 3 puta i tek onda odlučila komentirati.
    Tek sam sada, sa svojih 40 godina, naučila sve ono što je u prvom komentaru napisala gospođa Negoslava!
    Mislim da je u društvu u kojem mi danas živimo ( a iskreno mislim da u tom društvu ima puno anomalija i iskrivljenih vrijednosti), na žalost vrijedi ona „dobar i lud su dva rođena brata“ i to mi se nimalo ne sviđa!
    Jedino kada sam dobra prema svojoj kćerki, ona to ne iskorištava!
    Kada ste opisivali situaciju sa rodbinski vezanom osobom, imam trenutno isti problem. Poslušat ću vaš savjet i nadam se najboljem.
    Život me naučio da svima ne nudim svoju pomoć, nego da pomognem samo kad me se zamoli i od tada sam puno zadovoljnija.
    Puno vam hvala na ovom postu! Došao je u, za mene, pravom trenutku <3

    Odgovori
  10. Ja jednostavno ne mogu sebe da obuzdam da ne ucinim dobro kada god sam u mogucnosti. i to cak ni ne pamtim, vec me podsecaju sitne duse, u fazonu ti si tima i tima cinila to i to a sada kada su ti potrebni nema ih. Dosadasnje iskustvo me je naucilo da sam blagoslovena silnim zivotnim mogucnostima i da sam zaista sama birala da li cu ici laksim ili tezim putem. ja se dobro osecam kada nekome mogu da donesem neku dobru vest, a sto se to u ovom svetu trenutno tumaci kao naivnost, meni ne smeta. Kod mene je cesto da ja konkretno pomognem ljudima a meni ne pomogne konkretno neka osoba vec mi se otvaraju nevidjene mogucnosti. I tada sam jako sretna, nekada sam ja na nebu a nekada ono udje u mene.

    Odgovori
  11. Sjajan tekst draga Jelena…“Kada nekom činimo nešto dobro, sa dobrom namerom, bez očekivanja da će nam se dobrim vratiti, dobro se uvek dobrim vraća. Makar i “samo” kroz osećaj zadovoljstva što smo učinili nešto dobro.“ Ja uvek tako…jer taj osećaj je nešto neprocenjivo za mir u duši i ne bih ni mogla drugačije. 🙂

    Odgovori
  12. Mislim da su osnovna neviđenja uzvraćene dobrote uzrok očekivanja u njeno uzvraćanje. Takođe mislim da samo poimanje dobrote i viđenje iste od strane davaoca i primaoca često biva razlog neke vrste razočaranja.
    Elem , ako želim nešto da uradim za nekoga iz razloga što mislim da je to dobro , ne očekujem da će taj neko uzvratiti nečim što sama definišem kao dobro , ili da će moj postupak prihvatiti kao nešto dobro.
    Sve u svemu moje iskustvo jeste da se dobro dobrim vraća 🙂

    Odgovori
  13. Mnogo se puta dobro meri materijalnim efektima i dosta ljudi ne vidi korist u cinjenju istinskog dobra za druge ljude.Kada biram da ucinim dobro pre svega slusam svoj unutrasnji glas,savest mi je najvaznija.Mnogi ljudi treba da shvate da,taj koji pomaze I cini dobro bez koristi za sebe,pre svega zeli da raste u duhovnom smislu,da je svestan sveta u kome zivi,da nije naivan i podlozan manipulaciji.On bira da bude bolji od sebe slabijeg i sebicnijeg.Tako je i sa odnosima u kojima nismo ravnopravni sa suprotnom stranom.Kada osvescujemo osobu koja nas povredjuje uvek ucimo i mi zajedno sa njom.Najvaznije da to osvescivanje ne bude prejako i da u njega unesemo ljubav.Tekst je odlican i tera na razmisljanje , takodje, povlaci za sobom i jos neke druge teme za raspravu.Nadam se da nisam bila previse konfuzna. 😉

    Odgovori
    • Divan komentar Dragana 🙂 Nije konfuzan, jeste inspirativan i takođe podstiče na razmišljanje o ovoj temi.

      Odgovori
  14. 🙂 Original je ipak original 🙂 Bas sam zavrsila jedan posao za nekoga kad sam zatekla ovaj text. Srecna sam i zadovoljna zbog toga. Prijavila sam neke devojke za posao koji je danas tesko naci. Ne ocekujem zbog toga nista. Volim ljude i uvek cu ciniti dobro ako je to u mojoj moci. Samo mi se cini da je Negoslava u pravu i da cesto dajem pomoc i kad ljudi to ne traze i da me ljudi , mozda zbog mojih specificnih zivotnih problema, cesto zaobilaze. Jednostavno mi je ponekad krivo zbog toga ali uvek cu ciniti ljudima dobro

    Odgovori
    • Stigao 🙂
      To sa pomaganjem kad neko ne traži može da bude klizav teren…ja uglavnom prvo pitam tog nekog da li želi moju pomoć.

      Odgovori
    • Ne znam, nije stigao do mene. Inače se komentari ne objavljuju pre nego što ih pregledam, ali vaš nije stigao.
      Napišite ponovo ako vam nije teško.

      Odgovori
  15. Hvala!
    Ja sam od onih koji još uvek očekuju. Ne trgovinu, uslugu za uslugu, već na univerzalnom nivou, kao što je govorio Vladeta Jerotić.
    I verujem da će na kraju, jednom, ali ne odmah, sve doći u ravnotežu.
    Hvala za divan tekst.

    Odgovori
    • Neno drago mi je što vam se sviđa 🙂
      Mislim da je baš očekivanje da nam se vrati, na bilo kom nivou, u osnovi razočaranja. To što mi našom ljudskom logikom mislimo ne mora da bude u skladu sa nekim univerzalnim pravilima.

      Odgovori
      • Ali to uje tako ljudski, ja sam samo čovek, odnosno žena. Ne očekujem ja ništa od konkretne osobe kojoj sam nešto dala, već generalno, da neko to „od gore vidi sve“ pa da mi malo bude lakše u životu. Nekada, jednog dana, ako ne sada. To je nada, ne uzimajte mi je.

        Odgovori
        • Nije mi namera da vama ili bilo kome oduzimam nadu. Iznosim svoja razmišljanja i stavove, vi imate pravo na vaše. Mislim da i to očekivanje da „neko od gore vidi sve“ može da nas odvede na pogrešan put, i to je očekivanje.

          Odgovori
        • Mislim da je jako pogrešno činiti nešto da bi vam neko odozgo olakšao život.Usudila bih se reći da je taj stav ipak neiskren,trgovački.Kao što mnogi veruju u boga isključivo zboz sebe samim,zanemarujući blližnjega svog ili ljude uopšte.

          Odgovori
  16. Odličan tekst. Takođe, mislim da je suština, bar za mene, komentar gospđe Negoslave „NIKADA NI OD KOGA NE TREBA OČEKIVATI NIŠTA. I DA ĆEMO TEK ONDA KADA TO SHVATIMO ŽIVETI U MIRU SA DRUGIMA, A ŠTO JE NAJVAŽNIJE, I SA SAMIM SOBOM“

    Odgovori
  17. Ja iskreno verujem da čineći dobro, onima koji to više ili manje zaslužuju, činim dobro svojoj deci. To mi je zvezda vodilja. Takođe, u miru sam sa samom sobom, jer sam se tim činom, potrudila da celom svetu bude bolje. Moj doprinos, skroman ali ipak doprinos 🙂

    Odgovori
  18. Trebalo mi je da proživim više od pola veka u zabludama i neznanju, pa da shvatim ono što i sama potvrđuješ u svom tekstu. Nisam nikada očekivala uzvraćanje istom merom, ali priznajem, ono- da mi neko kome činim samo dobro, manje ili veće, bar ne čini nikakvo zlo, jesam. A onda sam saznala, odnosno lepo mi je objašnjeno, da NIKADA NI OD KOGA NE TREBA OČEKIVATI NIŠTA. I DA ĆEMO TEK ONDA KADA TO SHVATIMO ŽIVETI U MIRU SA DRUGIMA, A ŠTO JE NAJVAŽNIJE, I SA SAMIM SOBOM.
    I od tada mi je mnogo lakše. Istovremeno sam postajala i asertivnija, naučila- i od tebe 🙂 da mnogo lakše kažem NE, pri tome ne objašnjavajući i ne pravdajući se.
    I još nešto- vežbam da više ne nudim sama pomoć, uslugu, bilo šta, čim neko počne da mi se žali i kuka. Ostavim mu priliku da, ako to želi, izrekne sam. Ne da bi posle meni bio „dužan“, nego da samu sebe ne uvaljujem u nevolju bilo koje vrste. Da ne bude- sama si htela.
    I ide mi- sve bolje.
    Hvala ti na tome što nas učiš životu.

    Odgovori
    • Hvala i tebi draga Negoslava za ovaj komentar, lepo si ličnom pričom dopunila tekst.
      Drago mi je što i ja imam udela u tvom učenju 🙂

      Odgovori
    • Baš tako, čovjek se mora naučiti reći ne. Imala sam i ja puno takvih iskustava gdje sam činila, davala, nudila, pomagala,.. Tražila nisam ništa, ali nisam ni očekivala da mi se bezrazložno okreće glava ili, kad mi je samo jednom ustrebala pomoć (kada sam izašla iz bolnice) – nije mi se pomoglo. E, tad sam naučila reći ne i takvi su ljudi polagano otišli iz mog života. I ne fale mi.

      Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *