Kako biti srećan? Ovo su konkretni načini

Neko je rekao da dobar brak nije dar, nego postignuće.

Isto važi i za sreću.

Biti srećan nije dar, to je postignuće.

U tekstu Tri uzroka sreće- od čega zavisi koliko smo srećni sam navela rezultate istraživanja koji pokazuju da nivo sreće 50% zavisi od gena i uticaja  porodičnih okolnosti (uticaj porodičnih okolnosti može da se menja psihoterapijom), samo 10%! od životnih okolnosti i 40%! od načina na koji razmišljamo i onoga što radimo da bismo bili ispunjeni srećom i živeli u blagostanju.

Na gene ne možemo da utičemo, ali uticaj porodičnih okolnosti možemo.

Ako ste od roditelja „nasledili“ uverenja kao što su:

-nije u redu biti srećan,

-mi smo pošteni i siromašni,

-uspeh kvari ljude,

-život je patnja,

-…….

ili ako ste na osnovu ponašanja roditelja prema vama i poruka koje se vam slali zaključili da:

-niste dovoljno dobri,

-ne zaslužujete ljubav,

-nikada od vas ništa biti neće,

-za ljubav morate da se borite i trudite,

-niste dovoljno zanimljivi,

-niste dovoljno sposobni,

…….

sve to može da se menja!

Vrlo često ljudi žive život na automatskom pilotu, vodeći se uverenjima o sebi, drugima i životu i ne razmišljajući da li su ta uverenja tačna.

Sreća pa je moguće menjati ih. Nije lako, pogotovo ako ih ima mnogo i ako su drastična, ali jeste moguće. Psihoterapija je način da se, uz stručnu pomoć, menjaju uverenja koja nas sprečavaju da život istinski živimo i da ostvarimo svoje pune potencijale.

Kada verujete da život može da bude lep, spremni ste i da preduzimate aktivnosti koje će vas dovesti do takvog života.

Primećujete prilike i koristite ih.

Dozvoljavate sebi da se prepustite životu i uživate u njemu.

kako biti srecan

Neko ima dobre životne okolnosti pa ipak svemu nađe neku manu i nedostatak, i uspeva da čak i povoljne okolnosti iskoristi za to da ne bude srećan.

Uvek pronađe razlog da se žali i negoduje, nikada nije dovoljno, nikada nije dovoljno dobro, uvek može više i bolje.

Da sreća zavisi isključivo od spoljašnjih okolnosti i novca, svi bogati ljudi bi bili srećni. I svi siromašni bi bili nesrećni.

A vrlo dobro znamo da nije tako. Ima i bogatih koji nisu srećni, i siromašnih koji jesu srećni.

Sposobnost da se usmeri pažnja na ono što je dobro je jedan od ključnih faktora koji utiču na to koliko će neko biti srećan.

Uvek i svemu možemo da pronađemo nedostatke, ako to želimo.

Isto tako, uvek možemo da pronađemo priliku u neprilici i nepovoljnim okolnostima.

kako biti srecan

Sreća nije nešto što se tek tako događa. I nije nešto na šta je neko pretplaćen a neko nije.

Svako može da bude srećan ako to želi. I naravno, ako je spreman da preduzima aktivnosti koje vode ka sreći.

Ne postoji ključ za sreću, vrata su uvek otvorena.

Majka Tereza

Ako ne postoji ključ za sreću, i ako su vrata uvek otvorena, kako to da je tako malo ljudi istinski srećno?

Možda zato što kucaju na pogrešna vrata. Ograničavaju sebe pogrešnim uverenjima da:

*ne mogu da budu srećni sve dok ne ispune neke uslove (posao, novac, brak, deca, izgled….),

*nije u redu biti srećan u nesrećnom svetu,

*ne zaslužuju da budu srećni (sreća je ljudsko pravo a ne nagrada),

*ne mogu da budu srećni zato što im oklonosti ne idu na ruku,

*ne mogu da budu srećni zato što imaju probleme

*……………………………. (dopunite sami ovaj niz)

Kada kažem da sreća ne zavisi od spoljašnjih okolnosti, to ne znači da treba da budemo srećni zato što nam okolnosti ne idu na ruku ili zato što imamo probleme.

To znači da možemo da budemo srećni uprkos okolnostima.

Rekli biste da, ako neko doživi nešto strašno, na primer saobraćajnu nesreću koju preživi i ostane paralizovan, nikada više ne može da bude srećan. Netačno. Istaživanja su pokazala da se ljudi koji dožive tako nešto, nakon prvobitnog šoka relativno brzo vrate na nivo “srećnosti” na kom su bili i pre nesreće i gubitka. Oni koji su bili tmurni i nezadovoljni ostaju takvi, oni koji su bili vedrog duha i veseli nastavljaju da budu takvi. I u kolicima.

Neću da kažem da to koliko smo srećni 100% zavisi od nas. To bi bilo preterano. Ponešto i ne zavisi od nas. Postoje stvari na koje ne možemo da utičemo.

Ali značajan deo “srećnosti” zavisi od nas! Zavisi od toga na koliko stepeni je podešen naš srećometar. Zavisi od toga koliko sreće sebi dozvoljavamo. Koliko mislimo da je ok biti srećan.

Ako ste u ovom trenutku nesrećni ili nedovoljno srećni, zapitajte se – na koliko stepeni je podešen vaš srećometar? I kako možete da ga “popravite”?

Iz teksta Na koliko stepeni je podešen tvoj srećometar?

Pretpostavljam da će većina ljudi reći da je nemoguće biti srećan u bolnici, sa infuzijama u obe ruke. Infuzijama za primanje hemoterapije.

Iz ličnog iskustva mogu da kažem da je moguće biti srećan i u takvim okolnostima.

Ne, nisam bila srećna zato što sam bila u bolnici i primala hemoterapiju. Bila sam srećna uprkos tome. Smejala sam se i uživala. Nosila sam laptop i knjige, slušala muziku, čitala, pisala tekstove za blog, družila se sa ljudima na Fejsbuku.

Kakve god da su okolnosti, uvek postoji nešto što možemo da učinimo. Da ih promenimo ili da ih prihvatimo.

Još jedno uverenje kojim ljudi sprečavaju sebe da budu srećni je to da nekako nije u redu biti srećan kada ima toliko problema na svetu i toliko nesrećnih ljudi.

Kao da ako se solidarišemo u nesrećnosti nekom pomažemo. Ne da ne pomažemo nego na neki način i škodimo. Ne čineći sve što je u našoj moći da budemo srećniji i živimo lepše, mi doprinosimo količini nesrećnosti.

Kada svoj život živimo na najbolji mogući način, činimo dobro i sebi i bližnjima. Oni koji nas vole ne moraju da brinu za nas, a nikad ne znamo koga ćemo inspirisati.

Jedno  je saosećati sa nekim kome je teško i pomoći ako možemo, drugo je tonuti zajedno sa nekim.

Šta je to što možemo da činimo da budemo srećniji? Kako biti srecan?

Faktor koji je među najuticajnijim na to koliko srećni ćemo biti nije psihološki ali to ne umanjuje njegov značaj.

Fizička aktivnost i kretanje su izuzetno važni za dobro raspoloženje, i za dobro zdravlje uopšte (a mnogo je lakše biti srećan kada je zdravlje dobro). To ne podrazumeva skupe, naporne, dugotrajne treninge svakog dana, nego svakodnevnu ili bar što češću fizičku aktivnost umerenog intenziteta.

Zahvalnost  je takođe izuzetno značajan faktor koji utiče na to koliko srećni ćemo biti, koliko  dobro raspoloženi, koliko zadovoljstva ćemo doživljavati svakog dana. Bez obzira na okolnosti, uvek postoji nešto za šta možemo da budemo zahvalni.

Praktikovanje zahvalnosti pomaže da se i u objektivno teškim okolnostima podržimo i osnažimo. Pomaže nam da pomerimo fokus sa onog što nemamo na ono što imamo.

Često na žalost nismo svesni šta imamo, sve dok to ne izgubimo, privremeno ili trajno.

Svaki dan sam zahvalna što sam živa i što sam zdrava. Što me ništa ne boli i što mogu da hodam. Zahvalna sam što mogu da dišem, što imam oči da vidim mnogo toga lepog.

Primetila sam da mnogo brže napredujem ka cilju kada sam zahvalna za postignuto.

Umesto- od pisanja i rada sa klijentima još uvek ne zarađujem dovoljno za život, mnogo bolje se osećam kada sam zahvalna za svaki dinar koji sam zaradila. Imam mnogo više motivacije i svakog dana objektivno jesam bliža svom cilju i snu- da mi pisanje i rad sa klijentima bude glavni izvor prihoda za lep život.

Odnosi sa ljudima su mi mnogo lepši kada sam zahvalna za male stvari. Za osmeh koji mi je neko uputio, za lepu reč, za pomoć, za lepo provedeno vreme, za pažnju upućenu meni ili neki lep gest.

Ništa ne podrazumevam i sve cenim, i što više na taj način posmatram ljude i odnose sa njima, mnogo su bolji i kvalitetniji i mnogo više zadovoljstva osećam.

Više od godinu dana zapisujem minimum pet stavki u moj dnevnik zahvalnosti, i kako vreme prolazi sve više mi prija. Zahteva bukvalno par minuta dnevno, a neprocenjivo je korisno. Znam po tome što se ponekad ulenjim i ne zapisujem neko vreme i nakon toga, kada ponovo počnem da pišem, momentalno osetim nalet lepe energije, počnem više da se smejem i uživam u svemu što radim.

Ovo su neke od stavki iz mog dnevnika, čisto da vas inspirišem malo:

-zahvalna sam za život

-zahvalna sam za dobro zdravlje

-zahvalna sam za lepo proveden dan

-zahvalna sam za vožnju rolera

-zahvalna sam mami za ručak

-zahvalna sam za lepe komentare čitalaca

-zahvalna sam za lepu skajp konsultaciju sa klijentkinjom

-zahvalna sam za inspiraciju za pisanje

-zahvalna sam sebi što sam trčala

Problemi, krize i izazovi su sastavni deo života, i svi ih imamo. Po tome se ne razlikujemo. Razlikujemo se po tome da li dozvoljavamo sebi da se fokusiramo samo na probleme i da tonemo u njih, ili se fokusiramo i na ono što je dobro, na ono što su naše snage i potencijali.

Fokusiranje na dobro i zahvalnost ne znače da se problemi guraju pod tepih i ignorišu u nadi da će se nekako sami rešiti ili nestati.

Ne, problemima je potrebno baviti se, ali na konstruktivan način. Potrebno je razmišljati o njima i tragati za rešenjima. Ali, to mnogo lakše ide kada smo zahvalni i svesni svega što imamo i što je dobro.

Sve imam, i posao i novac i prijatelje, al` džaba sve to kad nisam udata/oženjen.

Nisam udata/oženjen, a želim to i voleo bih/volela bih da jesam. Ali, imam mnogo toga, posao, novac i prijatelje.

Da li vidite razliku u ova dva načina formulisanja situacije. Identične spoljašnje okolnosti a potpuno drugačiji emocionalni ton!

Još jedan put do sreće je prihvatanje sebe kao nesavršenog ljudskog bića, i prihvatanje svih osećanja kao normalnih i prirodnih.

Napisala sam jednom prilikom da sreća postavljena kao cilj vodi nezadovoljstvu i  propuštanju sadašnjeg trenutka. Put do zadovoljstva je prepoznavanje i priznavanje onoga što jeste. Potisnuta tuga, ljutnja, zabrinutost, krivica…blokiraju zadovoljstvo i osećaj životnosti. Često je potrebno proći kroz mračnu šumu da bi se stiglo do sunčanog proplanka.

Kada prihvatimo sebe sa svojim kvalitetima i manama, sa svojim dobrim i lošim stranama, tek tada možemo da budemo istinski srećni. To ne znači da se ne razvijamo, da ne učimo i ne poboljšavamo se, nego da se razvijamo sa pozicije ljubavi i prihvatanja sebe.

Kada prihvatimo sva naša osećanja i dozvolimo ih sebi (što ne znači da ćemo ih uvek i na svakom mestu pokazivati), na putu smo da ih razumemo i da nam ona pomažu da dođemo do istinske sreće i ispunjenog, kvalitetnog života.

To znači da je potrebno ulagati vreme i energiju u to da sebe i svoj život učinimo srećnijim. I možda najbolje poređenje je poređenje sa gajenjem biljaka.

Možemo da kupimo veštačko cveće, ali to nije to. Za pravo, lepo cveće, puno života, potrebno je prvo da ga zasadimo. Zalivamo. Uklanjamo korov. Strpljivo čekamo da poraste. Negujemo i kada poraste. I uživamo u njemu.

Korov u negovanju sreće su uverenja koja sam već spominjala i nabrojala, a koja nas sprečavaju da dozvolimo sebi više sreće nego što je trenutno imamo.

Srećni smo onoliko koliko sebi dozvolimo, i koliko smo spremni da se potrudimo. Ništa ne pada sa neba (osim kiše i snega), pa ni sreća.

Želite da:

  • više volite sebe
  • povećate svoju emocionalnu inteligenciju
  • ulepšate i obogatite svoju svakodnevicu?

Knjiga „Putovanje u središte srca“ može da vam pomogne u tome!

Sjajna knjiga, pravi melem

Srbijanka Jović

„Profesionalna, stručna, a opet topla, lična i milujuća.“

Jelena Veljković

Pisana je jednostavnim i razumljivim jezikom, uz mnoštvo primera, ilustracija i konkretnih načina da život živite lakše i lepše.

U ovoj zbirci psiholoških tekstova obrađene su neke od sledećih tema:

  • ljubav prema sebi
  • odnosi sa drugim ljudima
  • srećan život
  • emocionalna inteligencija
  • asertivnost

Želite knjigu “Putovanje u središte srca” u svojoj biblioteci? Da vam bude pri ruci svaki put kad vam zatreba razumevanje, uteha, ohrabrenje i vetar u leđa?

 

Jelena Pantić

Psiholog i autorka knjige "Putovanje u središte srca". Više od 15 godina se bavim emocionalnom inteligencijom, pozitivnom psihologijom, psihologijom sreće i blagostanja.

24 thoughts on “Kako biti srećan? Ovo su konkretni načini”

  1. Smatram da su mnogi ljudi nesrećni zato što, između ostalog, nepotrebno ograničavaju sebe, odnosno, žive prema nekim tzv. „pravilima“, na primer „Moram da se oženim/udam/imam decu do 30. godine“ ili „Prestar sam za ____________ (pa navedu neku aktivnost)“. To je totalno pogrešan način razmišljanja i ljudi se nepotrebno opterećuju tim stvarima. Mislim da sam ja srećna upravo zato što za mene ne postoje ova ograničenja, što se trudim da udovoljim sebi koliko mogu i što iz svake situacije izvučem ono najbolje. Radim posao koji obožavam (profesorka i prevodilac španskog i engleskog jezika) i, iako ne zarađujem uvek dovoljno, ne želim ništa drugo da radim. Uz to, volim da šetam, da vežbam, da se doterujem, izlazim i da se družim. Takođe imam divnog dečka koji me podržava. Ali okolnosti mi nisu oduvek bile ovako povoljne, čak se desi da ponekad ne budu ni danas. Međutim, kao što sam već rekla, uvek se trudim da stvari gledam s vedrije strane i da budem zahvalna za sve što imam, a imam dosta toga. 🙂 Inače, tekst je odličan i apsolutno se slažem sa svakom rečenicom. 🙂

    Odgovori
  2. Divna si, Jelo!
    Ovaj tekst je fantastican… Nije sreća srećka pa da možemo da je dobijemo na lutriji, treba je zaraditi i zaslužiti!
    ❤️

    Odgovori
  3. Hvala ti Jelena što si moje misli i stanje tako lepo uobličila u ovom tekstu!!!Srdačan pozdrav!Nataša A.

    Odgovori
  4. Kakav tekst… nekad uhvatim sebe u „sitnicama„ kao npr. zasto da OPET obucem nesto roze ili zuto ili zeleno ili belo kad me ionako svi gledaju na ulici kao u cudu a obuceni su u „klasiku„ crno sivo braon (koju ne podnosim). I onda kazem sebi: obuci cu sta mi prija, necu ja da spustam svoje kriterijume i da se uklapam u njihovu mizeriju. Nek oni malo porade na sebi. A onda sledeci problem: svi misle da ako smo „veselo„ obuceni, to je zato sto zaradujemo 5 puta vise od njih. Onda opet „sukob„ gde im kazem: ja verovatno zaradjujem upola manje nego vi. Pa kako ste tako veseli? Pa tako lepo: ne definise mi zarada modne detalje nego mi modni detalji popravljaju raspolozenje i prijaju. Veze nema jedno s drugim. Sve u svemu, na ovim prostorima, uvek moram da se pravdam za srecu… Sreca je zabranjen pojam, uspeh nam niko ne prasta, za osmeh nas opominju da „ne slutimo„ da ne izadje na zlo, bolje cuti i ne govori nista i sve tako redom… A o nabijanju osecaja krivice i da ne govorim: zar ne vidis situaciju, sistem je truo, stanje tesko i sve moguce apstraktne imenice i nedefinisani strahovi… Nekad dodjem i u direktan sukob: Necu ja tebi da se pravdam sto sam dobro – pravdaj se ti meni sto si stalno mracan. Radi na sebi. I odmah zacute… Vise i ne „suzdrzavam„ negativne emocije. Taman posla. Odem kuci i spavam u 10 mirne savesti kao jagnje. Bilo je malo „modnog„ aspekta u ovom komentaru ali ste shvatili metaforu… i samo nastavite, divni ste!

    Odgovori
  5. Sve je to tacno, ali malo ko od nas je emotivno zreo da zaista prihvati situaciju i da kad mu zivot da limun, napravi limunadu. Mi nismo odrasli u takvom drustvu, i jako malo nas je imalo roditelje koji su ih tome naucili. U Srbiji mozes da budes super uspesan u svemu ali ako nisi u braku odmah dobijas nadimke, baba devojka , ili slicno i to u Beogradu i od intelektualaca. Tako da pronaci pozitivnu stranu svega i biti zadovoljan sa onim sto imas je izuzetno tesko ako dobijes takvo emotivno nasledje. Naravno da se moze raditi na tome, ali to je proces.

    Odgovori
  6. Divan tekst. Inspirise.
    Sve sto ste rekli je tacno I ja sam bola taj vedar I veso lik dok nisam dosla u kontakt sa negativnim ljudima. Mnogo negativnih ljudi, oseca se ljubomora I zavost. I vremenom sam se izduvala…
    Skoro sam bila u njihovom okruzenju I sad sam tuzna, placem I nesrecna sam…a nemam neki razlog za to? Mozda me trudnoca cini vise ranjivom o slabom , ne znam?Svakako prija procitati ovako motivacioni tekst I vratiti osmeh na lice. Hvala vam

    Odgovori
  7. Da, zaista lijep tekst i ima mnogo istine u njemu. Drago mi je zbog svih vas koji ovako razmisljate, samo, ja se nikako ne vidim na suncanoj strani ulice. Trudim se ali ne ide. Odrasla sam bez roditelja, iako sam diplomirala radim los posao, nesretno sam zaljubljena i nekako mi se cini da je to previse posla kog imam da ispavim a pomalo sam umorna jer je sve na mojim ledjima. Jednostavno, nema svijetle tacke.Ali u svakom slucaju, volim cuti ili procitati nesto ovako, svaka cast 🙂

    Odgovori
  8. Danas sam vas „otkrila“….sasvim slucajno,i pocela da citam vasa razmisljanja. Odjednom oblak u mojim mislima se podigao,jasnije vidim svet, nije sve tako tragicno…..hvala vam od srca.

    Odgovori
  9. Šta sve može da nas usreći?Možda nije slučajno ali juče sam pročitala tvoj tekst i dok sam još razmišljala o onome što sam pročitala javiše mi da je moj muž povredio ruku,da nije ništa strašno ali da dodjem u urgentni.Ne bih da sad pišem šta mi je sve prolazilo kroz glavu dok sam išla prema Urgentnom.Ali kada sam ga ugledala u prepunom hodniku sa gazom na ruci ispred sale gde su trebali da mu ušiju povredu osetila sam OGROMNU SREĆU! Shvatila sam da ta dva konca jesu SREĆA jer je moglo da bude mnogo gore.Da,osetila sam i zahvalnost .

    Odgovori
    • Dobro je što je sve dobro ispalo kod tvog muža. Da, sreća je moguća u zaista neverovatnim okolnostima…a zahvalnost i fokus na dobro, kad god je to moguće, otvaraju vrata sreće.

      Odgovori
  10. Divno! Sve tvoje tekstove o sreci i sva tvoja shvatanja na tu temu si krotko sazmela u ovom tekstu! Predivno i okrepljujuce zaista!

    Odgovori
  11. Lepo Duško Radović reče “ Sreća je mala, obična i neupadljiva i mnogi ne umeju da je vide.“ Možda iz razloga što se previše bave razmišljanjem o sreći i očekivanjem da im je neko drugi pruži , a da pri tom ne shvatamju da je ona manje ili više duboko sakrivena u nama samima i da se treba svojski potruditi izvući je na površinu. Nije lako biti srećan , ali je lepo biti srećan 🙂

    Odgovori
    • „Možda iz razloga što se previše bave razmišljanjem o sreći i očekivanjem da im je neko drugi pruži , a da pri tom ne shvatamju da je ona manje ili više duboko sakrivena u nama samima i da se treba svojski potruditi izvući je na površinu.“
      Hvala ti draga Marmi za ovaj dodatak tekstu 🙂

      Odgovori
  12. Ovaj tekst je prosvetljujuc! Mislim da sam sve ovo manje vise znala negde duboko u sebi, A Vi ste sve to fantasticno, po redu definisali i objasnili. Bravo i puno Vam hvala. Ne znam da li znate koliko mi znace Vasi tekstovi!

    Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *