Da li postoje srodne duše?

Postoji jedan mit koji govori o tome kako su ljudska bića nekada davno bila savršen spoj muškog i ženskog. Ta bića su se zvala Androgini i bili su toliko savršeni i moćni da su im bogovi pozavideli, i odlučili da ne dozvole da neko bude savršeniji od njih. Prepolovili su ta moćna bića i, kako legenda kaže, te razdvojene polovine lutaju svetom u potrazi jedna za drugom, kako bi se ponovo spojile i ponovo bile savršene, moćne i  cele.

Ovo lepo zvuči, nekako romantično. Saznanje da na ovom svetu postoji neko ko je stvoren samo za vas i s kim ćete, kada se konačno pronađete, funkcionisati savršeno zvuči prosto bajkovito. I jeste baš takvo- bajkovito. Nerealno i nemoguće. A ujedno i izvor mnogih problema u ljubavnom životu i jedna od najvećih prepreka u potrazi za ljubavnim partnerom.

Evo nekoliko razloga zašto verovanje u to da za vas postoji samo jedna srodna duša može loše da utiče na vaš ljubavni život:

  • ako verujemo u to da smo jedna polovina savršenog bića, to znači da na ovom svetu za nas postoji samo jedna prava osoba. Ovo uverenje sužava izbor na samo jednu osobu, a ujedno i postavlja previsoke kriterijume-taj neko mora savršeno da nam odgovara. Tražiti tu jednu jedinu osobu na celom svetu koja nam odgovara je kao tražiti iglu u plastu sena. Gde ići, šta raditi? Ovo uverenje nas takođe stavlja u pasivnu poziciju, čekamo da se sudbina smiluje na nas i dozvoli nam da se sretnemo sa svojom drugom polovinom.
  • verujemo u to da ćemo sa tom jednom osobom savršeno funkcionisati, i čim se pojave prve nesuglasice, prva nerazumevanja, skloni smo tome da tu osobu proglasimo nesrodnom dušom, prekinemo vezu i nastavimo potragu za pravom srodnom dušom. Očekujemo od te osobe da uvek znaš šta mislimo, šta želimo, šta nam treba, šta nam smeta…
  • osećanje nepotpunosti i praznine tumačimo nedostatkom naše druge polovine, i umesto da se zagledamo u sebe, preuzmemo odgovornost za sebe, svoj život i svoju sreću, čekamo da se taj neko, ko je savršen za nas pojavi i upotpuni nas. Verujemo da će susret sa tom osobom dovesti do toga da naša nezadovoljstva nestanu i da se naša unutrašnja praznina popuni bez da smo mi išta preduzeli po tom pitanju.
  • verujemo da ćemo čim sretnemo tu osobu odmah znati da je „to to“, da ćemo to nekako osetiti. I na taj način uskraćujemo i sebi, i nekim dobrim ljudima šansu da se bolje upoznamo, zbližimo i možda zajedno nastavimo kroz život. Ne kao savršen spoj koji idealno funkcioniše, nego kao dve nesavršene jedinke koje ulažu vreme i energiju kako bi zajedno izgradile nešto lepo i dragoceno za oboje.

Kada mit o srodnim dušama shvatimo samo kao jednu lepu priču, i kada prihvatimo realnost da smo nesavršeni, da je to u redu i ljudski i da postoji više ljudi na ovom svetu koji mogu da nam odgovaraju i sa kojima možemo da izgradimo jednu nesavršenu ali lepu i prijatnu ljubavnu vezu- tada sebi povećavamo šansu da naš ljubavni život bude lep i ispunjen.

Tada se iz pasivne pozicije čekanja susreta sa srodnom dušom pomeramo ka aktivnoj poziciji traganja za nekim s kim putovanje kroz život, ceo ili samo jedan deo, može da bude lepo i skladno.

 Pročitajte:

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

8 thoughts on “Da li postoje srodne duše?”

  1. Predivno Jelena kao uvijek sve uvijek kažeš i pogodiš nas direkt u srce da bolje još jednom i da na vrijeme o svemu razmislimo .. o našim sljedećim koracima , o trenutnim životnim situacijama , baš ti hvala draga Jelo

    Odgovori
  2. Ima jedan citat na FB , nepoznat mi autor , koji kaže : “ Ne tražim drugu polovinu , mene mama rodila celu “ Može biti da zvuči smešno al’ ima nešto u tome. Mislim da celina treba da traži celinu, koje bi kad se pronađu mogle da se dopunjuju, samim tim što smo svi mi jedinstveni (k’o matični broj 🙂 u sopstvenom nesavršenstvu te da se “ srodnost duše “ može pronaći samo prihvatanjem nečijih nesavršenosti. Sve je to manje više pronalaženje sebe u nekome po principu sličnih interesovanja sa dovoljnom dozom obostrane tolerancije prema onim delovima u kojima se razlikujemo.
    Eto , tako ja nešto mislim na ovu tvoju temu , odličnu kao i uvek 🙂

    Odgovori
  3. Ja sam svog verenika upoznala na pitovanju, pri cemu smo oboje bili stranci u tom gradu. .on iz Severne Irske ja iz Crne Gore. Cim sam ga upoznala, osetila sam da mogu da mu verujem, da je poseban za mene, da zelim opet da pricam sa njim. ..Po povratku kuci, nastavili smo da pricamo. .razgovori su trajali satima. Nikada nisam ni sa kim bila toliko bliska I nikada nisam osetila ono sto osecam prema njemu. Imamo prelepu vezu zasnovanu na ljubavi, strasti i pre svega slicnim interesovanjima ..
    Zasto sam ovo ispricala? Zato sto sam ja uvek verovala da postoji prava ljubav ( idealni spoj. .srodne duse, ..zovite to kako zelite) ja sam verovala I desilo se. Nisam u medjuvremenu isla kroz zivot misleci je li ovaj taj? ..ili ovaj. .ili’..niti sam cekala da mi neko pokusala na vrata I kaze da je on ‘taj’…eto, toliko. Ono sto znam da je definitivno istina da ono u sta verujete, to ce se i ostvariti. .pa raxmislite sta zelite.

    Odgovori
    • Drago mi je što je tako u vašem slučaju 🙂
      Na žalost, neki veruju, čekaju i traže pa ceo život provedu sami…verujem da će nekom od takvih pomoći ovaj tekst.
      Ono što ja znam, iz ličnog i profesionalnog iskustva je da se ne dogodi sve u šta verujemo, da se nekad dogodi i nešto u šta ne verujemo, kao i da ne možemo generalizovati pravilo za sve na osnovu ličnog iskustva.

      Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *